Izvor: Objava, 24.Jul.2018, 10:31 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Ko se danas bavi zanatima?
Kada kažete zanatlija, šta prvo pomislite? Automehaničar, limar, kovač, tesar, moler? Da li vam je stariji čika sede kose i izboranog lica prva asocijacija na zanatliju? Većini ljudi jeste, jer zanatlijama polako vreme otkucava.
Sve je manje onih koji se interesuju za zanate kao što su vodoinstalater, električar, moler, tesar, zidar. Nisu ova zanimanja više popularna. Ali trebalo bi budući srednjoškolci jedno da znaju. Bez obzira što pojedini zanati više nisu in, od njih i te kako može lepo da se živi. Važno je biti dobar majstor u svom poslu i kvalitet se odmah prepozna. Dobri majstori koji se bave poslovima kao što je adaptacija stana su veoma cenjeni i nemaju problem da nađu klijente.
Međutim, u mnogim gradovima u Srbiji u srednjim školama nema odelenja koja školuju zanatlije, iako su oni potrebna radna snaga na našem tržištu. Tako, recimo, sve se više zagovara priča o dualnom školovanju, pri čemu će praktična znanja đaci moći da stiču u kompanijama.
Na ovaj način srednjoškolci će dobiti priliku da svoje teorijsko znanje primene u praksi, a poslodavac će moći đaka praktikanta da pripremi za posao i od njega stvori radnika koji mu treba za fabriku. Korist će svakako imati i đaci i poslodavci, jer đaci stiču praktična znanja, a poslodavci dobijaju tačno onakvog radnika kakav treba njihovom radnom okruženju. Da bi ste se istakli u odnosu na druge praktikante, trebao bi osim znanja i veština pokazati i želju za učenjem i snalaženjem u novom radnom prostoru, pri čemu će to vaši mentori prepoznati, a ujedno i nagraditi.
U vreme kada je sve manje majstora svoga posla, kada se moler traži i angažuje preko oglasa, kada se za usluge automehaničara mora otići u auto servis, a ne više u majstorsku radionicu, biti majstor svog zanata nema cenu. Ako ipak ne možete da pronađete posao na našem tržištu, onda ne brinite. Evropi treba i moler i građevinac i limar i vozači, tako da za vas zime neće biti.
Može li dualno obrazovanje da zaživi u Srbiji?
Za Srbe se kaže da se retko odriču starih dobrih navika, nekako valjda što je sigurno sigurno je. Ali kada krenu promene, onda moramo ići u korak sa njima. U našoj zemlji još uvek obrzovanje čeka na promene i na reformu. Tek poneki pomak bude, ali sve je to minimalno. Nedovoljno kapaciteta, nejasni standardi, pravila i propisi čine da mnogi projekti ostaju mrtvo slovo na papiru.
A šta je sa projektom dualnog obrazovanja? Ovaj projekat nastao je u Nemačkoj, a kasnije se proširio i na ostale zemlje u Evropi. Nemci su od samog uvođenja dualnog obrazovanja u školama znali koliko je bitno za pojedino zanimanje kao što je moler, tesar, zidar, mašinac važno odmah krenuti sa praktičnom nastavom. Švajcarska je doslovno sprovela ovaj projekat u praksu, a preko 130 obrazovnih profila učestvuje u projektu dualnog obrazovanja.
U Srbiji sve to ide još uvek polako. Pojedine opštine prepozale su potencijal koji dualno obrazovanje ima, ali još uvek to nije dovoljno. Potrebno je podići svest i poslodavaca i škola zašto je važno učenika poslati na praksu tokom školovanja i kako ga prilagoditi radnom okruženju. Kada se ustanove jasna pravila i kada bude vidljiva obostrana korist, dualno obrazovanje kod nas zaživeće u pravom smislu.





