Žene su kreativnije ubice od muškaraca

Izvor: B92, 09.Okt.2013, 12:51   (ažurirano 02.Apr.2020.)

"Žene su kreativnije ubice od muškaraca"

Žene retko čine ubistva, ali forenzički psihijatar Sigrun Rosmanit kaže da je njihova mračna strana potpuno potcenjena.

Ona je za nemački Spiegel otkrila svoja opažanja tokom dugogodišnjeg lečenja ženskih ubica.

Spiegel: U vašoj knjizi postavljate pitanje da li su žene bolje ubice od muškaraca. Da li je zaista tako?

Rosmanit: One su svakako kreativnije od muškaraca. Inventivnije. Uzmite u obzir čin osvete koji sam opisala u knjizi: >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << neverna žena iz Azije strasno ljubi partnera i time mu u usta ubaciju kapsulu sa cijanidom, koju mora da proguta. Ona kombinuje čin ljubavi sa ubistvom. Koji muškarac bi došao na takvu ideju?

Spiegel: Teško je reći. Da li su žene možda kreativnije ubice, jer im nedostaje fizičke snage za nasilje?

Rosmanit: Prirodno, one moraju da kompenzuju nedostatak fizičke snage. Često učine i svoju žrtvu bespomoćnom, kako bi sprovele svoju zamisao. Oružje je najčešće nož, što je karakteristično za Evropu, dok u Americi dominira vatreno oružje.

Naravno, žene su ređe ubice. Muškarci ubijaju oko deset puta češće od žena.

Spiegel: Da li je tačno da kada žena ubija, njihova žrtva je obično prijatelj ili srodnik?

Rosmanit: To je tačno – obično postoji neki odnos. Žene retko ubijaju strance. Najviše konflikta se stvori u naša četiri zida i on može da eskalira. Često se desi da žrtva i nasilnik obrnu uloge.

Spiegel: Da li time mislite na žene koje ubiju nasilne muževe dok spavaju?

Rosmanit: Tačno tako. Neke od njih su patile godinama. U jednom trenutku samo su pustile sav svoj bes i napetost, što se obično desi posle banalnog incidenta.

Spiegel: Pišete u svom uvodu:“Niko nije imun na lude činove, uključujući i mene“. Zašto mislite da je tako?

Rosmanit: Verujem da svaka osoba ima određene kočnice. Ako one popuste, mogu se desiti stvari koje niko ne bi mogao da zamisli.

Spiegel: Zovete to „tamnim uglom duše“ i „tamnom stranom žene“. Da li time mislite na zlo?

Rosmant: Zlo se time hrani. Ta senka je nevoljena, negativna strana jedne ličnosti, sa svim karakteristikama koje nisu društveno prihvatljive.

Spiegel: Ali te senke nisu samo ženske. Njih imaju i muškarci.

Rosmant: Naravno! Međutim, većina već pretpostavlja da muškarci imaju potencijal da budu nasilni, brutalni i egocentrični. Oni ne žele da skrivaju tu svoju stranu. Specifično ženski problem je to kako se nose sa svojom tamnom stranom. Ako je uvek potisnuta i žena je nikad nije svesna, može postati preplavljena istom u odsudnom trenutku.

Spiegel: Da li ste ikada primetili svoj potencijal da postanete ubica?

Rosmanit: U mladosti sam prošla kroz težak odnos s majkom. Mogla sam biti kriva za više ozbiljnih nasilnih činova. Opisala sam jedan takav u svojoj knjizi: ćerka odrasta sa majkom koja veoma štiti svoje dete. Koristi brutalnu silu da nametne volju. Ćerka svake godine mora da kupuje novi bič na pijaci, kojim će je majka tući tokom naredne godine. Ona to zlostavljanje doživljava ponižavajuće...

Spiegel:... I to se na posletku pretvori u nasilje protiv majke?

Rosmanit: Kada devojčica dođe u pubertet, ona više ne može da toleriše batine. Hvata majku za vrat, steže ga i ne želi da ga pusti dok njena žrtva ne poplavi i ne padne na pod. To je klasična situacija obrtanja uloga između nasilnika i žrtve.

Spiegel: Takvi incidenti u porodici su naročito šokantni. Na početku knjige pišete o majci koja baca oba svoja mala deteta sa četvrtog sprata zgrade.

Rosmanit: To je bio „Rat ruža“, borba za starateljstvo nad decom. Ova žena nije želela da je razdvoje od dece ni po koju cenu. Ona je pratila moto „sve ili ništa“. Više je želela da deca budu mrtva, nego da pripadnu bivšem suprugu.

Spiegel: Na kraju ste vi morali da joj objasnite šta je uradila, jer je sve zaboravila, čim je gurnula decu. Da li su takva pomračenja uma ženski fenomen.

Rosmanit: Ne bih to rekla. Rekla bih da su ljudski. Zato što je čin neprepoznatljiv svesti te osobe i ona ne može da živi s njim. Rečenica: „To nisam ja. To ja nisam mogao/mogla da uradim“ je ona koju često čujem od ubica. Osoba se nosi sa tim da je stranac sama sebi. Kao da je jedan otuđeni deo ličnosti počinio zločin.

Spiegel: U javnosti se malo govori o ženama ubicama. Pišete da je razlog za to feminizam. Da li bi muški autor smeo sebi dozvoliti da to kaže?

Rosmanit: Mislim da ja to kažem samo zato što sam žena. Ali znate, ja sam ljubitelj feminizma: postigao je mnogo. Muči me samo to što se žene uvek prikazuju kao mirnije i manje sklone nasilju.

Prema mojim iskustvima, to nije slučaj. U mom životu sam imala priliku da vidim kako žene mogu biti teške. Kako mogu biti prepredene jedna prema drugoj. Lično se više plašim ženske osvete, nego osvete muškarca.

Nastavak na B92...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta B92. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta B92. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.