Izvor: Nezavisne Novine, 06.Mar.2016, 11:14   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Upoznati sebe: Pobjeda pojedinca moguća samo u zajednici

Kad bismo znali da jedan nikad ne pobjeđuje, onda bismo mogli da mislimo, da sanjamo i da zamišljamo kako je pobjeda pojedinca moguća samo u zajednici.

Tu teoriju Nobelovca Džona Neša mi bismo mogli da uvedemo i prihvatimo u maloj zajednici kao što je porodica. Ili u još manjoj, u paru. Ili kad bismo se upustili u još dublji san otvorenih očiju pa zamislili tu zajednicu kao društvo, kao državu i primijenili teoriju.

To bi u suštini značilo, kad bismo govorili >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << o paru, da svako kaže iskreno koji je njegov cilj: recimo ljubav i karijera, ili samo karijera, ili samo ljubav. Ili novac ili samo seks za jednu noć. Da bi toj maloj zajednici uspjelo da oboje dostignu svoj cilj, bilo bi dovoljno da kažu iskreno šta su prave želje u toj igri. Ne bi bilo razočaranih niti prevarenih. Ali muškarac često misli da se ženi treba udvarati da bi došao do seksa, a ona misli da treba da mu se udvara da bi se udala ili da bi uspjela u poslu. Nagrada u toj igri i kada se uspije, nije u stvari pravi uspjeh.

Udvarati se znači koristiti neke ideje marketinga, za koje se misli da su pobjeđujuće, a koje su u stvari korištenje jedne strategije protiv drugog.

Kao na reklami kad kažeš: Da, ovaj sapun ostavlja na tebi miris koji zavodi muškarce", ili kad onome momku koji pije određeno piće djevojke lete u naručje kao leptir noću na lampe, a onda to nije čista igra, onda to nije za uspjeh nijedne osobe osim onoga ko sakuplja poene zavodeći drugog.

U našem narodu je to stara poslovica: "Ne kopaj drugom rupu" ili "Ko drugom jamu kopa, sam u nju upada" i to bi mogla da bude suština Nešove teorije.

Za jednu dobru i zdravu zajednicu važno je da svaki pojedinac uspijeva doći do svog cilja imajući u vidu zajednicu.

Pošto sam ja i malo sanjalica i malo logična, volim da pomislim kako bi bilo kad bi se tog pravila prihvatili i političari koji bi onog momenta kad prihvate mandat, kad im je određen cilj, mislili da je njihov pravi uspjeh u stvari i uspjeh zajednice.

Koji bi se rezultati uspjeli doseći da se u školi radi po principu da svako ima i svoju strategiju i svoj cilj, ali da se niko ne ocjenjuje kad misli samo na svoj lični rad nego na uspjeh svih saradnika zajednice. To je najlakše vidjeti u onoj maloj alhemičnoj ćeliji koja je par ili porodica, gdje svi uspijevaju kad otkriju svoje talente, želje i primijene strategiju, znači, liniju, putanju kojom misle doći do cilja. Saradnja i iskrenost vode u siguran uspjeh.

Kao što kaže mudrac: "Srećan je onaj čovjek koji je u životu mogao da se bavi onim što voli."

Znači, prvo pravilo bi bilo otkrij u sebi šta ti je želja i čemu težiš, pa onda, podijeli to svoje otkriće, akcijom, ne samo riječima, u tvojoj maloj ili velikoj zajednici.

A mi smo ljudi, koji se mijenjamo i dograđujemo, pa prema tome mijenjamo možda i naše želje i ciljeve, i to je jedno od pravila igre, ali važno je da je princip uspjeha pojedinca uvijek vođen i uspjehom zajednice.

Svima je jasno da ćeš se uspjeti obogatiti ako posiječeš i prodaš svu šumu sa planina i da je to lako ako ne misliš na zajednicu. Nije neka velika filozofija shvatiti da niko od nas ne može da se zamisli kao jedinka koja može ili mora da živi sama za sebe. Mi smo sisari koji bez duge njege ne bismo preživjeli. Nama je taj osjećaj brige i njege u genima. Zašto ići protiv tog urođenog pravila bića kojima treba i koji traže i vape za ljubavi?

 Zašto prihvatiti neke nametnute ciljeve koji idu suprotno mojoj prirodi, mom cilju i mojoj sreći?

Onog momenta kad shvatimo da je glavni cilj u životu uspjeti izraziti svoje prirodne talente, što znači otkriti ih u sebi i naći načina da to izrazimo, baš kao takvi bićemo prihvaćeni i voljeni. Pa čak i onda, kao što se to u stvarnosti često dešava, da te drugi ne vole ili ne prihvate jer rade i gledaju samo do svog nosa, čak i tada u tebi postoji dovoljno energije da se zabavljaš u dobrom društvu: ti sa sobom, bićeš manje sam i nesrećan nego oni koji moraju da blefiraju da bi bili prihvaćeni.

Poštovani čitaoci, vaša pitanja za dr Nadu Starčević-Sabadini možete slati na mail deskŽnezavisne.com. Dr Starčević-Sabadini diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Milanu, smjer za psihologiju, i autor je metoda rada Makos21, efikasnog instrumenta u pronalaženju i ponovnom uspostavljanju ravnoteže zdravlja u sferi emocija. Autor je više knjiga.

Nastavak na Nezavisne Novine...