Vraćanje živih boja precima

Izvor: Večernje novosti, 03.Dec.2014, 12:34   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Vraćanje "živih boja" precima

DRUGOM polovinom 19. veka prvi snimatelji su počeli fotoaparatima da beleže najvažnije kadrove našeg grada, čuvajući izgled nekadašnje varoši koja je polako narastala do milionske metropole. Mnogi Beograđani se i danas raduju kada vide stare snimke kuća i ulica koje su pre mnogo decenija postojale na mestu sadašnjih bulevara i modernih višespratnica. Među kolekcionarima takvih, starih snimaka je i Milorad Antonijević, profesionalni fotograf koji je pre sedam godina rešio da napravi >> Pročitaj celu vest na sajtu Večernje novosti << jedan upečatljiv eksperiment: Odlučio je da zaboravljenim, crno-belim kadrovima pokuša "da vrati" boje. Zgrade i uniforme - PRVO sam pokušao iz hobija da bojim stare fotografije, kako bih pokušao da dočaram autentični ambijent nekih delova grada - objašnjava za "Beogradske priče" Antonijević. - U isto vreme zainteresovale su me i različite uniforme srpskih vojnika i policajaca. Obazrivo sam pokazao prijateljima rezultate ovih radova, i svima se dopalo, tako da su me uporno bodrili da nastavim dalje. Neki od njih su imali i dobre ideje u kojem pravcu da nastavim sa radom. Nizali su se kadrovi i godine rada, i Antonijević kaže da su rezultati bili sve bolji. - Za takav posao neobično je važno shvatiti prostor i ambijent koji je nekada postojao - objašnjava naš sagovornik. -Ovakvo retuširanje fotografija ne sme da bude puki niz pretpostavki autora, već pokušavam da proniknem u što verodostojnije kolorite koji su tada vladali ambijentom koji je na snimku. Proces tokom kojeg Antonijević vraća kolorit starim snimcima tehnološki je prilično dug. On prvo mora da retušira staru fotografiju, jer su, gotovo po pravilu mnoge od njih ponele neke "ožiljke" zuba vremena. - Prvo uklanjam eventualne ogrebotine ili druga oštećenja, kako bi ih doveo u što bolje stanje. Tek kada je fotografija obrađena na taj način, pristupam bojenju. Tokom proteklih godina, naš sagovornik je prikazivao svoje radove uglavnom na neformalnim izložbama i putem interneta je upečatljivo skretao pažnju na svoj rad. Mi smo imali priliku da ekskluzivno prikažemo neke od njegovih vrlo uspelih radova. Pred nama se smenjuju kadrovi nekadašnje Pop Lukine ulice, kao i ulaz u kafanu "Toplica" koja se nekada nalazila na uglu Mekenzijeve i Banijske. Kolorisani snimci vraćaju nam izgled Karađorđeve ulice u samoj okolini pristaništa, a detalji iz Sremske su možda najupečatljiviji. Istina, naš sagovornik kaže da je u obradu te fotografije uložio najviše vremena.Tako iz Sremske 7 i danas na nas gledaju nasmejani trgovci "elektrotehničkog i mašinskog stovarišta", čiji broj telefona je jasno ocrtan na firmi (tada su beogradski telefoni imali četiri cifre!), dok su radio aparati i gramofoni sa pločama bili pravo otkrovenje mondenskog dela grada. "Vremeplov" ZAŠTO ljudi s vremena na vreme "upadaju u vremeplov" i imaju potrebu da dosegnu doba u kojem su živeli njihovi preci? Naš sagovornik kaže da u njegovom slučaju postoji jasan razlog za to. Rođen je i odrastao u Savamali. - To nije stvar pripadanja jednom delu grada - tvrdi Antonijević. -Pre bih to nazvao stanjem duha. Previše su nam bili blizu i reka i Knez Mihailova i Kalemegdan da bismo ostali tek tako, neki "obični" Beograđani. VRATIO OFICIRA "U ŽIVOT" Antonijevićev rad je svojevremeno izazvao veoma burnu reakciju jedne vremešne dame. Naš sagovornik je retuširao staru fotografiju jednog oficira iz jedinica Draže Mihailovića. Bio je prvenstveno zainteresovan za uniformu vojske koja je ostala u otadžbini, ali je kasnije slučajno došlo i do raspleta ove priče. Čovek sa snimka je posle rata pobegao u SAD, gde je i umro. Tamo je napravio pristojnu karijeru radeći na berzi, a Antonijević ga je sasvim slučajno izabrao "kao model". - Replika je ispala veoma dobro, ali tada sam slučajno saznao od jednog prijatelja da zna ko je čovek na slici. Dozvolio sam mu čak i da udovici oficira sa fotografije pokaže moje delo. Žena je ostala u potpunoj neverici: Posle 30 godina ponovo je videla svog pokojnog muža, ovog puta u punom sjaju i snazi kakvog ga i danas pamti.

Nastavak na Večernje novosti...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Večernje novosti. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Večernje novosti. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.