Izvor: MojCvijet.hr, 07.Dec.2020, 12:43
Najčešće sobne biljke
Iako se veliki broj biljaka može uzgajati u zatvorenim prostorima, nekolicina je onih koje su zastupljene u gotovo svakom domu. Kako neke od njih dolaze u velikom broju sorti, nerijetko se susrećemo s pravim kolekcionarima pojedinih vrsta koje se razlikuju tek u boji cvjetova ili listova. Svaka od njih učinit će naš dom ljepšim mjestom za život. SOBNA CIKLAMA (Cyclamen persicum) Ubraja se među omiljene kućne biljke. Prekrasne cvatuće biljke možemo nabaviti od jeseni pa sve do kraja >> Pročitaj celu vest na sajtu MojCvijet.hr << proljeća. Osobito je rado imamo u kući tijekom blagdana. Iako se uzgaja zbog lijepih cvjetova, i sami listovi vrlo su dekorativni. Srcoliki zeleni, često prošarani bijelom ili kremastom bojom, listovi dolaze na dugim mesnatim stapkama. Iz središta lisne rozete izlaze gotovo bezbrojni cvjetni pupoljci ljubičaste, ružičaste, purpurne, crvene, šatirane ili bijele boje. Za uspješan uzgoj zahtijeva humusno do tresetno dosta kiselo tlo. Najbolje uspijeva u prostorima gdje se temperatura kreće oko 20°C. U prostorima s višom temperaturom listovi biljke brzo počnu žutit i propadat. Vrlo je osjetljiva na višak ili manjak vlage u tlu zato ju je najbolje zalijevati umjereno svaka 2-3 dana u vrijeme rasta, dok joj je nakon cvatnje potrebno osigurat vrijeme mirovanja kada zalijevanje valja svesti na minimum. Potrebno ju je prihraniti s tekućim gnojivom svaka dva tjedna, osobito u vrijeme cvatnje. Iako je višegodišnja vrsta, kod nas se najčešće baca nakon jedne cvatnje, jer ju je teško natjerati da ponovno procvate. Kako bi što duže cvala, redovito uklanjajte ocvale cvjetove, kao i požutjele listove, pazite na zalijevanje jer višak vode, osobito ako se biljka drži u ukrasnoj tegli, može uzrokovati truljenje i propadanje listova i cvjetova, a potom i cijele biljke. JEDARCE (Spathiphylum spp.) Zbog svoje ljepote i prilagodljivosti većini što povoljnijih ili manje povoljnih uvjeta, kao i svojoj izdržljivosti, i ovu biljku često susrećemo kao lončanicu. Krase je veliki tamnozeleni listovi koji dolaze na dugim zelenim lisnim stapkama. Cvate tijekom cijele godine, ovisno o uvjetima uzgoja, a na jednoj biljci može biti i nekoliko cvjetova istodobno. Iako kažemo da se uzgaja zbog cvjetova, ustvari se divimo bijelim pricvijetnim listovima koji obavijaju cvijet. Prilikom sadnje i presađivanja možete koristiti običnu vrtnu zemlju, jer biljka dobro uspijeva u tlu neutralne pH reakcije. Smjestite je na svjetlo u blizini prozora, zaštićenu od izravnih sunčevih zraka koje mogu prouzročit opekline na lišću. Zalijevajte jednom tjedno tijekom zime, dok tijekom ljeta treba zalijevati minimalno dva puta tjedno. Potrebnu količinu vode odredit ćete prema veličini biljke, što je biljka veća, treba više vode. Zbog velike lisne površine dosta vlage gubi transpiracijom, pa u nedostatku vode listovi uvenu. Ukoliko se takvo stanje primijeti na vrijeme i biljka se zalije, vrlo brzo, kroz nekoliko sati biljka će se oporaviti. Tijekom cijele godine biljku prihranjujte, bilo tekućim gnojivom ili sporootpuštajućim granuliranim gnojivom, tako ćete osigurati učestalu cvatnju. Presađujte svakih nekoliko godina jer nakon presađivanja biljka snagu usmjeri u rast korijena pa izostane cvatnja. Ova biljka je poznata kao jedna od onih što upija zračenje različitih elektroničkih naprava poput računala i televizora, stoga je pogodna za radne prostore i dnevne sobe. Valja napomenuti da su svi dijelovi biljke otrovni, te mogu izazvati blage želučane smetnje ako ih progutate. ZMAJEVAC (Dracena spp.) Velik je broj vrsta i sorti pojedinih vrsta koje se kod nas uzgajaju kao sobne biljke. Prirodna staništa nalaze se na području Afrike i Azije, gdje najčešće rastu kao veliki grmovi ili drveće. Zbog ograničenih uvjeta kao sobne biljke ostanu znatno niže. Za uzgoj su zanimljive zbog dugačkih, trakastih širih ili užih vrlo često šatiranih listova. Iako ih inače krase sitni bijeli cvjetovi, kada se uzgajaju kao sobne biljke, tek se ponekad može dogoditi da procvatu. Dobro uspijevaju na svjetlosti, no izravno sunčevo svjetlo može uzrokovati opekotine na listovima, zato je biljke poželjno odmaknuti 1-2 metra od prozora. Vrste i kultivari tamnijeg lišća dobro će uspijevati i u slabije osvijetljenim prostorima. Biljke svijetlih i šatiranih listova treba smjestiti na osvijetljena mjesta zaštićena od izravnih sunčevih zraka, jer u suprotnome svijetle šare s listova mogu izblijedjeti. Biljke treba zalijevati jednom tjedno s malo vode. Preporuka je jednom mjesečno lonac potopiti u vodu dok se zemlja dobro ne napije, a potom nastaviti zalijevati svaki tjedan pomalo. Bez obzira, bilo ljeto ili zima, zmajevce je potrebno prihranjivati svakih 15 dana tekućim gnojivom za lisnate biljke. Ne podnose suhi zrak pa ih je potrebno svakodnevno prskati vodom s gornje i donje strane listova, a ukoliko im je zrak presuh, vrhovi listova će se vrlo brzo sasušiti. Presađivanje biljaka odgodite što više možete, odnosno dokle god korijen ima mjesta u postojećoj tegli. Kako bi biljka bila ravnomjerno opskrbljena hranjivima, površinski sloj zemlje zamijenite svakog proljeća. Lako ih je razmnožiti u svako doba godine pomoću drvenastih reznica, koje će vrlo brzo pustiti korijenje u posudi s vodom. Ipak, ako nije neophodno, razmnožavajte tek od proljeća. Vrlo su dugovječne pa jednu biljku možete imati između 5 i 15 godina. ASPIDISTRA (Aspidistra elatior) Iako je ova vrsta danas pomalo zaboravljena, i češće je susrećemo kao zelenilo u rezanim buketima, nekada su kuće bile nezamislive bez barem jednog velikog lonca s aspidistrom. Dobro njegovana izvrsno će pristajati u svaki prostor. Zbog dugih zelenih listova nekima će možda biti poznatija pod nazivom „puničin jezik“. Zanimljivom je čine upravo uspravni tamnozeleni kopljasti listovi koji rastu izravno iz korijena. Cvate vrlo rijetko, a cvjetovi su sitni grimizno obojeni. Upravo to što voli sjenu, čini je pogodnom za ukrašavanje i slabo osvijetljenih kutaka stana ili kuće. Iako dobro podnosi suhi zrak, dobro će podnijeti povremeno tuširanje ili prskanje listova, kako biste je očistili od prašine. Ukoliko imate volje i vremena, listove možete očistiti i mekanom krpicom. Tijekom zime dosta ju je zalijevati jednom u 10–15 dana, dok tijekom ljeta treba više vlage. Prihranjujte hranjivom za lisnato bilje od proljeća pa sve do jeseni jednom mjesečno. Presađujte kada korijen biljke popuni posudu. Najlakše ju je razmnožiti dijeljenjem busena u travnju tako da svaki novi busen ima minimalno dva lista. Zbog malih potreba pogodna je kao biljka za početnike i one koji baš nisu vješti s uzgojem bilja. Jedna je od najotpornijih i najdugovječnijih biljaka pa može živjeti preko deset godina. VISEĆI SMOKOVAC (Ficus benjamina) Biljka je koja ima prirodna staništa na području Indije i Malezije, gdje se nerijetko koristi kao drvoredno stablo, a u istoj ulozi ga možemo susresti i u ostalim toplim krajevima diljem svijeta. Kod nas se uzgaja kao sobna biljka i rijetko uspije narasti dovoljno da bi izgledalo kao stablo. Lišće mu je otporno, ovalno, šiljasto, žive zelene boje. Za uspješan uzgoj treba ga smjestiti što bliže prozoru, u suprotnom počne odbacivati listove, što može uzrokovati propadanje cijele biljke u kratkom vremenskom razdoblju. Tijekom zime treba ga zalijevati jednom tjedno, dok tijekom ljeta možete i češće. Ipak, pazite da ne pretjerate jer bolje podnosi manjak vode nego višak. Vlažnost zraka važna je tijekom zime kada ne bi smio biti preblizu radijatora ili nekog drugog izvora topline. Listove prskajte svaka dva dana, najbolje destiliranom vodom kako na listovima ne bi ostale bijele mrlje od kamenca. Tijekom zime biljku nije potrebno prihranjivati, ali s prvim danima proljeća kada se počnu pojavljivati mladi listovi, jednom tjedno biljku prihranite otopinom gnojiva napravljenom tako da u 10 l vode umiješate jedan čep gnojiva za lisnate biljke. Fikus je, osim na nedostatak svjetlosti, osjetljiv i na propuh i hladan zrak, pa ga uvijek smjestite na zaštićeno mjesto, dakle što dalje od ulaznih vrata ili prozora koji se često otvara. Vrlo je dugovječan pa u optimalnim uvjetima biljke mogu doživjeti do 15 godina. Tijekom ljeta možete ih smjestiti na otvorenom na sunčano mjesto, gdje će vrlo brzo početi dobro napredovati. GUMIJEVAC (Ficus elastica) Još je jedna vrst fikusa vrlo udomaćena u našim domovima. I dok je fikus benjamin prikladniji za istinske ljubitelje cvijeća, gumijevac će s jednakom lakoćom uzgajati i početnici. Karakteriziraju ga 30 – 40 cm dugi mesnati, ovalni listovi. Kada se uzgaja kao sobna biljka, fikus rijetko procvate, a tek stare biljke uzgojene u staklenicima mogu imati plodove koji su nejestivi. Prilikom sadnje koristite obavezno teglu s drenažnim otvorima i postavite još dodatni drenažni sloj debljine 5-10 cm, prilikom sadnje i presađivanja koristite zemlju za cvijeće. Posude s biljkama smjestite na svjetlo, udaljeno od prozora 2-3 metra. Biljke zimi zalijevajte rjeđe, jednom u 7-10 dana, dok tijekom ljeta treba zalijevati barem dva puta tjedno. Svakako pazite da se zemlja između zalijevanja lagano prosuši. Kako se radi o vrsti koja ne traži puno vode, češće se dogodi da biljka vene zbog suviška, a ne manjka vode. Tijekom zime kada je zrak suh, listove prskajte 2-3 puta tjedno, a barem jednom mjesečno ih očistite od prašine vlažnom krpicom. Prihranjujte od proljeća do jeseni jednom tjedno dodatno razrijeđenom otopinom hranjiva ili dodajte sporo otapajuće granule gnojiva u zemlju. Grmovi fikusa uzgajani kao lončanice mogu živjeti i do 20 godina, a u tom razdoblju mogu narasti i nekoliko metara. Gumijevac najčešće raste uspravno. Kako biste potaknuli rast bočnih izboja, napravite nekoliko manjih rezova na kori, odmah iznad listova. Kada se pojave bočne grane, možete ih iskoristiti za razmnožavanje margotiranjem, što je ujedno i najlakši način da razmnožite ovu vrstu fikusa. AFRIČKA LJUBIČICA (Saintpaulia ionantha) Svakako je jedna od omiljenih vrsta u našim domovima, porijeklom je iz Južne Afrike, pa je kod nas najprikladnija za uzgoj u zatvorenom prostoru gdje ostaje tijekom cijele godine. Karakteriziraju je tamnozeleni okrugli do srcoliki mesnati listovi prekriveni sitnim dlačicama na licu lista i kitice cvjetova ljubičaste, ružičaste, grimizne i bijele boje, koje se pojavljuju na cvjetnoj stapci u sredini lisne rozete. Najbolje uspijeva na svjetlome mjestu, po mogućnosti na prozorskoj dasci, stoga joj tijekom zime osigurajte mjesto na južnom prozoru, dok je tijekom ljeta treba pomaknuti dalje od izravnog sunčevog svjetla. Dobro uspijeva u hranjivom, uvijek pomalo vlažnom tlu, no ne podnosi višak vode, koji najčešće ostane u tanjuriću. Tijekom cijele godine potrebno ju je prihranjivati barem jednom mjesečno, a u vrijeme cvatnje i češće. Presađuje se čim se pojavi nekoliko novih listova, koji su manji od onih postojećih, najbolje u širu plitku teglu. Jedna biljka u optimalnim uvjetima može živjeti i nekoliko godina, nakon čega ju je potrebno zamijeniti drugom, bilo nekom sasvim novom ili biljkom dobivenom vegetativnim razmnožavanjem od nje same. Afričku ljubičicu jednostavno možete razmnožiti lisnim reznicama, koje možete ukorijeniti tako da ih stavite u supstrat ili u posudu s vodom. Kada primijetite da je biljka pustila korijenje, valja je presaditi u teglu sa zemljom. Biljke nakon presađivanja, kao i one koje su već cvale ponekad trebaju dosta vremena da procvatu. Kako biste ih potakli da stvaraju cvjetove uklanjajte mlade listove koji izbijaju iz središta lisne rozete. ZELENI LJILJAN, KLOROFITUM (Chlorophytum comosum) Najlakše ga je opisati kao biljku kompaktnog busena s dugim šatiranim listovima, mesnatim korijenjem i s manjim busenovima koji vise na debelim vriježama. U Europi se prvi put pojavila u 19. st. i od tada se uspješno uzgaja kao sobna biljka. Krase ga dugi trakasti listovi svijetlozelene boje s bijelim ili žućkastim prugama. Ponekad u proljeće procvate sitnim zvjezdastim cvjetovima bijele boje, koji dolaze na krajevima dugih bijelih vriježa. Najbolje uspijeva na svijetlim i sunčanim mjestima, iako će preživjeti i u prostoriji bez puno svjetla, no što ima više svjetlosti, listovi su mu šareniji. Tijekom zime dosta ga je zalijevati jednom tjedno, dok će od proljeća do jeseni trebati zalijevati češće. S obzirom na to da mesnato korijenje skladišti vodu, valja zalijevati umjereno, kako biljka ne bi propala zbog previše vlage u tlu. Iako dobro podnosi suhi zrak, listove je poželjno jednom mjesečno otuširati, kako bi se očistili od nakupljene prašine. Prihranjujte ga jednom tjedno od proljeća do jeseni, s dosta razblaženim hranjivom. Zbog visećih rozeta koje dolaze na krajevima vriježa, lijepo izgleda zasađen u viseću košaru. Treba ga presađivati tek kada korijen prođe kroz drenažne otvore. Lako se razmnožava dijeljenjem, što podrazumijeva presađivanje visećih busena u drugi lonac. Klorofitum je izuzetno dugovječna biljka, može živjeti duže od deset godina, a poznat je i kao jedna od biljaka koja skuplja zračenja od raznih uređaja poput računala ili televizora, stoga je prikladan i kao uredska biljka i biljka za radne sobe.
