Izvor: Nezavisne Novine, 17.Okt.2015, 11:11   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Elenor Ruzvelt - predsjednica iz sjene?

I dok je trenutno aktuelna kampanja Hilari Klinton, koja namjerava da 2016. postane prva žena na čelu Amerike, mnogi se s pravom pitaju da li je Amerika već imala ženu koja je vladala ovom moćnom supersilom?

Ako i jeste, onda je to svakako Elenor Ruzvelt, supruga Frenklina Ruzvelta, koja je ostavila neizbrisiv trag u istoriji SAD. Iako je bila najpopularnija prva dama SAD, mnogi su saglasni da je ona bila daleko više od prve dame. Štaviše, ona je uzor Hilari, koja >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << je čak jednom priznala da ima imaginarne razgovore sa Ruzveltovom, koja je preminula 1962. godine.

Navodno Hilari drži njen portret u kancelariji, a kaže da joj je dovoljno samo da je pogleda i da joj bude bolje, jer je Ruzveltova žena koja ju je "inspirisala i ojačala". Upravo zato nije ni čudo zašto je Klintonova svoju kampanju započela upravo na Ruzvelt Ajlendu, a jedna od poveznica njih dvije je vjerovatno i činjenica da je i Ruzveltova bila prevarena žena.

A, ko je zapravo bila Elenor Ruzvelt? Bila je još stidljiva tinejdžerka kada je prvi put upoznala Frenklina Delano Ruzvelta, koji je tada imao oko 20 godina. Bila je izuzetno zgodna i ambiciozna, a za Ruzvelta se udala 1905. godine, kada je napunila 20 godina. Međutim, nakon nekoliko godina srećnog života, dva događaja će neminovno promijeniti njihov odnos.

Prvi razočaravajući događaj desio se 1918. godine kada je Elenor otkrila da je Frenklin u romantičnoj vezi sa njenom sekretaricom i prijateljicom Lusi Merser. Ona je raspakujući suprugove stvari po povratku s evropske turneje pronašla smotak ljubavnih pisama. Alida Blek, istoričarka, kaže da ju je to bukvalno pokosilo: "Bila je to dvostruka izdaja; njen suprug i njena najbliža saradnica."

Drugi daleko traumatičniji događaj desio se 1921, kada je Ruzvelt u 39. godini obolio od dječje paralize, usljed čega je ostao paralizovan od struka nadolje. Mnogi su ovo protumačili kao kraj njegovih ambicija da se jednog dana kandiduje za predsjednika SAD. Štaviše, i njegova majka je insistirala da se Ruzvelt povuče iz političkog života i preseli u porodičnu kuću u Hajd Parku u Njujorku.

Međutim, Elenor Ruzvelt je krenula u borbu protiv svekrve insistirajući da i dalje treba da gaje nadu da će Ruzvelt jednog dana doći do Bijele kuće. Kombinacijom ovih traumatičnih događaja njihov brak je prerastao iz intimne zajednice u političko partnerstvo. I dok se brinula za supruga koji je već bio u invalidskim kolicima, ona je istovremeno vodila njegovu predsjedničku kampanju, ali je istovremeno težila ka ostvarenju i sopstvenih ciljeva. Tada je već bila poznata kao aktivistkinja za mir u svijetu, ali se zalagala i za bolje uslove rada te prava američkih crnaca i njihovo pravno izjednačavanje s bijelcima.

Kada je Ruzvelt postao predsjednik 1932, Elenor je bila ispunjena osjećajem užasa, jer je dobro znala da "Bijela kuća 'jede' prve dame". Međutim, ispostavilo se da je njena uloga bila daleko značajnija od pukog organizovanja čajanki i prijema. S obzirom na suprugov invaliditet, ona je umjesto njega išla na brojne turneje i putovanja. Ovo je postalo posebno izraženo tokom oblikovanja Nju dila - seta reformskih programa koji su trebali Ameriku izvući iz Velike depresije. Ona je prva koja je održala pres-konferenciju u Bijeloj kući isključivo za novinarke, koja je kasnije postala tradicija. Takođe, imala je i redovnu kolumnu koju je nazvala "Moj dan", koja je bila izuzetno čitana.

Elenor je bila prva žena predsjednika koja je svjedočila pred kongresnim komitetom, ali i prva koja je držala govor na partijskoj konvenciji. Bila je najbliži i najbolji savjetnik suprugu. Njen idealizam se često sukobljavao sa suprugovim pragmatiznom, ali su to rješavali kompromisom.

Da je bila izuzetna žena, dokazuje i jedan događaj iz 1938. godine kada je pozvana da govori na konferenciji u Alabami. Prvo je demonstrativno odbila da sjedi u dijelu gdje su bili isključivo bijelci, da bi joj diskretno skrenuli pažnju da ne bi trebalo da sjedi ni u crnačkom dijelu. Ona je tada prkosno uzela stolicu i sjela u prolaz između dva odvojena dijela.

Nakon Ruzveltove smrti 1945. godine, Elenor je napustila Bijelu kuću kao udovica. Mnogi su mislili da će se tada kandidovati za Senat, gdje bi sigurno dobila mjesto, ali ona zapravo nije željela da upropasti šanse sinovima koji su bili na počecima političkih karijera. Na kraju, Elenor se odlučila za neočekivanu karijeru; diplomatsku. Bila je jedina žena u prvoj američkoj delegaciji pri UN, a predsjedavala je komitetom koji je uradio nacrt Univerzalne deklaracija za ljudska prava.

Bila je veoma aktivna u politici Demokratske stranke, a 1961. godine predsjednik Kenedi ju je imenovao za ambasadorku SAD pri UN.
Pogledaj vesti o: Hilari Klinton

Nastavak na Nezavisne Novine...