Izvor: Nezavisne Novine, 01.Nov.2015, 09:49   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Svako je neki lik iz bajki

Nekada su nam pričali priče o aždajama, o vješticama i o dobrim i poslušnim pepeljugama, o princu Ivanu Ivanoviću, koji je spasavao svoju princezu, i svako od nas je primao srcu lik spasioca ili žrtve.

Danas, kad smo kobojagi sazreli, mislimo da su to sve bile samo priče, a mi smo nešto drugo - odrasli, odgovorni, ozbiljni i, naravno, razumni.

Ali te su priče u nama kao što je linfa u goloj zimskoj brezi, sve je tu negdje, samo čeka svoj momenat da se pokaže. >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << Tako je arhetip žrtve vodio Anu kroz čitav život. A reklo bi se da nas ima baš mnogo takvih.

Ana je imala stroge roditelje. Majka se nikad nije suprotstavljala očevim odlukama. Ona je kao izvanredno lijepa djevojčica rasla pored svih brana i odbrana. Ali, vrijeme je nosilo svoje i nekim slučajem ona se zaljubi.

Nije bilo mnogo mjesta gdje se to moglo desiti nego u nekoj bolnici za kožne bolesti, gdje je Ana počela da se liječi od psorijaze. Tu je naletjela na lijepog studenta, stažistu. I u tu bolnicu se vraćala, prvo radi bolesti, a kasnije radi njega. U to vrijeme se zaposlila i imala je dva dobra elementa na svojoj strani. Plaćala je dugački put do te klinike u Alpama i "liječila dušu" pored njega. Ljubav je bila jak razlog za nju, a možda i njemu. Uglavnom, sve dok je on studirao i završavao specijalizaciju u toj dalekoj klinici, Ana je bila i drug i djevojka i ekonomski oslonac.

Kasnije, kad su mogli da postanu par, Ana je neplanirano ostala u drugom stanju. Ona je to željela i sanjala da se uda i stvori svoju malu, srećnu familiju. Ali princ nije imao nikakvu namjeru da oslobodi svoju princezu od aždaje koja je povukla princezu u daleke dvorce.

Jednostavno je rekao da on nije spreman, da još nije vrijeme. Ana je abortirala i od tada se njen osjećaj žrtve još više počeo izražavati. Njeno duhovno stanje postalo je sve više enigmatično i njene nove relacije sve kompleksnije. Drugi čovjek koji je zainteresovao bio je mlad, neiskusan otac s malim djetetom. Dijete nije bilo ni prohodalo kad se Ana "zaljubila" i počela da uzdržava dijete i tatu. U početku su izgledali svi zadovoljni, sinčić je rastao i imao njegu, tata je imao ženu, a Ana je konačno imala i dijete i ljubav.

Kad je maleni počeo da trči i da ide u vrtić, njegova prava mama je poželjela da joj se vrate muž i, naravno, njena beba. Nije bilo šanse da ostavljeni muž ne poželi da zauzme ponovo srce nevjerne žene. Često izgleda mnogo vrednije ono što nemamo, nego ono pored nas.

Poslije ove ponovne drame izgubila sam direktne kontakte s Anom, jedno vrijeme sam se raspitavala kod njene majke, koja je u međuvremenu ostala udovica i predala se totalno brigama djece. Sve troje su bili nesrećni, oni koji su se udali brzo su se rastali. Svako je uzeo na sebe neki od onih likova iz davnih priča. Mogla bih reći da je zadnja kćerka, Anina sestra, bila nasličnija onoj lijepoj kraljici iz "Snjeguljice", ona se ponašala prema svojoj djeci kao maćeha. Brat je bio kao Ivan carević, uvijek je vadio neku djevojku iz nečijih kandži. A one su se opet negdje gubile.

Kasnije sam pratila, sve preko nekih drugih osoba, Anine tragove, pa sam tako od jedne do druge priče shvatila da postoje neka pravila po kojima se prepoznaju neki likovi, ali kad počneš da se žrtvuješ za ljubav, to nije isto kao kad se žrtvuješ za posao, porodicu ili djecu.

Ljubav treba da počne s jednim egoističnim pitanjem: Da li mi je dobro, da li se zaista osjećam dobro s ovom osobom?

Rekli smo da uvijek treba početi od sebe, a to je u pričama za dvoje još potrebnije. Ja sam mjera i za užitak i za orgazam, mojih 50 posto ulaganja u ovaj par ima razloga samo ako vidim da se i partner zauzima za njegovih 50 posto. Ne mogu se ja zadovoljavati njegovim orgazmom, kao što ne mogu da ga natjeram da jede dijetalnu hranu kako bih ja smršala.

U ljubavi je sebičnost prvo pitanje koje traži odgovor, a kad ga i onaj drugi nađe i odgovori na njega, za sebe, za svoj užitak, onda možemo da nađemo dobre razloge za zajednicu.

Žrtva počinje s nekim samoubjeđenjem da će sutra biti bolje, sutra će se i on pobrinuti o mom užitku. Ali on, ona, onaj drugi, nisu naša djeca od kojih očekujem nešto da nam uzvrate, možda sutra, možda za nekoliko godina, možda nikad. Ljubav zahtijeva razmjenu - ovdje i sada. Jer, danas se gradi budućnost.

Postavite pitanje

Poštovani čitaoci, vaša pitanja za dr Nadu Starčević-Sabadini možete slati na mail deskŽnezavisne.com. Dr Starčević-Sabadini je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Milanu, smjer za psihologiju, i autor je metoda rada Makos21, efikasnog instrumenta u pronalaženju i ponovnom uspostavljanju ravnoteže zdravlja u sferi emocija. Autor je više knjiga.

Nastavak na Nezavisne Novine...