Izvor: Nezavisne Novine, 13.Mar.2018, 10:15   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Naučite dijete da dijeli stvari

Dijete je u mogućnosti jasno pokazivati ponašanja usmjerena na druge tek kada je uspostavilo jasan pojam o sebi, odnosno kada je postalo svjesno sebe i drugih kao odvojenih bića.

Iako i u ovom području postoje individualne razlike, to se obično dešava krajem druge godine života. U ranom djetinjstvu djeca nisu sklona dijeljenju, saradnji ili davanju svojih igračaka. Takva nesklonost, kao i pojačano izražavanje svog vlasništva normalan je period djetetovog ranog razvoja.
>> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << />
Rečenica "to je moje" često se može čuti od dvogodišnjeg djeteta. Dijete time ne pokazuje sebičnost, već to čini kako bi jasnije odredilo granicu između sebe i okolnog svijeta, učeći tako da ono samo i svijet oko njega nisu jedno.

Takva "sebičnost" posljedica je procesa uspostavljanja jasnog pojma o sebi. Dijete u svakoj prilici nastoji potvrditi svoje vlasništvo i posjedovanje i još ga nije u mogućnosti dijeliti.

Prva ponašanja koja dijete pokazuje, a koja su usmjerena na dobrobit drugih, javljaju se već i prije kraja druge godine. Dijete može razumjeti da je i druga osoba u nevolji i emocionalno reagovati na nevolju drugog. Ponekad, u želji da utješi, ono može drugom djetetu ponuditi igračku ili neku drugu stvar koja mu je draga. Pomaže odraslima i drugoj djeci. No, tek s razvojem jasnog pojma o sebi i odvojenosti od drugih dijete može početi posmatrati situacije sa stajališta drugog, razumijevati, doživljavati osjećanja koje drugi doživljavaju i imati sposobnost da saosjeća s drugima, svjesno da se njegovi i osjećaji drugih razlikuju.

Važno je napomenuti da su prije treće godine kontakti među djecom manji i kraći, a sukobi česti (zbog igračaka, pažnje drugog i slično). Iako se prosocijalno ponašanje primjećuje i ranije, tek za petogodišnjaka možemo reći da ima razvijeno suosjećanje s drugima, zna davati i pomagati, dijeli, sarađivati, poštovati druge i njihovo vlasništvo. U dobi između treće i pete godine dijete polako razvija te vještine i stiče iskustva u davanju, dijeljenju, pomaganju, no još ne pokazuje stalnost i konstantnost u takvom ponašanju.

Iako od najranije dobi možemo primijetiti da su neka djeca sklonija dijeljenju, saradnji i pomaganju, prosocijalno ponašanje se uči i važno ga je podsticati u odrastanju djece. To možete činiti davanjem pohvala djetetu za poželjno ponašanje (smiješak, odobravanje, nagrada…), podsticanjem djece da daju i posuđuju svoje stvari (igračke, knjige, hranu…) drugima, ali i vlastitim primjerom. Odrasli s kojima dijete dolazi u dodir, najprije roditelji, važni su modeli od kojih dijete uči. Oni svojim primjerom najbolje mogu pokazati djetetu kako pomoći, dati, dijeliti, utješiti i sarađivati s drugima, podstičući tako i razvoj prosocijalnog ponašanja kod djeteta.

Kada razmišljamo o tome kako reagovati u situacijama kada dijete nije sklono izraziti prosocijalno ponašanje, treba da imamo na umu razvojne sposobnosti i mogućnosti djeteta. Važno je da dijete ne kritikujemo i ne kažnjavamo za nešto što je normalan dio njegovog razvoja i da ne zahtijevamo od njega nešto na šta razvojno još nije spremno. U svakom slučaju, uvijek je bolje podsticati i ukazivati na poželjna ponašanja nego kritikovati ona koja ne želimo da se javljaju.

Nastavak na Nezavisne Novine...