Izvor: B92, Tanjug, 10.Feb.2009, 14:37 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Kad zatvor postane prosvetna ustanova
Omiljena knjiga osuđenika Okružnog zatvora u Beogradu je Biblija, u kojoj oni traže životne odgovore, utehu i nadu, ali i put ka iskupljenju za svoje grehe.
Ta knjiga nad knjigama, koju u hrišćanskom svetu zovu i Sveto pismo, vekovima je izvor nadahnuća književnicima, muzičarima, slikarima i vajarima, ali, očigledno, i ljudima koji su prekršili zakon.
Iako većina nema formirane kulturološke navike, osuđenicima u tom isključivo muškom zatvoru čitanje nije >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << strano. Rado čitaju u nadi da saznaju nešto novo ili, pak, samo da bi "ubili" vreme.
Na to ih podstiču i zaposleni u najvećem zatvoru na Balkanu, omogućivši im veliki izbor knjiga u bogatoj zatvorskoj biblioteci i dovoljno slobodnog vremena za kulturno uzdizanje, ali i učenje.
"'Donesite mi nešto za čitanje, neku akciju ili triler.' Tim rečima se najčešće starosedeocu zaduženom za donošenje knjiga iz biblioteke obraćaju novopridošli osuđenici koji retko ili skoro nikad nisu pročitali nijednu knjigu", izjavila je Tanjugu načelnica zatvorske Službe za prevaspitanje Božica Radulović.
Za razliku od njih, jedan momak sa završenom osnovnom školom čita "suvu" filozofiju, drugi čita naučnu fantastiku isključivo na engleskom jeziku, dok treći traži da mu biblioteka nabavi Bremovu enciklopediju, kaže gospođa Radulović.
Ipak, najčitanije knjige u ovoj ustanovi, u narodu zvanoj "Centralni zatvor", sem Biblije su i "Zločin i kazna" i "Kriminal koji je izmenio Srbiju".
Zatvorenici rado čitaju i "Malog princa", "Tihi don", "Na Drini ćupriju", "Vidovu vodu", "Troju", "Godine koje su pojeli skakavci" i "Koplje sudbine", a "Blago cara Radovana" čitaju i po pet puta.
Popularne su i knjige "Kad su cvetale tikve", "Mračna kula", "Alhemičar", "Pirane", "Droga", "Davinčijev kod", "Jadnici", "Ljudi sa četiri prsta", "Peti prst"...
Ljiljanu Habjanović ne vole zato što je žena, pa se valjda boje da bi, čitajući njena dela, mogli biti manje u "mačo fazonu".
Mnogi se trude da se upoznaju sa svojim slučajem, da nauče nešto iz prava, pa zato čitaju Penologiju, Krivični zakonik i Zakon o izvršenju krivičnih sankcija.
U "Minelu", po uslovima najboljem delu tog zatvora, gde se nalaze osuđenici u takozvanom otvorenom tretmanu, najviše se, po rečima Božice Radulović, čita naučna fantastika.
Ona tvrdi da nijedna knjiga nije zabranjena i da zatvorenici mogu da donesu od kuće koju god knjigu žele. Tako su, na primer, svi pročitali knjige Milorada Ulemeka zvanog Legija iako njih nema u zatvorskoj biblioteci.
"Kako znam da su ih pročitali? Pa, svi se time hvale!", kaže Radulovićeva, dodajući da pravi kriminalci imaju svoje negativne junake u ličnostima poput Legije, Kristijana i drugih.
U bogatoj biblioteci ima, osim bestselera, i nešto poezije, dok najviše hvale klasična dela.
Redovno stiže dnevna štampa koja je svima dostupna. Porno časopisi nisu dozvoljeni.
Božica Radulović, iskusan pedagog, objašnjava da postojeći nivo vrednosti koji je osuđenik usvojio, kao i navike i njegova interesovanja, određuju da li će i šta će čitati u zatvoru.
"U principu, 90 odsto osuđenika su vrlo rano u mladosti ispoljili poremećaj ponašanja, što znači da su bili prikraćeni za pravilno sazrevanje. Kada je trebalo da se formiraju kao ličnost, došlo je do 'kvrca' u glavi, što je izazvalo poremećaj u sistemu vrednosti", kaže gospođa Radulović.
Prva manifestacija takvog poremećaja je bekstvo od kuće i iz škole, izostanak roditeljske kontrole, pa su ta deca, skoro po pravilu, bez formiranih kulturoloških navika, kao što je, primera radi, čitanje knjiga.
Nije mali broj i nepismenih osuđenika, sa završena dva do tri razreda osnovne škole, ali i onih koji na "robiji" završavaju vanredno škole i fakultete.
Tako je jedan upravo u zatvoru završio Ekonomski fakultet i izašao na slobodu.
"Imamo jednog mladog pravnika koji je "sve živo” tužio sudu u Strazburu zato što smatra da je prestrogo osuđen i da mu je upopašćena pravna karijera", navodi Božica Radulović.
Prema njenim rečima, on je neosporno učinio krivično delo razbojništva, a da li je mogao biti blaže osuđen - to je pitanje o kojem se sigurno može diskutovati.
Poslednjih nekoliko godina u ovom zatvoru se dešava da se osuđeni narkomani, oni koji imaju pravu želju da se izleče, uglavnom okreću crkvi jer je crkva ojačala u tom pogledu, otvara prihvatne centre i privlači mlade, željne izlečenja.
Po izlečenju se, po pravilu, potpuno okreću crkvi ili, čak, monaškom životu.
"Centralni zatvor" je pretežno istražni zatvor, pa zato njegov smeštajni kapacitet nije velik. Trenutno u njemu ima 124 zatvorenika, što je na nivou proseka.
Tu su, međutim, smešteni i mnogi osuđenici za sva krivična dela - od najlakših do najtežih.
Mnogi su povratnici, ali ima i onih kojima je boravak u ovom zatvoru predstavljao prekretnicu u životu, nakon čega su se vratili "u zakonske okvire".
Vladan Obradović, Tanjug.
