Trešnja moga dede

Izvor: Aleksinac.net, 25.Apr.2021, 11:54

Trešnja moga dede

Stiglo je kobajagi proleće, danas su Cveti. Kiša danima ne prestaje da dosađuje. Stvarno je vreme da ti se pamet zavrti. Šetam se ko uneređen golub po dvorištu. Obilazim krugove oko mlade trešnje, uživam u lepoti ranih plodova ovog divnog slatkog i mesnatog proizvoda.

Pored nje i dan danas zamišljam njenog čuvara, mog dedu Acu Mirdu. Eh, ta faca! Bela majca na bratele, belo stoče, klupice i dve hoklice. Sa leve strane vaspitna "metla" za unuke, sa desne strane >> Pročitaj celu vest na sajtu Aleksinac.net << tepalica za insekte i stara vazdušna puška sa ciljem da nijedno živo biće ne priđe u štetu našoj trešnji.

Za stolom špil karata, u fioci stripovi Luno magnus serije. Svakog dana ista ekipa za tabliće, komšije Toša i Branko Prike. Ispod stola Smederevka i soda-sifon, idealna kombinacija za originalne špricere u vidu letnjeg osveženja.

Ispod trešnje čarobna cvetna bašta, ispresečena uskim stazicama sa belim kamenčićima i tek ponekom koščicom od trešnje. Uživamo u eksploziji boja u vidu prolećnih lala. Zahvaljujući oštrim pogledom baba Zorke, stanje u njoj je uvek na visokom oprezu i tu polufudbal ne sme da padne ni u snovima.

Ovaj divni ambijent svakako ne bi imao smisla bez stare česme i stalno vezanog plavog creva na njoj, koje bi služilo da se zaliva cveće i osvežava letnja betonska vrelina.

Preko puta dvorišta, srednjoškolska dečija graja, zanatska škola, a u njoj moderni predavači tadašnje majstorske prakse. Vesela družina, iskusna postava starog centra: Rajko Zinaja, Tomica Širkić, Latko Gult, Aca pezejac, Mirko Tokić, uvek spremna za jedno brzinsko "na-eks" druženje ispod trešnje.

- Mirdo, ajde baci neki novi  "vic".

- Može al prvo da mi naoštrite noževe! Može i dva-tri da vam ispričam, ako pošaljite neko dete po sifonče.

Onda sve krene običnim tokom, zasedne se po ceo dan, dvorištem odzvanja smeh, šala, obrću se ture, eksira se omiljeno piće. Na stolu se meze dimljena crevca koja plivaju u zejtinu, sitno naseckan crni luk i  prepečen polu bajat hleba. Posebna priča su ćevapčići, koji su tradicionalno začinjeni  ljutom tucanom paprikom, da ih deca nebi krala.

Pop Mija, šparta banjskim drumom, krenuo na jutarnje služenje, deda Mirda ga preseče glasom:

- Pope Mijo, samo da znaš, ovi nisu kršteni, ne umeju da idu kući, nego da te pitam nešto? Jel znaš šta zajedničko rade pop i mehaničar?

-Nemam pojma - slegnu ramenima pop Mija.

- Opela! - Ahahahaha, ajd na "nameštaj", će te sačeka gazda pet minuta.

Prvi komšija poznat kao "Sedmica", opija aromom dima i ćumura pola banjskog druma. U garaži ispod, deca igraju video igrice i flipere. Deda Bora prodavac žetona konačno pristaje na "dil", kesa trešnje za tri zlata vredna metalna kružića.

- Ali kako do kese sa trešnjama, opasnost vreba 24 časa, straža je uvek prisebna!

Odemo u logorište, pokrademo srodne plodove, napunimo dve kese trešanja, ali deda Bora se neda prevariti:

- "Nisu to Mirdine trešnje, nisu mesnate i žarko crvene, bitange jedne male, nisam ja sisao vesla, ajd evo vam tri žetona i da vas ne vidim više".

Prolazile su godine, a trešnja je polako završavala svoj radni vek. Kako je ona starila tako je i moj deda gubio čulo vida koje mu je bilo glavno oružje od prvostepenog značaja za njenu odbranu. Posao kradljivaca trešanja je bio svima znatno olakšan. Svoju listopadnu ljubimicu ljubomorno je čuvao do kraja života, a u meni i danas odzvanjaju njegove poslednje reči:

- "Ne lomite joj granje, treba da rodi i do godine, ajd kad si se već popeo naberi malo".

Kiša danima smara, godine se nižu kao zaboravi, a dvorište ulepšava na istom mestu nova mlada trešnja. Danas se oko nje prepričavaju nove i stare priče kako se nebi otrgle od nekih lepih vremena. Stara deda "Mirdina trešnja" je umrla od rana vremenskog jaza.

Priznajem još uvek se nalazim pod dojmom tog crvenog ploda. Nadam se da će i naša deca, podviti mokru majcu punu trešanja jednog lepog letnjeg dana.

Kad malo bolje razmislim to i nisu bile neke krađe, to je samo moja tuga za ne tako davnim nezamenjivim vremenima i familijarnim okupljanima.

Uzalud padaju kiše jer nje nema, nema je više…

Nastaviće se...

PS

Priča "Trešnje moga dede" posvećena je mom dedi Aci Mirdi, poznat kao najdruželjubljivi čovek koga sam ikad upoznao. Majstor šale i dobrog vica. Gradom se još uvek prepričavaju njegovi vicevi koje je sam smišljao. Mnogi ga i danas smatraju najvećim vic majstorom svih vremena u Aleksincu.

Mali omaž i podsetnik na legendarne nastavnike stručne prakse iz Starog centra. Tu je i pop Mija, koji je godinama neuspelo pokušavao da me ubedi da se posvetim bogosloviji.

"Soda sifon" - Posebna vrsta vode. Dobija se reakcijom između ugljen dioksida i vode. Pakuje se u boci od armiranog stakla sa aparaturom za istakanje, poznatijoj kao sifon. Nekada najstandardnija porudžbina u birtijama. Ljubitelji vina i vode je se nostalgično prisećaju.

"Nameštaj" - Vrsta skraćenog špricera, kafanski izraz za bokalčiće vina i vode iz kojih se pravi špricer. Uglavnom se radi o zapremini od 0.25 litara.

"Sedmica" - Jedna od prvih privatnih gradskih kafana, u početku se zvala "Zlatni gong" u novije vreme svi je znaju kao kafana "OTAC". danas na žalost nije u funkciji.

Nastavak na Aleksinac.net...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Aleksinac.net. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Aleksinac.net. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.