Izvor: BalkanRock.com, 16.Sep.2016, 14:43 (ažurirano 02.Apr.2020.)
The Tallest Man on Earth u zagrebačkom Kinu SC: Riječi su suvišne
The Tallest Man On Earth; foto: Dunja Zovkić
Jučerašnje prvo gostovanje The Tallest Man on Earth u Zagrebu i u Hrvatskoj uopće, bilo je oduševljavajuće i dirljivo iskustvo koje izaziva sumnju u čovjekovu sposobnost izvještavanja. Riječi kojima raspolažemo nedostatne su da se iskomunicira doživljaj onoga što se jučer odvilo pred nama.
Tarantula Waltz
Bogata koncertna sezona u Zagrebu dovela nas je jučer oko devet sati pred Kino zagrebačkog >> Pročitaj celu vest na sajtu BalkanRock.com << Studentskog centra. Iščekivanje koncerta i uzbuđenje već je visilo u zraku, a kada smo ušli u sasvim solidno popunjenu dvoranu već je svirao Markus Svensson koji stoji iza imena The Tarantula Waltz. Njegova fizička pojava, tip s gitarom sam na pozornici, sama po sebi ukazuje na poveznice s Kristianom Matssonom, odnosno The Tallest Man on Earth. Uz primjetnu sličnost i u glazbenom izričaju, da navedenu dvojicu dijeli iskreno prijateljstvo jasno smo vidjeli u međusobnim izjavama ljubavi tijekom večeri. Dvije pjesme The Tarantula Waltz imale su posvetu. Jednu je odsvirao za svojeg sina, a drugu za Kristana Matssona. Set je završio pjesmom “Strive“, nakon koje je sišao s pozornice ispraćen dugim aplauzom.
Bez većeg kašnjenja, koju minutu iza deset, pred publiku je stao The Tallest Man on Earth. Komentare o njegovoj visini ćemo ovaj puta preskočiti, budući da je nastup bio ispunjen zanimljivim doživljajima i dovoljno nabijen emocijama da bismo se željeli usredotočiti samo na njega. Naime, kako nam je u nekoliko navrata spomenuo, gotovo smo ostali bez prošle večeri. Prateći bend Kristiana Matssona zaista nije ni došao, ali smo imali sreće što je on odlučio ipak doći sam.
The Tallest Man On Earth
Setlista koja, usput budi rečeno, nije imala ni jednu slabiju točku, nije sadržavala iznenađenja. Otvorio je s obradom “East Virginia” legendarne Joan Baez koja je i sama prije njega nastupala u istom prostoru. Već u tom trenutku osjetili smo jedinu manjkavost ovog inače savršenog prostora za ovakav događaj: jedva smo se uspijevali zadržati na stolicama! Ako smo se išli osvjedočiti u to da tekstovi i pjesme Kristianu Matssonu znače jednako koliko i nama te vjeruje li u njih istim intenzitetom, bilo je jasno da je tako od prvog trenutka. O tome svjedoči i činjenica da je već nakon druge pjesme, “Fields of our Home“, posezao za ručnikom da obriše znoj. Uslijedile su “Criminals” i “The Wild Hunt“. Svaka je bila popraćena iskrenim i dugotrajnim pljeskom te, kako je koncert prolazio, sve češćim uzvicima oduševljenja. Tako je publika vrlo brzo dobila naziv Sweet people kojim su bile adresirane sve zahvale presretnim slušateljima.
Slijedeću pjesmu The Tallest Man najavio je kao Kristian Matsson 2014, a ispostavilo se da se radi o pjesmi “Darkness of the Dream“. Izlišno je napominjati koliko je nadrealno djelovalo slušati uživo ove pjesme i gledati svojim očima kako ih svira vjerojatno najvještiji fingerpicker još od Marka Knopflera. Popis vrhunskih izvedbi nastavljen je s “The Gardener“, a nakon svake pjesme Kristian je mijenjao gitaru i odbacivao trzalicu te posezao za novom. “Little Nowhere Towns” je odsvirao na klavijaturama, dok se za vrijeme ostatka nastupa vrzmao po pozornici, plesao i mamio publiku svojom gitarom. Neki od dobro poznatih tekstova dobili su novo svjetlo njegovim indikativnim tonom, poput I’m a gardnere I’m a man in your eyes babe.
“Love is All” je zvučala jednako epično u jučerašnjoj izvedbi uživo kao što zvuči isječak iz Later with Jools Holland u kojem je izvedena 2011. godine. Na licima publike izmijenjivali su se smijeh i suze, uzrokovani energičnom izvedbom te duhovitim komentarima. No, za izvedbu nove pjesme, “Rivers“, tražio je tišinu kako bi se mogao koncentrirati. Pjesma možda nije bila tehnički izvedena posve besprijekorno, ali je umjetnički bila savršena. Utjelovljenje onoga što dobra glazba može značiti i učiniti za osobu u publici. Ovu je pjesmu Kristian prosjedio, no sekundu zatim opet bi skakao, prelazio s jedne strane prostorije na drugu te se zagledao u publiku kao da svakome pojedinačno želi prirediti vlastiti koncert. Poneka osoba možda se i previše zanijela, pa je tako jednog zanesenog obožavatelja koji je sjeo pred monitorski zvučnik morao ljubazno zamoliti da siđe natrag u publiku.
Nakon toga čuli smo još i “The Sparrow and the Medicine“, “On Every Page” te “Time of the Blue” koju je The Tallest Man posvetio Markusu iz The Tarantula Waltz. U tom laganijem tonu nastavio je s “No leaving now“, kako bi na kraju podigao publiku u nove razine uživancije s “King of Spain“, koja je prednjačila prijemom među okupljenima i čujnim pjevanjem iz publike.
Još je jednom, kako smo spomenuli da se već događalo na nastupima The Tallest Man on Earth, Kristian zamolio publiku da bude tiho te da ne plješće. To je bilo prije zadnje pjesme, nakon koje je ispraćen s pozornice uz gromoglasan pljesak. Ta pjesma je, naravno, bila “The Dark Bird is Home“. Odlazak s pozornice obilježen je i ustajanjem prisutnih iz svojih sjedala uz dugotrajne povike i aplauz. Naravno, oduševljenost prisutnih nagrađena je bisom, a dvije pjesme koje su nam još poklonjene bile su “Sagres” i, za kraj, divna obrada “These Days” Jacksona Brownea. Iako je na početku imao problema s prisjećanjem riječi, iz publike je stigla pomoć te smo svjedočili prekrasnoj izvedbi prekrasne pjesme.
Divan nastup koji smo dobili ugostivši The Tallest Man on Earth po prvi puta svakako želimo ponoviti čim prije. Sve riječi i epiteti koje bismo rado s oduševljenjem nabacali pred kraj zvučale bi kao klišeji i mogu samo umanjiti jučerašnji doživljaj. Zato samo želimo uputiti jednu kratku svima koji su nam omogućili to iskustvo, a ponajviše Kristianu Matssonu: hvala.
GALERIJA FOTOGRAFIJA
.jpg)
