Izvor: B92, 23.Nov.2006, 13:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Iskaz svedoka-saradnika Milenkovića

Beograd -- Dejan Milenković na suđenju za ubistvo Đinđića govorio o atentatu, obezbeđenju, Limesu, Meljaku, Spasojeviću, političarima...

U iskazu pred Specijalnim sudom on je potvrdio navode optužnice u vezi s atentatom na premijera kod Beogradske arene na Novom Beogradu i u vezi sa samim ubistvom. Ubistvo su planirali Milorad Ulemek i Dušan Spasojević, a cilj je bio obaranje vlasti i dovođenje SRS-a na vlast jer ni na koga iz vlade Đinđića zemunski klan više nije >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << mogao da utiče i jedino su mogli da očekuju hapšenje.

Milenković je govorio o političarima koji su navodno znali da se priprema ubistvo i u tom kontekstu pomenuo Vojislava Šešelja i Nebojšu Čovića.

Milenković je pomenuo Čovića, ali je naveo da je te informacije dobio samo posredno - da je, navodno, neposredno pred ubistvo premijera, Milorad Ulemek dobio podršku Nebojše Čovića, u to vreme potpredsednika Vlade Srbije, da ubije premijera.

Prema njegovim rečima, Ulemek je kontakte sa Čovićem održavao preko majke Ace Bulića, a da Spasojević nije imao kontakte sa Čovićem.

Nebojša Čović navodi da je to laž i da on o tome nije imao nikakve informacije. Detaljnije o reakcijama Čovića i radikala u posebnoj vesti.

Za Šešelja je rekao da ima neposredna saznanja jer mu je prenosio određene poruke. Naveo je, takođe, da smatra da je Čović bio upoznat, ali da to nije lično saznao.

U tom smislu, on je govorio o kontaktima Spasojevića i Šešelja. Kazao je da su se oni viđali, a da je on sam prisustvovao nekim od tih sastanaka.

Šešelj je, kada je otišao u Hag, kaže Milenković, ostavio kao vezu Dragana Todorovića iz SRS-a. Pre odlaska u Hag Šešelj je insistirao na ubistvu Gaše Kneževića jer je njega optuživao za izbacivanje sa Pravnog fakulteta.

Milenković je na početku današnjeg suđenja tražio javno svedočenje, a Tužilaštvo se s tim saglasilo. Predviđeno je da Milenković svedoči dva dana.

O samom atentatu

Dejan Milenković je, takođe, kazao da mu je Dušan Spasojević 12. marta 2003. rekao da su se Milorad Ulemek i Zvezdan Jovanović dogovorili da premijer bude ubijen snajperom.

"Nino Konstantinović i Aleksandar Simović rekli su Spasojeviću da je Jovanović pucao dva puta i da je na brzinu bacio pušku Simoviću kada su istrčavali iz Admirala Geprata, tako da nisu uspeli da zapale kancelariju iz koje je pucano, pa je ostalo ćebe na prozoru", rekao je Bagzi u Specijalnom sudu.

On je dodao da se 12. marta krio u jednom stanu na Banovom brdu i opisao dolazak Spasojevića koji je uključio televizor uz reči "da vidimo šta smo uradili".

"Spasojević je počeo da viče da je Zvezdan promašio jer smo nas dvojica na ekranu pomešali likove Zorana Đinđića i (savetnika za bezbednost) Zorana Janjuševića", rekao je Milenković.

Spasojevića je, prema njegovim rečima, počela da hvata panika kada su počele da se prikazuju slike članova zemunskog klana na TV, jer "nije ni pomišljao" da bi moglo da bude uvedeno vanredno stanje.

Puška kojom je ubijen Đinđić je zakopana na Novom Beogradu, jer je Spasojević na taj način hteo da ucenjuje Milorada Ulemeka i Zvezdana Jovanovića, da ga oni "ne bi izdali", ispričao je svedok-saradnik.

Dan kasnije, Legija je preko kurira poručio Dušanu Spasojeviću da su "napravili veliko sranje", da bi trebalo se sklone i da, ako se ne nađe ništa, treba da se "ide u šumu".

Atentatori su imali i tri plana, ako posle atentata stvari "krenu naopako". "Plan A1 je bio da se digne u vazduh trafo stanica na Bežanijskoj kosi, čime bi pola Beograda ostalo bez struje. Dalje, plan B2 je bio da se uništi stari železnički most, a C3 da se zauzme aerodrom Beograd", naveo je Milenković.

Bagzi kaže da je Spasojević poslao Sašu Pejakovića u Kulu, da se "digne jedinica", ali mu je Zvezdan Jovanović poručio da je JSO opkoljena i da ne može da reaguje.

Posredna hvalisanja

Milenković kaže da je Zemunski klan, posle 5. oktobra, na svaki način pokušavao da se približi Zoranu Đinđiću i Čedomiru Jovanoviću, tako što su lagali da znaju ko hoće da ubije Đinđića i da će oni navodno da ga zaštite.

Kaže da su lagali, ali da su uspeli da im se približe, te da je Jovanović dolazio u Šilerovu kako bi saznao ko to hoće da ubije premijera. Jednom je, kaže Milenković, Spasojević rekao da mu je Jovanović tražio da Zemunski klan ubije Sredoja Šljukića Šljuku, ubijenog beogradskog kriminalca, ali to mu je samo preneo Spasojević.

Opisujući odnos Spasojevića i Jovanovića, svedok je kazao da su oni bili bliski do protesta JSO-a u novembru 2001. godine, posle čega Jovanović više nije dolazio u Šilerovu.

Svedok saradnik je rekao i da je Ljubiša Buha Čume upoznao Jovanovića dva-tri meseca pred 5. oktobar 2000. godine, i da on Jovanoviću tada odneo pištolj i hiljadu maraka koje mu je poklonio Buha.

"Čume je organizovao da se naplati 100.000 od Peconija za Čedu, jer mu je ovaj završio neki posao", tvrdio je Milenković.

Prema rečima Milenkovića, Ljubiša Buha Čume je tvrdio da im je Čedomir Jovanović rekao da obrišu sve oznake sa pušaka koje su uzeli iz policije Stari grad 5. oktobra. O tim informacijama i reakciji Čedomira Jovanovića možete čitati u posebnom tekstu.

Većinu ovih saznanja koje je preneo, Milenković nije čuo neposredno, već su se time hvalili Spasojević i Ulemek.

Milenković je tokom svedočenja rekao da je zemunski klan, kom je pripadao, pre nego što je ubio Đinđića, planirao ubistvo šefa Poslaničke grupe DOS-a u Skupštini Srbije Čedomira Jovanovića, ministra inostranih poslova Gorana Svilanovića i šefa Biroa Vlade Srbije za komunikacije Vladimira Popovića, ali da se od toga odustalo jer je Milorad Ulemek saznao da se priprema hapšenje članova klana.

Od Limesa do hapšenja

Povodom atentata na Đinđića kod hale "Limes", 21. februara 2003, Milenković je rekao da je optuženi Branislav Bezarević javio da Đinđić treba da ide u Banjaluku, posle čega su pripadnici klana pripremili atentat.

Opisujući taj događaj, svedok-saradnik je kazao da je "zoljama", odnosno protivtenkovskim raketnim bacačima na Đinđićevu kolonu trebalo da pucaju Zvezdan Jovanović i Željko Tojaga.

Milenković je tada vozio kamion, kojim je trebalo da zaustavi kolonu vozila u kojoj se nalazio Đinđić, a kako je istakao, kada ga je policija zaustavila posle pokušaja atentata, pripadnik Đinđićevog obezbeđenja Miladin Veruović uopšte ga nije pretresao, iako je kod sebe imao tri mobilna telefona, oko 11.000 evra i papir sa brojevima registarskih tablica Đinđićevih vozila.

Svedočeći o pogibiji vođa Zemunskog klana, Milenković je rekao da se u trenutku policijske akcije krio sa Dušanom Spasojevićem i Miletom Lukovićem u Meljaku i da su, kada su shvatili da su otkriveni, iskočili kroz prozor i pokušali da pobegnu.

Milenković je, kako kaže, onda čuo povik "Stoj, policija", posle čega je preskočio ogradu i počeo da trči kroz oranice, a nakon dvadesetak sekundi je čuo i paljbu.

On je izjavio i da su ga njegova bivša advokatica Biljana Kajganić i Ulemekov advokat Slobodan Milivojević nagovarali da prihvati status svedoka-saradnika a za atentat optuži Čedomira Jovanovića i Vladimira Popovića

Ko je sve bio u Šilerovoj

On je kazao da su u Šilerovu od javnih ličnosti dolazili bivši direktor RTS-a Dragoljub Milanović, sudija Milenko Cvijović, nekadašnji tužilac Milan Sarajlić, kao i folk pevači Svetlana Ražnatović, Aca Lukas i Džej Ramadanovski.

Svetlana Ražnatović je od Spasojevića dobila milion evra na pozajmicu, dodao je Milenković.

Sarajlić je za informaciju gde se početkom 2003. godine nalazi Ljubiša Buha Čume od Spasojevića dobio dva zlatna sata i foto aparate. Inspektor Pažin je dobio automobil, a izvesni doktor Lončar sa Urgentnog centra stan, ispričao je Bagzi.

On je rekao da je doktor Lončar učestvovao u ubistvu izvesnog Božovića, koga su ranjenog dovezli u Urgentni centar, ali mu je doktor ubrizgao injekciju od koje je ovaj preminuo.

Spasojević je od medija imao list "Identitet", a glavni novinar mu je bio Gradiša Katić, ispričao je svedok saradnik i dodao da je planirao i da kupi televiziju Palma.

Kajganićeva i Milivojević

Milenković je rekao da ga je njegova bivša advokatica Biljana Kajganić Ulemekov advokat Slobodan Milivojević nagovarali da prihvati status svedoka-saradnika, a da za atentat optuži Čedomira Jovanovića i Vladimira Popovića.

Biljana Kajganić, bivša advokatica svedoka-saradnika Dejana Milenkovića, izjavila je da, poštujući zakon, u ovom trenutku ne može da se izjašnjava o njegovom svedočenju na suđenju za ubistvo premijera Zorana Đinđića.

Kajganićeva je agenciji Beta rekla da je "vrlo simptomatično" da nekoga interesuje razgovor između branioca i klijenta, objasnivši da je to po Zakonu o krivičnom postupku tajna i da ista obaveza važi i za sud i za tužioca.

"Ne želim da se izjašnjavam, ne želim da dajem komentare jer je to moja profesionalna i zakonska obaveza", rekla je ona, dodavši da će razmisliti o tome nakon kompletnog svedočenja Dejana Milenkovića Bagzija.

I Slobodan Milivojević, branilac Milorada Ulemeka, kazao je da Milenkovićev pokušaj "neće proći", da je svoj posao sve vreme radio na profesionalan način i u interesu svog klijenta, te da je kao profesionalac dužan da sklapa sporazum i "sa crnim đavolom", ako je to u interesu odbrane.

Nastavak na B92...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta B92. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta B92. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.