Izvor: Blic, 23.Mar.2002, 13:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Što brža saradnja s Jugoslavijom
Što brža saradnja s Jugoslavijom Zalažete se za širenje saradnje između Hrvatske i Jugoslavije bez uslovljavanja zbog nekih još nerešenih problema... Pojasnite čitaocima 'Blica' taj stav...
- Svakako da je Hrvatska zainteresirana i da joj odgovara suradnja i sa udaljenijim zemljama, a kamo li sa susjednim, što znači i sa Jugoslavijom, posebno sada kada je u njoj počela demokratizacija.
Iako je potpisan dokument o preuređenju odnosa Srbije i Crne Gore, govorim >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << o Jugoslaviji jer se ona tako još službeno zove.
Sadašnje vlasti u Jugoslaviji javno se zalažu za ulazak u Evropsku uniju, što znači da je to i njihov strateški cilj. A budući da je to i naš strateški cilj i da smo već savladali nekoliko stepenica prema ulasku u EU, zainteresirani smo da taj proces bude pojačan i sa takvim nastojanjima u Jugoslaviji, odnosno Srbiji i Crnoj Gori. Dakle, zalažem se za suradnju Hrvatske i Jugoslavije na svim područjima na kojima je to moguće.
S obzirom na proteklo vrijeme, na rat koji je za nama, ima pitanja koja predstavljaju prepreke u suradnji, no, mnogo je više onih na kojima se ona može razvijati brže i bolje. A što budemo više surađivali, i prepreke ćemo lakše savladavati. Privrednici ističu da širu saradnju sputava politika, a što se ogleda i u nepotpisivanju nekih važnih međudržavnih sporazuma i sporoj liberalizaciji viznog režima, posebno s hrvatske strane.
Upozoravaju i na sjajnu priliku nastupa, pod mnogo povoljnijim uslovima, hrvatskih firmi s jugoslavenskim firmama na ruskom tržištu... - Volio bih da i naša politika počne stvari gledati na način na koji ih gledaju privrednici. I da u tom smislu dođe do usuglašavanja stavova političara i privrednika. Jer, ako mi, na primjer, izvozimo robu u Rusiju uz carinu od trideset posto, a možemo preko Srbije uz carinu od jedan posto, a da se i ne govori o kolikom se tržištu radi, onda treba upotrebiti elementarnu matematiku da bi se shvatilo koliko griješe oni koji to ne vide i neće da vide.
Naravno da sa Jugoslavijom treba što prije potpisati i ugovore o slobodnoj trgovini, platnom prometu i druge. A što se tiče viznog režima, ja sam za njegovu maksimalnu liberalizaciju, jer ćemo na taj način olakšati komunikaciju ne samo poslovnim ljudima, nego i 'običnim' građanima obje zemlje. Mislim da je nastupilo vrijeme da se to može napraviti. Bilo je najavljeno skoro ukidanje viza, ali je ta informacija demantovana i poručeno da će do ukidanja viza doći tek krajem godine...
- Ako je realnost takva da se stvari trebaju ubrzati, onda ne treba čekati kraj godine. Zašto robovati nekakvom unaprijed zadanom terminu, ako sazriju uvjeti da se to riješi ranije? Kada će konačno započeti distribucija jugoslovenske štampe u Hrvatskoj i hrvatske u Srbiji i Crnoj Gori?
- Nakon pada Miloševića i njegovog režima, a u uvjetima demokratizacije i u Jugoslaviji, nema razloga da ne dođe i do normalne distribucije štampe. Tim više što sve novine mogu doći do čitalaca putem Interneta, što znači da onaj tko ima više novaca i može koristiti Internet može biti informiran, a onaj tko nema - ne može. Poziv koji ste nedavno (preko novosadske televizije) uputili Srbima iz Hrvatske da se vrate i ostvare sva prava kao i ostali građani, naišao je u redovima desnice, ali i nekih ljudi iz vladajuće koalicije (npr. gosp. Tomca) na negativne reakcije. Kako ste ih doživeli?
- Mislim da me moji kritičari ili nisu shvatili ili su me namjerno krivo shvatili. Zar nije logično da ja kao predsjednik republike pozovem i pozivam građane Hrvatske da se vrate u punoj sigurnosti, da ostvare sva svoja prava, da opet raspolažu svojom imovinom itd. Ne moram valjda uvijek ponavljati da se i od drugih predsjednika država bivše Jugoslavije očekuje da takve pozive upute svojim građanima, jer se to podrazumijeva. No, izgleda da mi neki moji kritičari zbog toga žele prilijepiti etiketu nekakvog nepatriote i slično. U svim zemljama bivše Jugoslavije izbeglicama je priznato stanarsko pravo, osim u Hrvatskoj. Ima li šansi da se ono reši i u Hrvatskoj?
- Taj se problem mora riješiti i zato što želimo da Hrvatska bude prihvaćena kao demokratska zemlja u kojoj se poštuju i primjenjuju zakoni, a i definitivno napušta politika iz vremena Tuđmana i HDZ-a. Mislim da nema potrebe ponavljati da smo u jednom dijelu Hrvatske bili zahvaćeni ratom i da su mnogi pred ratnim opasnostima napustili ta područja, pogotovo ako su i sami na ovaj ili onaj način bili ugroženi. I ako želimo biti prihvaćeni kao doista demokratska zemlja, moramo svojim građanima omogućiti da se vrate u onom statusu u kojem su otišli iz Hrvatske. To se mora i formalno provesti. Na koji način?
- Znam da problem nije jednostavno riješiti, da je potrebna određena procedura. Zna se da je najviše Srba Hrvatsku napustilo u jednom valu, da su u njihove stanove nakon toga uselili neki drugi ljudi, koji su u međuvremenu zasnovali i obitelji, neki i otkupili te stanove, no problem stanarskih prava mora se riješiti i formalno-pravno. Na čitavom prostoru bivše Jugoslavije imali smo stanarsko pravo koje je bilo vlasničko pravo sui generis. I ne možemo se mi razlikovati od svih drugih, već i mi moramo poštivati to što je nekada građeno društvenim novcem. Ti su stanovi građeni doprinosima svih građana. Svi smo ulagali u te stanove. Znači i oni koji su živjeli u njima prije napuštanja Hrvatske i na njima imali stanarsko pravo. A smisao pravne države i jest u tome da nitko ne smije biti oštećen u svojim pravima. Bivši potpredsednik hrvatske (hadezeovske) vlade Jure Radić uporno je ponavljao da je stanarsko pravo u Hrvatskoj 'prošlo svršeno vreme'. Slične tvrdnje mogu se čuti i od sadašnje potpredsednice Vlade Željke Antunović. Problem nije rešen...
- Vidite, lako je govoriti da je nešto 'prošlo svršeno vrijeme' kada te se to osobno ne tiče. I kada te se ne tiču posljedice. Ponavljan da sam za to da se korektno riješe sva pitanja proistekla iz prošlog rata, i to da se riješe u skladu s normama pravne države. Veliku uzbunu, posebno medijsku, izazvao je problem dolaska Hrvata iz Drvara - koji su deložirani iz srpskih kuća i stanova - u Knin, Gračac, Benkovac...
- Valjda je svakome jasno da je Drvar planski, sustavno naseljavan Hrvatima nakon što su ga Srbi u ratu (1995. godine) napustili. Mislim da hrvatski mediji sada napuhavaju taj problem, a da ne polaze od toga da netko ne može ostati u tuđoj kući. Mora mu se omogućiti da se i on vrati u svoju kuću, ili osigurati alternativni smještaj. Predstavnici OEBS-a i UNHCR-a tvrde da deložirani Hrvati ne žele da se vrate u svoje kuće u Federaciji i Republici Srpskoj.
- Svakako treba utvrditi o čemu se radi, da li se deložirani ljudi imaju ili nemaju gdje vratiti. Naravno da se svi ljudi neće moći vratiti u svoja ranija mjesta, a da neki to i ne žele. No, onima koji se žele vratiti, to se mora omogućiti. Problem će se svakako lakše rješavati kada se u čitavoj BiH kroz institucije osigura konstitutivnost sva tri naroda, a što će omogućiti i lakšu komunikaciju ljudi. Jer, dokle god postoje iluzije o podjeli BiH, dotle će biti natezanja: ovo je naš prostor, a ono vaš. Prostor BiH je prostor i Srba i Bošnjaka i Hrvata. Mogu se čuti izjave da je sadašnja 'gužva' oko Drvara i dolaska Hrvata u Knin i druga mesta u Hrvatskoj sračunata na to da se spreči masovniji povratak Srba u Knin i druga mesta, kako oni tamo ne bi opet postali većinsko stanovništvo...
- Vjerojatno ima svega pomalo. Svakako da postoji politički interes određenih krugova da hrvatsku javnost zaokupe problemima ljudi koji su žrtve rata. Jer, tko je god otišao iz svoga doma, on je žrtva. I netko sada vjerojatno želi profitirati na žrtvama rata. A to je nemoralno. Šta mislite o još jednom prolongiranju donošenja ustavnog zakona o nacionalnim manjinama i formiranju nove radne grupe u kojoj nema predstavnika manjina?
- Prema informacijama koje sam dobio, Vlada želi biti inicijator prijedloga tog zakona, no prije njegovog upućivanja u saborsku proceduru obavit će konzultacije s predstavnicima nacionalnih manjina. Ako prijedlog bude dobar, onda je manje važno tko je na njemu radio u pripremi. Očekujem da će posao biti obavljen korektno. Jugoslavija je nedavno donela Zakon o nacionalnim manjinama i tako već ispunila tu obavezu prema Savetu Evrope...
- Očito je da Hrvatska kasni s donošenjem tog važnog zakona i da on mora biti donesen što prije. Očito je i to da u Hrvatskoj ima ljudi koji žele da ona uvijek kasni. Valjda im je to politički interes - drugačije to ne mogu objasniti. Do sada smo kasnili za Slovenijom i drugim tranzicijskim zemljama, a eto, sada, u donošenju tog zakona kasnimo i za Jugoslavijom. A znamo da se radi o zakonu koji moramo donijeti. Ponovo se u vezi s Haškim sudom vodi šira kampanja, a što pokazuje i otvoreno pismo Vladi da odbaci optužbe protiv generala Gotovine, s potpisima 150 ljudi, među kojima se nalaze i neka zvučna imena iz kulture i sporta. Očekujete li neke veće probleme u saradnji s Hagom?
- Ne očekujem nikakve ozbiljne probleme. Hrvatska mora provoditi svoje zakone, bez obzira tko potpisivao takve peticije. Mora ispunjavati svoje međunarodne obaveze i u tome je ne može osujetiti nitko, ma kakvim se titulama kitio i ma kakvim sportskim rezultatima mahao. I nitko nema pravo da hrvatske građane poziva da ne provode zakone. Jedan od potpisnika pisma, saborski zastupnik (HDZ) Ljubo Rojs izjavio je u Saboru da će se general Gotovina vratiti u Hrvatsku na belom konju i postati ništa manje nego predsednik republike.
- Demokratsko je pravo i tog Cesića Rojsa da zamišlja što želi, pa i to da možda u takvoj kombinaciji sebe vidi kao savjetnika za vanjsku politiku generala Gotovine!
No, što se tiče suradnje s Haškim sudom, moram ponoviti da je to - pitanje suradnje s međunarodnom zajednicom, na koju se Hrvatska obavezala. A konzekvenca priče koju slušamo - da nema nikakve zapovjedne odgovornosti - bila bi puštanje Slobodana Miloševića na slobodu, i to odmah! Nije li neobjavljivanje tih stenograma na određeni način pomoglo HDZ-u da se brže počne oporavljati, jer su mnoge stvari ostale nepoznate široj javnosti?
- Vjerojatno da. I ne samo to. Mnoge afere nisu otkrivene i razjašnjene do kraja, mnogi prozvani u njima danas mirno šeću Zagrebom, jer su donošeni zakoni koji su legalizirali stvari koje su u drugim državama zabranjene. Da li vam je žao što su vam oduzeli i neka ovlašćenja sa kojima ste mogli kao predsednik republike više da učinite u unutrašnjoj politici?
- Pa, u tom smislu mi je žao. Mislim da sam mogao više inicirati i učiniti da što prije profunkcioniramo kao ozbiljna demokratska zemlja. No, računao sam da će to učiniti druge institucije i još uvijek vjerujem u to, pa makar to učinile i sa malim zakašnjenjem. Mira Šuvar
