Kumova slama

Izvor: Politika, 09.Maj.2009, 23:37   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Kumova slama

„E, pa, kume, čestitam!” prodra mi se čiča Žare sa Petlovog brda u uvo. Trebalo je tri sata da mi on i strina Bilja iz telefonske slušalice objasne da je baš meni po daljem naslednom redu pripala izuzetna čast da kumujem malom Milojici iz Podbrđa Gornjeg. Pa sat i po čiji beše mali Milojica. I još tridesetak minuta da me smire, da ne polomim aparat, kad sam saznao ko je dotični mladoženja i mlada mu Jana iz Ravne Poljane.

Gde li mene nađoše! Žare ih slagao da >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << mi prošlogodišnja žetva bila bogata i da mi zlatna slama ispada iz naramka... „Šta hoćeš! Od svih rođaka, ti još jedini radiš. Mi ostali smo ili penzosi, ili na prinudnom, ili otpušteni, ili prosvetari”, ubedi me čiča s dve-tri reči. „Slušaj, nemaš vanrednih obaveza. Uobičajeno, samo prstenje. Kumuj deci, ne baksuziraj! Veličaj ljubav! Staro kumstvo se ne prekida, nemoj da te stigne kakva kletva...”, upozori me paganski šapat strina-Bilje.

Triput sam se prekrstio, odagnao zle sile i shvatio da to s kletvom kod nas nije tek onako uzgred. Pa ona je glavno sredstvo zastrašivanja i u parlamentu! Kamoli neće mene, sitnu ribu pljuckavicu, uplašiti. Pretrnuo sam od praiskonskog straha, stresao se, prestao da baksuziram i počeo da planiram veselje i veličam ljubav.

Kako sam se samo obradovao! Staro kumstvo, uspostavljeno pre 168 godina, konačno je i mene sustiglo. Ta radosna vest zatekla me na mestu trećeg rezervnog sinovca. Zbog davnašnjeg upokojenja prve dvojice iz „A” postave, uleteo sam nenadano u svadbarski oganj.

Nisam se još pribrao od prvog šoka, kad usledi i drugi. Mali Milojica i mlada mu Jana hoće da se venčaju u balonu, nad oblacima metropole! Ako ne u balonu, onda bar na paraglajderu, ili skačući padobranom iz aviona. Ako se u vazduhu ne može, onda nek se svečani čin obavezno desi pod vodom. Ne bude li prilike u Savskom jezeru, sudbonosno „da” pristaju da izreknu i visećke: okačiće se užadima o nedovršeni Avalski toranj, vrh „Beograđanke”, ili „Gazelu”... U svakom slučaju, venčanje mora biti neuobičajeno, kakvo je malo ko dosad iskusio. Klasična ceremonija – s uštogljenim matičarem u sivom opštinskom zdanju pa repriza u crkvi – ne dolazi u obzir! Da se ne bih šlogirao, bodrim se u sebi: „Kumuj deci. Ne baksuziraj. Veličaj ljubav...”

Kumstvo je kumstvo, a nisam ni ja obično dugme! Dohvatih telefon. Dobro je što ga nisam rascopao. Balon, srećom, kao mogućnost odmah otpade, zbog pojačanog vetra nad prestonicom. Paraglajderisti odjezdili na regionalno prvenstvo, Bogu hvala. Privredna avijacija, kao da mi čitaju misli, zauzeta pripremama za prskanje komaraca. Ronioci čiste jezero...

Najzad se okupismo pred Starim dvorom. Osim mojih kumića, uparadilo se još 199 parova. Četiristo kumova. Hiljade svatova. Buljuci gostiju. Svi veličaju ljubav. Niko ne baksuzira. Naprotiv! Lete baloni. Trake. Golubovi. Bidermajeri. Sevaju blicevi. Šiklja šampanjac. Fijuču čepovi u okupljeni narod. Holivud! Milojica i Jana opijeni ugođajem. Ona, divna, u besplatnoj venčanici – dar modnog butika. On, visok, lep, besplatno ošišan – poklon frizerskog salona. Ja u moru sveta, u kiši konfeta, u novopazarskim „levis 501” farmerkama koje sam kupio za hiljadarku na „buvljaku”, u desetom redu, specijalno za ovu priliku. Ako zadržim radno mesto, super, nosiću ih svakodnevno i na poslu...

Pre nego je pala prva bračna noć i mladenci se legalno prepustili preuzetim dužnostima i obavezama, kolektivno su za sreću bacili novčiće u fontanu na Trgu Nikole Pašića i navijali za naše tenisere na „Srbija openu”. Svatovi se razmileli po kafanama da nastave ludovanje, a ja se u povratku kući kroz Tašmajdanski park – inače to rado činim – zablenuo u Kumovu slamu. Visoko nad gradom, prašina od zvezda pružila se preko svoda. Nekom gore stvarno bila dobra žetva. Ispalo mu iz naramka preko celog neba. Kakva li je tek njihova svadba za maštanje... Zlatni trag mami me da pođem na dalek put. Iako dremljiv i umoran od slavlja, načinih prvi korak. Prvi korak uvek je najteži. Posle noge kao da same idu.

Darko Kalezić

[objavljeno: 10/05/2009]

Nastavak na Politika...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.