Izvor: Nezavisne Novine, 27.Apr.2016, 15:34   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Kako preživjeti u megagradovima budućnosti?

Sve više ljudi želi da živi u gradovima. Po mogućnosti sa dobrim snabdijevanjem, u bezbjednom i lijepom okruženju. Ali gradovi rastu takvom brzinom da već sada moraju da se prave planovi za buduće megagradove.

Već za tridesetak godina tri od četiri stanovnika naše planete živjeće u nekom od gradova. Svima njima biće potreban stan, posao, hrana, voda i energija. Istovremeno, oni će proizvoditi ogromnu količinu đubreta, otpadnih voda i izduvnih gasova. Ako gradovi >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << žele da i nakon sredine ovog vijeka ostanu dostojni življenja, već danas mora da se počne sasvim drugačije da se razmišlja. To je rezultat istraživanja koje je predstavilo Naučno vijeće njemačke vlade o globalnim promjenama okoline (WBGU).

"Potreban nam je sasvim drugačiji urbanizam nego što poznajemo danas", smatra Dirk Mesner sa Njemačkog instituta za razvojnu politiku u Bonu. "Ako ne pokušamo da upravljamo tim procesom pametnim strategijama u koncepciji gradova, onda će vjerovatno za deset, dvadeset godina živjeti dodatna milijarda ljudi u ogromnim metropolama koje će nastati iz ničega."

Mesner je jedan od autora izvještaja "Selidba čovječanstva: transformativna snaga gradova" koje njemačkoj vladi služi kao stručno mišljenje uoči konferencije Ujedinjenih nacija o stanovanju koja će biti održana ovog oktobra.

Na trećoj konferenciji Ujedinjenih nacija o stanovanju i naseljavanju pod imenom "Habitat III", koja će se održati u glavnom gradu Ekvadora San Francisko de Kito, biće riječi o globalnim urbanističkim planovima budućih gradova. Od početka 2016. na snazi su novi, održivi ciljevi razvoja kao smjernice koje zastupa Svjetska organizacija. U 17 ciljeva jasno se spominje i potreba da se gradovi učine inkluzivnim, sigurnim, otpornim i održivim.

To će biti ogroman izazov jer su prije svega megapolisi u zemljama u razvoju suočeni sa sasvim nedovoljnom infrastrukturom, divljim naseljima i slamovima, kriminalom i nasiljem.

"Moramo da kontrolišemo taj pritisak na urbanizaciju", upozorava generalni sekretar UN-ovog programa za stanovanje i naseljavanje Jan Klos. "Urbanizacija napreduje velikom brzinom, a u mnogim zemljama se to odvija tako što se stvaraju slamovi."

Već danas oko milijardu ljudi živi u takvim divljim naseljima koja su najčešće nikla oko metropola i u kojima te slamove najčešće zovu "neformalna naselja".

To praktično znači da tamošnji stanovnici jedva da imaju bilo kakvu uslugu javnih službi - od vodovoda i kanalizacije, pa do javnog prijevoza, ali i patrola policije. Najčešće toga jednostavno - nema. Svakodnevica je nasilje i kriminal, zdravstvena zaštita je po pravilu loša i epidemije se lako šire. Ipak, iz dana u dan u takva naselja dolaze novi ljudi.

Oni se nadaju da će u gradu pronaći posao i prihod, mogućnost obrazovanja za svoju djecu i životnu šansu kakve nema ako ostanu da žive na selu ili u provinciji. Svi stručnjaci slažu se da jednostavno nije moguće samo tako zaustaviti dolazak tih novih stanovnika gradova. Utoliko je važnije već unaprijed pripremiti gradove da podnesu tu prinovu.

To se odnosi i na problem očuvanja okoline i klime, pri čemu nije reč samo o snabdijevanju onim energentima koji neće uticati na klimu, već njemački stručnjaci upozoravaju i na masovno korišćenje relativno jeftinih, ali izuzetno energetski rasipnih materijala kada je riječ o zaštiti klime kao što su beton, čelik ili aluminijum.

"Sedamdeset odsto gasova koji izazivaju efekt staklene bašte stvaraju se u gradovima", upozorava Mesner. "Ako već sad podižemo gradove koji će štititi klimu, onda možemo u velikoj mjeri da doprinesemo značajnom smanjivanju efekta promjena klime."

Naravno da je ekologija samo jedan od problema takvih megagradova. Potrebno je imati u vidu i kvalitet života generalno, stanove koji će moći da se plaćaju, sistem zdravstvene zaštite, škole, radna mjesta... Sve to spada u socijalnu održivost, isto kao i kvalitet vazduha i snabdijevanje stanovnika zdravim namirnicama i čistom vodom. Sve to iziskuje ogromne javne investicije, a pored toga u mnogim zemljama u razvoju moraju još i da se bore sa nestručnim ili potkupljivim gradskim službenicima.

"U zemljama sjevera Evrope oko 30 do 40 odsto javnih izdataka odlaze na investicije u gradovima, u većini zemljama u razvoju taj procenat mjeri se jednocifrenim brojkama, najčešće i ispod pet odsto", upozorava Dirk Mesner. Zato stručnjaci vladinog naučnog vijeća predlažu da se u sve to uključe i međunarodne banke za obnovu i razvoj, kao i institucije za razvojnu pomoć. One bi takođe morale da se okrenu razvoju siromašnih naselja u gradovima.

"Privatni investitori interesuju se samo za 30 odsto najrazvijenijih gradova", kaže Mesner. "Zato nam je potrebna promjena politike i odgovarajuća promjena prioriteta u međunarodnim organizacijama."

Nastavak na Nezavisne Novine...