Izvor: Nezavisne Novine, 12.Jun.2016, 09:03   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Riznica umjetnosti u Titovom bunkeru (FOTO)

Planeta Zemlja nudi pregršt zanimljivih kutaka koji samo čekaju da budu istraženi, ali prvo je potrebno da istražimo svoju zemlju kako bismo bili spremni zakoračiti u veliki svijet, jer nekad davno smo sami gradili impozantne građevine i doticali tehnološka otkrića o kojima su sadašnje velike sile samo mogle sanjati.

Jednu potvrdu baš toga čuva i planina Zlatar, u blizni Konjica, koja je skrivala 50 godina jednu od najvećih državnih vojnih tajni bivše Socijalističke >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), atomsko sklonište koje je bilo glavno komandno mjesto bivše JNA. Za objekat su znala samo četiri službena komandanta, te radnici koji su morali potpisati ugovor o ćutanju. Danas ovo atomsko sklonište predstavlja riznicu umjetnosti.

Objekat, u narodu poznat kao Titov bunker, zapravo nosi naziv "Istanbul". Zvaničnih podataka zašto baš to ime nema, ali se pretpostavlja da je naziv dobio zbog tada sjajnih odnosa Josipa Broza Tita i Ankare.

Kada gledate s vana, vidite tri obične kuće okružene prirodom, ispred kojih stoji samo jedna tabla na kojoj piše "Pustite nas da gradimo spomenik koji će nas podsjetiti o našoj budućoj prošlosti". no unutra se proteže bunker na površini od nevjerovatnih 6.854 m².

Kada prođete kroz hodnik prve kuće, otvara se troje teških metalnih vrata debljine 1,20 metara, iza kojih se nalazi tunel koji vas vodi do srca atomskog skloništa na dubini od 280 metara i dužine 202 metra. Interesantan podatak je da apsolutno sve mašine unutar bukera datiraju iz tog vremena i još rade. Kao i sistem za navodnjavanje i ventilaciju.

Na ulazu u ovo imopzantno i nadasve neobično zdanje dočekaće vas Mirnes Bajić, kustos, momak dopadljive prirode i velikog znanja o tome šta se sve krije među zidovima bunkera.

On nam je potvrdio da nema zvaničnih podataka o tome da li je sam Josip Broz ikad posjetio ovaj bunker iako se u njemu nalaze njegova spavaća i soba kao i soba njegove žene Jovanke Broz, koja je iz svoje radne sobe tih davnih godina mogla telefonski da stupi u vezu sa sve i jednim gradom bivše Jugoslavije. Autentični namještaj iz tog doba u cijelom bunkeru je očuvan, kreveti, radni stolovi, ormari... čak i tapete u Titovoj i Jovankinoj sobi u zlatnoj boji još odolijevaju vremenu.

"Dosad nismo imali ljude koji su radili na samoj izgradnji objekta, no dolazili su nam ljudi koji su radili u njemu i čuvali ga. No, oni ne vole posjećivati ovo mjesto, kažu da ih previše boli dolazak ovdje i da su tužni što su morali da ga napuste", rekao je Bajić.

Govori kako su u bunkeru radili ljudi iz cijele Jugoslavije, 16 vojnika je bilo svaki dan tu i oni su ga održavali, šalili se i uživali, a odjednom je sve nestalo i zbog toga ne vole da dolaze ovdje.

Srce utvrđenja je nekada čuvalo ljude od atomskog udara, koji je mogao da bude jači nego na Hirošimu i Nagasaki, a 2011. je otvorio svoja vrata umjetnosti i posjetiocima. Time se još jednom upisao u istoriju kao jedino atomsko sklonište pored još 26 u Evropi u koje je dozvoljen ulaz.

Upravo te 2011. godine je nekada teško utvrđenje za zaštitu od atomskog udara postalo riznica umjetnosti. Naime, ono je postalo sjedište Bijenala savremene umjetnosti u BiH, u kojem izlažu umjetnici iz cijelog svijeta.

"Nakon što je ovaj bunker postao dio Bijenala u njemu trenutno postoji 125 umjetničkih radova, koji čine stalnu postavku, a sve su to radovi 102 umjetnika iz cijelog svijeta, od kojih je 78 izlagalo na Venecijanskom bijenalu", rekao je Bajić.

On je istakao i da se sljedeće Bijenale održava iduće godine u saradnji s Njemačkom, Poljskom i počasnom zemljom Italijom.

Govoreći o samom bunkeru i njegovoj vrijednosti Bajić je istakao da je sama izgradnja, koja je trajala od 1953. do 1979. godine, koštala nekadašnjih 4,6 miliona američkih dolara, što bi kada pretvorimo u današnju vrijednost iznosilo oko 10 miliona američkih dolara.

Bitno je napomenuti i da procijenjena vrijednost umjetničkih radova unutar samog bunkera iznosi vrtoglavih sedam miliona evra, što samo govori o njegovoj specifičnosti.

Titov bunker danas je mjesto susreta umjetnika iz regije, Evrope i svijeta, a mjesečno ga posjeti oko hiljadu ljudi. Ulaz u bunker za grupne posjete se plaća.

Afredo Piri, instalacija "Koraci"

Jedna od zanimljivijih instalacija u bunkeru je rad umjetnika Alfreda Pirija pod nazivom "Koraci", a postavljena je 2013. Duž ogromnog hodnika pod je popločan razbijenim staklom. Ogledalo položeno na pod razbijeno koracima gubi svoju čvrstoću, postaje tekuće, podatno (u smislu skulpture), a lomljenje u sve manje površine stvara nesagledivi prostor. Hodanje posjetioca po ogledalu doprinosi da se rad neprekidno razvija poput "zvučne slike".

Serija fotografija "5 do 12 ispod Njemačke"

U doba hladnog rata, Njemačka je bila najveći poligon potencijalnog trećeg svjetskog - atomskog rata. Ogroman podzemni svijet, sačinjen od raznih bunkera iz tog perioda, jasno govori o opasnosti, ljudskoj psihologiji i vjeri u tehnološke mogućnosti. Fotografije koje su izložene na raznim mjestima u bunkeru u Konjicu predstavljaju našu vezu s podzemnim svijetom koji nestaje pod Njemačkom.

Edo Murtić "Cadavers"

Ovaj umjetnik je regionalni predstavnik estetike modernizma, prožete humanizmom ljevičarskog naboja u njenom stalnom otporu prema nadiranjima plime ideološkog, vjerskog, političkog, rasnog i ekonomskog nasilja. Njegov rad "Cadavers", što u prevodu znači leševi, oslikava anonimne mrtvace, među kojima kao glasnogovornici smrti stoluju oni čiji su kosturi nadograđeni generalskim šapkama i nacionalnim obilježijem. Rad ne iskazuje tjeskobu usljed neshvatljivih, nepredvidivih i nedodirljivih putanja više sile već onu nastalu zbog sasvim razumljivih i poznatih mehanizama.

Lučezar Bojadjiev "Kraj igre"

Ova instalacija predstavlja scenario za "kraj igre" u slučaju nuklearnog Armagedona. Kraj se mora zaštititi po bilo koju cijenu. Veličina šaha označava igru koja teče prema sredini table i samim tim se stvara veća udaljenost od kralja, čime on postaje zaštićeniji. Uvijek će se naći neko novi da igru počne ispočetka. Dakle - nema kraja umjetnosti. Ali možda ipak ima kraja crno-bijelom svijetu.

1,20 m  debljina ulaznih vrata

286 m dubina atomskog skloništa

20 kilotona nuklearni udar koji može da izdrži

12  blokova u sklopu objekta

170 m  visina planine Zlatar, u koju je ukopan bunker

150  spavaonica

6.854 m²  površina skoloništa

350  ljudi može da boravi unutar bunkera

6 mjeseci  vrijeme u kojem može da se boravi bez dodira s vanjskim svijetom

21 i 23 C° idealna konstantna temperatura unutar bunkera

Nastavak na Nezavisne Novine...