Žene u Americi

Izvor: Politika, 02.Dec.2007, 13:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Žene u Americi

Davno su prošla vremena kada je muškarac u Americi mogao da uputi zvižduk nekoj prolaznici , a kamoli da je opaskom o njenom izgledu stavi u podređen položaj. Kad šef, pozove službenicu u svoju kancelariju, vrata se ne zatvaraju. To pravilo važi i za profesora kad razgovara sa učenicom. Ili kad se bilo ko bilo kog pola sastaje sa bilo kim drugim, što može da dovede do sudskog procesa za "seksualno zlostavljanje". Lepša polovina Amerike ima najšira moguća ovlašćenja da ono što bi >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << se u balkanskom svetu nazvalo običnom muškom bahatošću interpretira kao napasništvo. Nisu retki sudski procesi u kojima se zbog naivnih muških bezobrazluka odlazi u bankrot ili zatvor.

Ipak, američke žene zarađuju osamdeset centi od svakog zarađenog muškog dolara, a to znači da u vremenu kada je novac univerzalno merilo, one vrede za dvadeset odsto manje od jače polovine. Na papiru je sve onako kako treba da bude, ali Amerikanci se pitaju da li je njihova zemlja dovoljno sazrela za žensku šeficu države. Za to vreme latinoameričke zemlje su to lako rešile na izborima: konzervativnim Čileom rukovodi razvedena, samohrana majka lekar i socijalistkinja Mišel Bašele, dok su Argentinci listom dali glas Kristini Kiršner, dosadašnjoj prvoj dami.

Debata o (ne)ravnopravnosti polova je aktuelna na dnevnoj bazi. Katedre za ženske studije postoje na svim fakultetima, a finansijski stručnjaci u redovnim TV emisijama savetuju žene kako da povećaju svoju kreditnu i poslovnu sposobnost. "Nema zakona koji će van snage staviti postojeće stereotipe, ali mi moramo prvo da ih izbijemo iz svoje podsvesti", piše Nensi Klark u časopisu "Pink", posvećenom isključivo ženskim pitanjima. Uz podatak da šest od deset fakultetskih diploma danas u Americi pripada slabijem polu, ona objašnjava da kompanije u trci za profitom, rado primaju žene jer , držeći se stereotipa, podrazumevaju da će one pristati da rade za manje novca. "Izbegavajte poslove iz takozvanog pink geta", savetuje Nensi Klark, "ili gledajte da u njih uvučete što više muškaraca." Po novim statistikama, čim muškarci počnu u većem broju da se bave tradicionalnim ženskim zanimanjem, ono postaje više cenjeno i više se plaća. To se desilo sa medicinskim sestrama u čiji klan dolazi sve više medicinske braće. Ženama se takođe savetuje da od poslodavaca traže veće plate, bez kompleksa . Odgovaraju se od logike kojom su se tradicionalno rukovodile da će one raditi savesno i sadržajno, a da će povišice doći same po sebi, čim se šefovi ili šefice uvere u njihov kvalitet.

Sve deklaracije padaju u vodu sa rođenjem deteta. Ovde je zagarantovano porodiljsko odsustvo deset nedelja... i to u firmama koje se drže zakona. Mnoge porodilje ne iskoriste ni toliko, jer poslodavac može iznenada da proglasi nepotrebnim mesto na kome sedi žena sa stomakom do zuba.

Posle dva i po meseca, beba se predaje u jaslice, ili u ruke dadilje čija mesečna plata iznosi oko dve hiljade "čistih" dolara. Primanje dadilje progresivno raste sa brojem male dece u kući. Mnoge porodice odlučuju se zato za drugu varijantu: da majka ostane kod kuće sa detetom. Dok ono ili ona ne porastu. Veliki rat opet se vodi između "kućnih" i "poslovnih" mama. Amerika je tek osamdesetih prihvatila "feminističku" varijantu da majke treba da grade karijeru isto kao i očevi, a već je ovo svoje uverenje poljuljala. Dadilje jesu požrtvovane i vredne iako ne govore engleski (uglavnom su "uvezene" iz Meksika u okviru onoga što se naziva ilegalnim tuđincima) ali njihova plata prevazilazi prosečni porodični budžet. Rešenje je da majka ili otac ostanu kod kuće. a pošto je očev posao po pravilu sigurniji i bolje plaćen, kocka je bačena... I žena se opet našla među pelenama i sudovima bez obzira na diplome najviših škola, ali bar će joj deca govoriti maternjim jezikom. Babe i dede kao institucija za čuvanje unučića uglavnom ne funkcionišu, mada ih poslednjih godina sve više srpskih ili balkanskih Amerikanaca poziva u pomoć.

Među kućnim majkama najviše se ističu "fudbalske mame". One se mogu videti po celoj Americi u važnoj misiji. Najčešće velikim džipovima razvoze svoju maloletnu decu na sportske aktivnosti, privatne časove, dečje rođendane. Pošto je sada jako popularan evropski fudbal koji igraju devojčice, mame su postale "fudbalske" iako su njihove taksi usluge mnogo razgranatije. Nevolja je što su ankete pokazale da takve žene vremenom postaju nezainteresovane za bilo šta drugo što nije vezano za šoping, rasprodaje, decu i njihove prijatelje i zadatke. Većina, na primer, čeka da od muža , kad se vrati sa posla, čuje šta se dešava u svetu i u zemlji, i kako se to interpretira. U njegov sud veruje i kad treba da se glasa, bira film za gledanje, ili muziku za slušanje, kako su, povodom rasprave da li će za Hilari Klinton glasati žene, pokazala ispitivanja javnog mnjenja. Udate žene su međutim u jednoj finansijskoj oblasti osvojile sva prava. One, čak i kada su "samo"domaćice, troše pare koje je zaradio muž, bez ikakvog ograničenja. Takva su vremena da se "u kešu" više ne pije ni kafa, a kartica i Internet omogućavaju joj da bez ikakve kontrole uroni u muževljeva primanja i da ih, ako to želi, potroši i preko poslednjeg centa, na kredit. A kupovina je carstvo, koje, bez obzira na jednakost polova, pripada i danas pretežno ženi.

[objavljeno: ]

Nastavak na Politika...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.