Izvor: Nezavisne Novine, 11.Okt.2015, 10:34 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Nomadsko pleme živi u istinskoj sreći
Kada sam jednom prilikom pitao majku porodice šta je to što nju čini srećnom, bez sekunda oklijevanja je odgovorila: "Moja djeca i moje stado", kaže fotograf Paskal Manerc
Ako ste mislili da je Laponija jedino mjesto gdje žive irvasi, onda ste se prevarili. Zapravo, njih možete pronaći i u srcu mongolskih planina, gdje o njima brine jedno nomadsko pleme, a ovisnost irvasa i ovog plemena je uzajamna - ne mogu opstati jedni bez drugih i tako već hiljadu godina.
>> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine <<
Riječ je o plemenu Duka ili Catan, kako ih još zovu, koje živi potpuno različito od ostatka svijeta. Cijeli njihov život ovisi o irvasima i uvjereni su da ako jednog dana nestane irvasa, nestaće i njih. Inače, irvasi su pripitomljeni i svaka porodica u plemenu posjeduje određeni broj. Zapravo, irvasi su za njih poput svetih životinja i tretiraju ih kao članove porodice, kojima iskazuju posebno poštovanje.
S njima je jedno vrijeme proveo i belgijski fotograf Paskal Manerc, koji kaže da je njihov način života potpuno jedinstven, te da rijetko može naići na jednu ovakvu zajednicu.
Riječ je o nomadskom plemenu koje živi u sjevernom dijelu Mongolije, ali koje se seli u zavisnosti od godišnjih doba.
Irvasi su im izvor opstanka; od njih koriste mlijeko, prave sir, ali ih najviše koriste za transport.
Dlaku irvasa koriste za šivanje, njihove rogove oblikuju u oruđe, a đubre koje ostane iza njih koriste za loženje vatre na kojoj kuvaju.
"Pleme živi u veoma jednostavnim, oskudnim šatorima, ali uprkos tome, u njima živi višečlana porodica", kaže fotograf Manerc i dodaje:
"Od namještaja imaju samo osnovno, dva kreveta na kojima spava cijela porodica i, naravno, peć koja je neophodna".
Uprkos jednostavnom životu, ono po čemu se ovo pleme odlikuje jeste nevjerovatno gostoprimstvo koje pruža strancima, jer dijele skoro sve što imaju.
"Boravak s njima vas vraća u ono suštinsko, iskonsko i predstavlja nevjerovatnu razliku u poređenju sa standardima koji vladaju u našim kulturama", kaže fotograf.
On je bio iznenađen kako su ti ljudi, iako nemaju skoro ništa, zapravo istinski srećni.
"Kada sam jednom prilikom pitao majku jedne porodice šta je to što je čini srećnom, bez sekunda oklijevanja je odgovorila: 'Moja djeca i moje stado'", priča fotograf.
Ovo pleme se sastoji od 40 porodica, koje žive u zajedništvu. Iako su neki iz plemena otišli put mongolske prijestonice Ulan Batora, većina njih to nikada ne bi uradila, jer ih drugačiji način života jednostavno ne zanima.
Da je riječ o izuzetno organizovanoj zajednici svjedoči i to da ovdje svako zna svoj zadatak.
Naime, zajednice unutar plemena su podijeljene na grupe od dvije do sedam porodica. Kada dođe vrijeme selidbe, svi zajedno rasturaju svoj kamp i odlaze u područja gdje irvasi mogu da pasu. Cijeli život im se vrti oko njihove ispaše.
Žene i djeca u plemenu su zaduženi za pravljenje sira i jogurta, te spremanje ručka, dok muškarci uglavnom čuvaju irvase na ispaši.
Kada dođe zima, žene i djeca se sele u toplije krajeve, dok muškarci ostaju s irvasima kako bi ih zaštitili od vukova i ostalih predatora. Inače, dječaci se od druge godine obučavaju za čuvanje irvasa.
Takođe, treba reći da su pripadnici ove zajednice sljedbenici šamanizma, a vjeruju u duhove šuma, kao i to da duhovi predaka žive u životinjama koje im pokazuju puteve kojima će ići.
Nažalost, njihova brojka svake godine opada i trenutno ova populacija ima između 200 i 400 članova podijeljenih u četrdesetak porodica.
Veoma su popularni među turistima i godišnje ih posjeti oko 200 turista i to je jedan vid prihoda koji im osigurava opstanak.
Nastavak na Nezavisne Novine...
