TRI DECENIJE DOGAĐANJA “U BOJI”

Izvor: MC Bor, 25.Maj.2011, 13:06   (ažurirano 02.Apr.2020.)

TRI DECENIJE DOGAĐANJA “U BOJI”

Bor, 25.maj
Promovisana knjiga Dušana Kabića “Likovna događanja u Boru od 1977. do 2007. godine”
Autor: M.C.
Foto: M.Antić
O knjizi- vremeplovu, pred prepunom Galerijom “Bakar” u Boru, govorili Slađana Đuđekanović Mirić, likovni kritičar, u ime izdavača, novinar Brana Filipović, urednik izdanja, i autor, Dušan Kabić, istoričar umetnosti. Đuđekanovićeva je naglasila da je Kabić, radeći kao kustos Muzeja od >> Pročitaj celu vest na sajtu MC Bor << 1977. godine učinio veliko delo prilježno prikupljajući i objavljujući izveštaje i kritike o svakoj postavci i svakom vrednijem zbivanju vezanom za likovni život grada u koji se iz rodnog Zrenjanina doselio sudbonosne 1977. Ništa mu nije promaklo a da nije zaokupilo širu pažnju. Pmogao je Kabić da Bor budu upamćen, ne samo po surovoj spoznaji težine industrijskog i rudarskog, ekeloški zaprljenog, nego i kao sredina koja prihavata umetnike i ulaže u stvaralštvo. Autor se osvrnuo na  protekle godine nagalašavajući da je sačinio hroniku i vremeplov, ali i više od toga – zapis i dokument za buduće generacije. Knjigu su pomogli Rudnici bakra Bor i Muzej rudarstva i metalurgije. Urednik izdanja, novinar Brana Filipović nadahnuto je govorio o autoru i delu ne propšuštajući da I poimenično spomene  slikare, vajare, zaljubljenike u likovni svet i grad koji im se oduživao kako je znao i koliko je mogao. Filipvićevu reč objavljujemo u celini…
-E, ta Vera Ristić, kustos Narodnog muzeja u Beogradu i učitelj kolegama po zemlji Srbiji, učini, te 1977. plemenito delo: izgovori reč u pravom trenutku i, pravom čoveku, mudrom zanesenjaku: „Sve što se uradi u Muzeju treba sačuvati i objaviti, trebaće to jednog dana“... I naš hroničar, s puno radnog elena i entuzijazma, ne čekajući, već poput velikih prikupljača narodnog blaga, kreće u pohod s mogućim naslovom:: „Zapiši to, Dušane“... Izgovarajući te blagoslovene reči sebi, on, neumorni pregalac i znalac svog delanja, od tada, od dolaska u „garavi Bor“ do sadašnjeg dana i trenutka, ne prestaje da traga i ostavlaja tragove. Ostavlja i što drugi ostave, i sam zapisuje, objavljuje, ne miruje... Takvi se rađaju za vredna dela koja će verno poslužiti generacijama i potomstvu, nasleđu koje neće brinuti da li smo negde skrajnuli ili, sačuvaj Bože, zaboravili našu kulturnu zaostavštinu. Sačiniti knjigu i predstaviti je narodu, onda je i dtragovoljno ponuditi , nije lako, ali je beskrajno hrabro i najlepše. Knjiga je čoveku radost kao dete kad mu se rodi, knjiga je i od Boga dar, pogotovu ako je sročena s pažnjom, veštinom iksutva i uz podršku onih koji je poznaju i njoj se uvek vraćaju.

Kako bi, i da nije ovakvog rukopisa, doznali da je i radnički Bor središte kulturnih, u ovom slučaju, likovnih dešavanja ne samo na istoku Srbije, nego i vazda podalje. Iz ovog spisatljesko-hroničarskog opusa upoznajemo i sebe, i svoj grad, i njegovu tradiciju, vrline i mane, život koji jeste protekao, ali je snažnih korena koji ne daju mesta zaboravu... Od 1977. do 2007. nižu se izložbene postavke, prikazi, podaci o autorima, biografije slikara i skulptora, umetnika i delatnika s one malo duša i s ono  puno stvaralačke energije. Radislav Trkulja svoj „Djerdapski ciklus“ 1977. predstavlja baš u Boru, s namerom da iz mističnog rudarskog okna krene u svet afirmacije; on je, kasnije priznati i nadaleko hvaljeni,  poečtak Kabićeve knjige. Kako je Đura Jakšić 7.avgusta 1977. ponovo otvorio dvorac Karađorđevića, kojim slikama, kako je autor ove knjige pronašo  čuvenu sliku Đorđa Mazalića „Putnici“ u Samačkom hotelu, gde je završio Titovo poklon borskim rudarima „Partizanski mitraljezac“ Vanje Raduša, kako je Bor prvi put postao inspiracija slikarima... samo su neka od pitanja,  odogvor je u knjizi. Ovo nesvakidašnje delo krase i zapisi i beleške o Kunovom „Krvavom zlatu“,  o „Topionici“ Nikole Graovca, o talentu Ratka Jankovića, te o  „Molitvi“ Paška Vučetića, o Conićevim, borskim leptirima i Kaufmanovoj „Panorami rudnika“ iz 1911... Autor publikacije, i neretko protragonista postavki, podseća i na „Susrete drugarstva“, „Majske susrete 81“, na „Grurpu 72“, bratske izložbe Bor-Bar, na Zoranove đeke, Balaševe boemije i negdanju jedinstvenu. I jedinu u nas, banjsku Hamam-galeriju... Ne zaboravlja vispreni čuvadar Kabić, Dušan, privrženik muzejskih odaja i susretanja sa umetnicima, ni bronzu i drvo Stevana Dukića, vredne poklone Ranka Šukića, fotografije Ljubiše Đurića, tek Koloniju „Bakar“, parisko-srpsko-borsko Udruženje „Vane“, Basarina „Kosovska pripovedanja“, Galeriju „Delević“, nostalgične poretrete s juga Srbije. Duboko u duši nosi Fjamogovića, Bracu Petrovića, Subašiča, saobraću svoju nekuda preseljenu...
Evo kako piše o „Čudnom svetu Branka Dinića“: Branko nas vraća u posve zaboravljeni svet, ne svojom krivicim, u svet prirode... Likovna je to hrabrost, rečita reakcija, vizuelna potvrda o današnjici...“ Krupnim slovima je  2001. zaopisano da je u Koloniji „Bakar“ zbirka od 360 dela, da je Jaroslav Kandić preokupiran Borom, da je Dimitrije Ilijev čuvar Poganskog manastira, a da je Najdan Mladenović iz Tekije „izlio“ moćni Dunav u  drvetu, onaj isti samouki Najdan koga je, godinu nakon izložbe u Boru,  progutala rođena, zauvek sveta reka... Nisu ubeležena samo slikarska uzbuđenja i dometi njihovi, nego, pokatkad, i sudbine, verovanja i prašatanja... Ceo jedan svet umetnički u, samo naizgled, nvelekioj knjizi, zar nije stvarni doprinos struci, gradu, pa i svom narodu. Bor, industrijski i garavi, bakarni i zlatni, nepredvidiv i dobroćudan, svojstven i šarolik, od danas je , zahvaljujući Kabićevoj knjizi, dokazao da nije kulturna periferija ili plamičak na kulturnom ognjištu Srbije i Balkana. Dokument je pred nama, pred sudom javnosti, ali i pred budućim istraživačima koji će , uveren sam, duboko biti zahvalni za štivo stakano od dragocenih podataka, prikaza , opisa, sudova, zapisa. I zato, posle iščitavanja ovih 170 stranica, treba, ne samo preme piscu, nego i svima koji se potrudiše tih 30 uzburkanih godina da oplemene varoški život, odati poštovanje i otvorenog srca, s ponosom, prozboriti: To je Bor, Bor moj grad...

Nastavak na MC Bor...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta MC Bor. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta MC Bor. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.