Ivanča još u ranama posle masakra

Izvor: Večernje novosti, 05.Apr.2015, 16:47   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Ivanča još u ranama posle masakra

NEMAM cilj, niti oslonac. Život mi je propast. U ova moja četiri zida, samo samoća i tuga, teška tuga. Gde god se okrenem - pustoš, kuće propadaju, svrake sleću na zatrta ognjišta... Umoran od života, govori ovako isprekidanim glasom Radoje Stekić, dok sedi pred svojom kućom u Velikoj Ivanči kod Mladenovca, prebirajući po glavi slike krvavog dana. Pre dve godine njegovu suprugu Draganu, majku Danicu, i još 11 rođaka i komšija ubio je Ljubiša Bogdanović. Kako su verovali, najbolji >> Pročitaj celu vest na sajtu Večernje novosti << domaćin među njima zavio je pet kuća u crno, a selo smestio na kartu do tada nezabeleženih zločina. U rano jutro, 9. aprila te 2013. godine, Ljubiša je ubio prvo sina Branka i majku Dobrilu, a onda krenuo redom, od kuće do kuće. Ubio je Ljubinu i Miloša Ješića, zatim dvoje Mijajlovića - Olgu i Velimira, pa Danicu i Draganu Stekić... Masakr je nastavio i kod Despotovića - ubio je njih petoro, među njima dvogodišnjeg Davida. Ranio je ženu Javorku, a onda presudio sebi. - Nijedna kiša neće oprati krv sa našeg sokaka - govori nam Radoje. - Pitam se isto, svakoga dana. Mučim se mislima, zašto... Zašto je Ljubiša tog jutra rešio da satre Stubline, zašto je redom ubijao, prvo u svom domu, a onda kosio jednog po jednog... I kako miran komšija, taj koji se svakome od nas našao uvek kada je trebalo, odjednom reši da nam svet okrene naopačke. Da nam živote, nas koji slučajem pretekosmo, i sudbinu sela, preokrene u tugu i u crno zavije. A slike krvavog dana, priča nesrećni Radoje, nikako ne blede. Bude ga noću. Mesto gde je ležalo telo njegove Dragane. Metak. Vrisak i kuknjava iz kuća svuda naokolo. Pa slike stoke koju iz štala pakuju na prikolice i odvoze. - Prolaze meseci, evo i godine, ali meni je sve teže. Ne znam šta mi je teže, java ili san. Sve dublje tonem. Sin Aleksandar radi za nadnicu kada nešto nađe, a ja sam uglavnom sam. Upalim televizuju i pustim radio, samo da tišinu i mrak u duši nadjača ma kakva buka. Zet mi dade ovog lovačkog psa, da mi malo olakša samoću. Pa i njega ima ko da pomiluje. Ćerka Mirjana se udala u Mladenovcu. Posetio sam je u subotu. Rodila još jednu ćerku, pa sad imam dve unučice. Minju i Tijanu. Mlađa ima babine zelene oči - govori Radoje, ali i na pomen pokojne žene suze mu naviru. Kaže, bili su složni za primer, sve radili zajedno. Pa i u najstarijoj građevinskoj mladenovačkoj "Keramici", koja je već godinama u stečaju, bili kolege. Nije mu bilo teško da preore, posadi, sve sa svojom Draganom. I komšiluk je disao kao jedan. Niti svađa, niti razmirica. - Pronašao sam dva diska sa snimcima sa Mirjaninog venčanja i Aleksandrovog ispraćaja i na njima su svi ovi ljudi, koji su mi došli tada da se proveselimo. Ali, nisam smeo da pustim. Nisam imao snage da ih sve pogledam ponovo. Prekoputa, živeli su Velimir i Olga Mijailović. Njih je pobio pre nego što je krvavi put završio u mojoj kući. Pomagali su mi kada god su mogli. I ja njima. Pa i Ljubiša je moju majku nosio na rukama do kola kad joj je pozlilo, pa je odvezao u Hitnu. Spasao joj život, a dva dana kasnije je ubio. Od ulaza u sokak, prva kuća posle Bogdanovića, živeli su Despotovići. Oronule zgrade, štale... Kuće obilaze rođaci. Dvorišta Ješića i Mijailovića gutaju korov i paučina. To su sada Stubline. Nekada mesto spokoja, a sada mesto tuge. Posle tragedije pričalo se po selu i o prokletstvu zbog smrti petorice kaluđera koji su u ovde navodno ubijeni još u vreme velike seobe. Šta uradi Ljubiša...? Pitanje bez odgovora. SAMOĆA I BEDA OSIM sa samoćom, Radoje se bori i sa bedom. Do penzije, makar i one umanjene, da ima 40 godina staža, treba mu još tri i po godine. A nema ih, i ko će, veli, njega da zaposli. - Pričali su onda u opštini da će sina da mi zaposle, pa ništa. A ja bih radio bilo šta... Da imam posao, bilo kakav, makar bi mi dani brže prolazili. Sada imam 13.000 dinara sa biroa, kupim hleb i to je. Dok je Dragana bila živa, sejali smo, imali živinu... Sad imam samo ovu strašnu samoću. Predsednik Opštine Mladenovac Dejan Čokić najavio je za "Novosti" da će izaći u suret porodici Stekić, tako što će Radoju ili Aleksandru obezbediti posao, a kako kaže, pružiće i drugu vrstu pomoći ovoj nesrećnoj porodici. SVI KRIVE JAVORKU LjUBIŠINU ženu Javorku nismo zatekli kod kuće. Komšije vele da je unutra, ali da se krije. Trava u dvorištu uredno je podšišana, a sve leje sa cvećem okopane. Pravo prolećno šarenilo prosuto po imanju nekada najbogatije kuće u sokaku. Četiri umrlice i pozivi, prvo na sahranu, nedugo posle tragedije, odnosno godišnji pomen Branku i Dobrili od prošle godine još stoje na kapiji. Komšija Radoje priča da ne želi ni da je vidi, a kamoli pozdravi. Isto kazuje i Stanica Kostadinović, iz prve kuće u sokaku, tik uz Bogdanoviće. Selo je Javorku odbacilo, a sav teret tuđeg greha pao je na nju. Ali, selo ima svoju filozofiju, svoje priče i pravila.

Nastavak na Večernje novosti...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Večernje novosti. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Večernje novosti. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.