Žeđ za uzbuđenjem je u genima

Izvor: B92, 26.Okt.2010, 13:56   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Žeđ za uzbuđenjem je u genima

Traganje za uzbuđenjima i senzacijama, poriv da se čine uzbudljive stvari, povezani su sa dopaminom, supstancom koja vašem mozgu prenosi informacije i „naloge".

U najnovijoj studiji objavljenoj ovih dana u „Naučnoj psihologiji”, časopisu Asocijacije za psihološka istraživanja SAD, naučnici su analizirali gene u sistemu dopamina i otkrili grupu mutacija koja pomaže da se predvidi da li je neko sklon traganju za senzacijama i snažnim uzbuđenjima.

>> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << />Traganje za senzacijama povezano je sa čitavim nizom poremećaja u ponašanju kao što je, na primer, narkomanija, kako piše časopis „Sajens”. Ipak, ne mora uvek da bude tako.

„Možemo slobodno reći da svaka osoba koja traga za senzacijama i uživa u snažnim uzbuđenjima nije obavezno i zavisnik od droge. Oni mogu da postanu marinci, izviđači u vojsci ili cirkuski artisti - sve zavisi kako to kanališete", ocenjuje Haime Derindžer, sa Univerziteta u Minesoti.Ona je želela da primeni novu tehniku da bi saznala više o genetici traganja za senzacijama.

„Najočiglednije povezanosti sa genima, kao što je gen BRCA koji povećava rizik oboljevanja od raka dojke, već su otkrivene” - podsetila je ona. Nove metode omogućavaju naučnicima da potraže mnogo suptilniju povezanost gena i raznih vrsta pretnji - uključujući ponašanje i ličnost. Derindžerova je koristila jednu vrstu mutacije u DNK po imenu single- nucleotide polymorphism, ili SNP, što je, zapravo promena samo jednog "slova" DNK.

Ona je počela tako što je odabrala osam gena sa različitim ulogama povezanim sa neurotransmiterom dopaminom, koji je u drugim istraživanjima povezivan sa traganjem za senzacijama. Posmatrala je grupu od 635 osoba koje su učestvovale u istraživanju zavisnosti. Za svaku osobu, posedovala je genetske informacije na 273 SNP-a za koje se zna da se pojavljuju u tih osam gena i rezultat koliko je svaka od osoba sklona traženju senzacija i uzbuđenja.

Koristeći te podatke, ona je mogla da 273 SNP-a svede na svega 12 potencijalno važnih gena. Kad je kombinovala tih 12 SNP--a, oni su objasnili manje od 4 % razlika između osoba koje traže senzacije.

To ne izgleda mnogo ali „sasvim dovoljno za genetska istraživanja", izjavila je Derindžerova. Suviše je rano izaći u javnost i u ljudima početi „skenirati" ove mutacije; ipak se nedovoljno zna o tome kako geni utiču na ponašanje.„Ako mislimo da je nešto izuzetno uzbudljivo to ne mora obavezno da bude priča o dopaminu i traganju za uzbuđenjima" - upozorila je ona.

Ona ocenjuje da se istovetan metod može koristiti u traganju za vezom između biologije i drugih ponašanja - dopaminu i zavisnosti od kokaina ili serotonina i depresije, na primer.

Ove metode mogu otkriti testove koji bi mogli da pomognu u predviđanju da li će neko kasnije imati problema i da li bi bila neophodna preventivna intervencija da bi se osoba dovela na „stazu zdravlja" piše u zaključku časopisa „Sajens”.

Nastavak na B92...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta B92. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta B92. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.