Izvor: Politika, 15.Nov.2014, 23:03 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Predstava o ubistvu Ulofa Palmea
Specijalno za „Politiku”
Stokholm – „Švedska scena”, maraton savremenih švedskih pozorišta održan nedavno na nekoliko scena, otkrio je niz intrigantnih dela o kojima ćemo još nešto više reći. „Baka teatar” iz Geteborga je odigrao predstavu „Dobra dela”, prema tekstu i u režiji Matijasa Andersona, umetničkog direktora ove institucije. >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << Njegov rad je najčešće baziran na istraživačkoj, novinarskoj osnovi – kroz intervjue sa odabranim akterima, on dolazi do relevantnog dokumentarno-dramskog materijala koji bitno odražava užarene društvene probleme.
To je slučaj i sa ovom predstavom, koja je naišla na izuzetan prijem publike „Švedske scene”: ona je dokumentarna, istraživačka, fragmentarna, autorefleksivna. Anderson dubinski istražuje koncept dobrote, polazeći od intervjua sa mladim ljudima iz Grčke, Švedske, Mađarske, Italije, Španije, Britanije, Srbije. Njihove ispovesti o susretima sa dobrim i zlim postupcima čine jedan tok predstave, dok drugi stvaraju igrane scene, tri priče koje takođe izazovno postavljaju pitanja o mogućnostima dobrote i milosrđa. Ona se ispisuju u lokalnim kontekstima, ali uvek imaju i globalni smisao. Između ostalog se tematizuje nasilje u porodici, suočavanje sa nezaposlenošću, posledice izbeglištva na prostoru bivše Jugoslavije, odnos prema transseksualcima u Engleskoj i prosjačenje beskućnika, što je trenutno vrlo upadljiv problem u Stokholmu, čije ulice trpe invaziju prosjaka iz Rumunije.
„Dobra dela” su igrana na avangardnoj sceni stokholmskog Orion teatra, preuređenoj fabrici u južnom, hipsterskom delu grada, na ostrvu Sodermalm, što je blisko duhu i sceni „Baka teatra”, lociranog u industrijskom delu Geteborga. Scenski dizajn Ule Kasijus je sveden, nametljivo hladan, otuđen; prostor određuje nekoliko stolica, mikrofoni i dominantan zid od ogledala koja reflektuju i gledaoce i aktere. U tekst predstave su uključeni i mnogobrojni citati poznatih pisaca, koji se ispisuju na ekranu, dajući tako literarno-filozofski okvir igranim scenama i pristupajući im u njihovoj značenjskoj složenosti. Dobro i zlo su retko čiste i logikom utvrđene kategorije, one se češće mutno prepliću zbog složenosti ljudske prirode. Dobro se ne vraća uvek dobrim, naprotiv, milost često izaziva nezahvalnost i prezir.
U Riks teatru, na koji su Šveđani vrlo ponosni jer je nastao na demokratskim principima, kao putujuće pozorište sa osnovnom obavezom da igra za sve građane, bez obzira na njihove razlike, videli smo tinejdžersku predstavu „Noć 28. februara”. Nastala prema tekstu Nine Tersman, u režiji Kjela Moberga, ona polazi od događaja koji se odigrao 28. februara 1986, jedne od najturbulentnijih tačaka savremene švedske istorije, atentatu na premijera Ulofa Palmea.
U predstavi se fino prepliću lično i političko, glavna akterka je Sara koja se na početku suočava sa smrću oca. Kroz formu flešbeka se ispisuje njena adolescencija, odnos prema ekscentričnom ocu policajcu koji je hteo da reši misteriju Palmeovog ubistva i društvena angažovanost njenog pank benda „Gađenje”, bazirana na jakom otporu prema ljudski razornom kapitalizmu i multinacionalnim korporacijama.
Poslednja predstava prikazana u okviru „Švedske scene” bila je „Flugo!”, delo novog cirkusa, nastalo kao rezultat boravka njenih aktera, Nale, Stejsi i Rupeš, članova „Klovnova bez granica”, u kampovima za sirijske izbeglice u Jordanu (produkcija Cirkuska umetnost). Iz njihovih potresnih susreta za izbeglom decom, nastala je predstava „Flugo!” koja uglavnom neverbalno, snoliko i simbolički izražajno, tretira pitanja slobode.
Igra je vizualno upečatljiva, elegantno dizajnirana, u preovlađujuće beloj boji, a izražena je komunikacija izvođača sa publikom koja je važan kostvaralac toka radnje. To na scenu donosi i komička značenja, zbog nepredvidivosti reakcija gledalaca učesnika. Nakon pedesetominutne predstave, prikazan je desetominutni dokumentarni film o njenom nastanku. On otkriva tragediju dece koja su u traumama izbeglištva zaboravila da se raduju, ali i njihov plodan susret sa teatrom koji snažno budi usnuli svet mašte. Igra im pali fitilj vatrometa stvaranja, vaskrsava ukopane živote kroz građenje novog sveta.
Ana Tasić
objavljeno: 16.11.2014.
Pogledaj vesti o: Bor







