Izvor: B92, 20.Feb.2007, 13:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
"Ništa nije diktirano"
Beograd -- Nekadašnja advokatica Zvezdana Jovanovića kaže da je on dao izjavu u Okružnom zatvoru i da ništa nije diktirano u izjavi što on nije rekao
Drugooptuženi Jovanović ranije je pred sudom rekao da je bio ucenjen i prinuđen da potpiše izjavu u kojoj priznaje da je ubio Zorana Đinđića. Vesna Radomirović, nekadašnja advokatica po službenoj dužnosti optuženog kazala je da su davanju izjave optuženog u Okružnom zatvoru prisustvovali i tadašnji zamenik okružnog >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << tužioca Aleksandar Milosavljević i policijski inspektor Rodoljub Milović.
Prema rečima Radomirovićeve, ona je sa Jovanovićem pre davanja izjave 7. aprila 2003. obavila "poverljivi razgovor", tokom kojeg je optuženi rekao da je već gotovo istu izjavu, koju je kasnije ponovio, dao Miloviću.
Predsedavajući sudija Nata Mesarović rekla je na početku današnjeg ročišta da neće postavljati pitanja o sadržini izjave i o sadržaju poverljivih razgovora koje je Vesna Radomirović vodila sa Jovanovićem.
Za ubistvo premijera, pored prvooptuženog Mlorada Ulemeka, optuženo je 12 osoba. U bekstvu se nalaze Miloš Simović, Vladimir Milisavljević, Sretko Kalinić, Ninoslav Konstantinović i Milan Jurišić.
Svedok: Đinđić bio okrenut licem prema zgradi
Svedok Saša Simić izjavio je pred Specijalnim sudom da je premijer Srbije Zoran Đinđić u trenutku pogotka bio okrenut licem prema zgradi Vlade i da je desno krilo vrata ulaza broj pet bilo otvoreno.
Simić, koji je bio vozač tadašnjeg ministra prosvete Gaše Kneževića, rekao je na suđenju optuženima za ubistvo Đinđića da je premijer pogođen kada je zakoračio na stepenik ispred ulaza, pošto je izašao iz automobila koji je bio parkiran "ne više od dva metra od zgrade Vlade".
Đinđić je, prema optužnici, bio okrenut leđima zgradi Vlade kada je pogođen, desnom stranom okrenut prema ulici Admirala Geprata iz koje je pucano na njega, a veštaci Dušan Dunjić i Milan Kunjadić zaključili su da se premijer posle ranjavanja okrenuo i propao kroz zatvorena vrata u zgradu vlade, licem prema zemlji.
Simić je naveo da je 12. marta 2003. godine službeni automobil parkirao "malo ukoso sa desne strane" gledano prema Vladi, oko pet do 10 minuta pre ubistva Đinđića i dodao da je gledao u premijera iz automobila, ali je video samo njegove glavu, leđa i ramena, jer je Đinđić bio zaklonjen automobilom sa zatamnjenim staklima.
On je naveo da nije video kada je pogođen Đinđićev telohranitelj Milan Veruović, kao i da nije čuo pucnje, jer je "pustio muziku" u automobilu, a da je kasnije toga dana "dao izjavu policajcu čijeg lika ne može da se seti".
Simić je rekao da ga posle toga "niko nije zvao kako bi mu uzeo izjavu" i dodao da je o to što je video ispričao Kneževiću.
Advokat optuženog Sretka Kalinića zatražio je, posle svedočenja Simića, ponovno veštačenje kojim bi bilo utvrđeno da li je Đinđić posle smrtnog ranjavanja mogao da padne u zgradu Vlade na način opisan u optužnici.
.jpg)
