Ovde je i klima posebna

Izvor: Blic, 04.Feb.2008, 11:37   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Ovde je i klima posebna

I pre nego što je postalo poznato po učestalim ubistvima, narod je ispredao priče da u Žarkovu "žive zli ljudi". Strme i mračne ulice i rojevi očiju koji iza zavesa kao da šalju poruku: "Vrati se, odakle si došao!", oduvek su ostavljali utisak kraja za izbegavanje. Anabela Basalo, književnica koja već godinama tu živi, kaže da je u stvari sasvim drugačije.

Kad se doselila rekli su joj da ko jednom oseti život u Žarkovu više iz njega ne odlazi. Pošto je odrasla >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << u centru i, osim Novog Beograda, oprobala sve krajeve nije verovala u to pravilo. Devet godina provedenih u Žarkovu je, međutim, izbrisalo svaku sumnju.

- Žarkovo je relativno miran kraj i u svemu je posebno u odnosu na ostale delove grada. Totalno je van vremena i u njemu se osećam kao da sam u selu, ali u gradu. Život je mirniji, ljudi su pošteniji i neverovatno je koliko vole svoj kraj. Sve je u Žarkovu drugačije, pa čak i klima - kaže Anabela Basalo.

Kako kaže, u Žarkovu je temperatura uvek nekoliko stepeni niža nego u gradu. Pošto je jedno od naselja koja poslednja stižu na red za čišćenje, sneg se, kad ga ima, u njemu se najduže zadrži. S druge strane, kad u centru besni oluja, u Žarkovu sija sunce. Ipak, u ovom delu grada, Anabeli Basalo su najzanimljiviji ljudi.

Fizička transformacija Žarkova iz sela u grad, izgradnja modernih zgrada i širenje ulica, nije mnogo uticala na starosedeoce koji su se u ovaj kraj doselili još pre 150 godina. Ne samo da celi kvartovi nose imena po tim porodicama i da tako postoji Nastićevo sokače, Spasenovićev budžak... nego se i stanovnici dele na Žarkovce i dođoše.

- Dođoši su sve novajlije u kraju i nije važno odakle su stigli i Žarkovci ih teško prihvataju. Dok se Žarkovci drže zajedno, uvek spremni da pomognu jedni drugima, prema dođošima su potpuno drugačiji. Recimo, ako se dođošu pokvare kola, može samo da sedne i da plače. Žarkovci će da izalaze i, u najboljem slučaju, da ga podsećaju da je možda ostao bez benzina. I sa mnom su bili takvi dok me nisu prihvatili. Tek onda su počeli da mi guraju kola, zavlače se pod haubu, prljaju ruke do lakata... Ako treba, i da ih nose - objašnjava autor knjige "Žena s greškom".

Otvoreni samo prema poznatom okruženju, Žarkovci i izlaze uglavnom po lokalnim kafićima i kafanama, koje neretko nose ime neke stare porodice. Dvaput godišnje se ceo kraj sjati u "Crkvenom", dvorištu Hrama svetog vaznesenja gospodnjeg, o Božiću i na vašaru.

- Na žarkovačku slavu, Spasovdan, u crkvenom dvorištu razvuku šatru, postave ringišpil... Na sve strane su zamršeni kablovi, jer struju daju okolne kuće. To je pravi vašar i svi ga vole iako svake druge godine zabava završi pre vremena jer, kao u Kusturičinim filmovima, izbije neka tuča pod šatrom - priča Anabela Basalo kojoj ovih dana treba da izađe iz štampe peta knjiga erotdskih priča.

Osim na vašaru, tuče u ovom kraju nisu česte, ali se zato komšije, koji jedni druge smatraju rodbinom, često svađaju. Pošto te nesuglasice obično završe na sudu po Žarkovu kruži vic da bi tipičan Žarkovac, kad bi dobio mnogo novca tužio ostale stanovnike ovog kraja.

Oduvek vični trgovini

Glavni beogradski vodovod se nekada nalazio u Žarkovu. Ljudi koji su živeli oko njega su bile vodovodžije, a ostali stanovnici ovog kraja su se bavili uglavnom stoča-rsttvom. Pošto su bili čuveni mlekari, osim vodom, snabdevali su Beograd i mlekom. Međutim, oduvek su bili sjajni trgovci. Tako su za samo jednu noć neobrađene ledine, današnjeg Ceraka vinogradi, pretvorili u velelepne vinograde da bi bolje unovčili zemlju. Anabela Basalo kaže da su kao trgovci retko ljubazni i da svaka kupovina može da se završi telefonom.

Mit o imenu naselja

Prema mitu, nekada davno na području Julinog brda je baba Jula čuvala zmaja. Jednog dana strašnoj aždaji se suprostavio Žarko, koji je pokorio neman i po svome spasiocu ovo mesto je dobilo naziv Žarkovo. Prostor na koji je odletela zmajeva glava nazvan je Zmajevac. Mesto na kojem je završio rep dobilo je naziv Repište, a gde je potekla aždajina krv Bele vode.

Mange i dalje legenda

Uprkos pucnjavama, brojnim ubistvima, braći Bambalić i spekulacijama o usponu "žarkovačke ekipe", legenda u ovom kraju je ostao Mange. O njemu se još uvek šapuće sa strahom, a tuča u kafani "Mala romansa", kada je na sve strane izboden "složio" devetoricu napadača i dalje se prepričava.

Nastavak na Blic...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.