Izvor: Nezavisne Novine, 01.Okt.2015, 14:33   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Još jedna legenda o Safikadi

Mnogo je legendi o tome sta se desilo sa Safikadom. Evo jedne od njih:

Mlada Banjalučanka Safikada, zaljubila se u jednog vojnika koji je služio u tvrdjavi Kastel. Ljubav je bila uzajamna. Iako je sve zvučalo kao u bajci, jednoga dana dosla je obavjest da vojnik koga je Safikada toliko voljela odlazi na daleki front. Safikada je teško podnela odlazak svog voljenog. Ubrzo nakon njegovog odlaska dobila je vijest da je njen voljeni izgubio život na Dalekom istoku, te je u najlepšem >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << svadbenom ruhu pohitala pred top na tvrdjavi Kastel, koji je svaki dan označavao podne, i tako otisla u smrt da bi vječno bila sa svojim voljenim.

Samo mjesto gdje je sahranjena mlada Safikada nije sa sigurnošću utvrdjeno. Neki govore da je ona prvobitno sahranjena u kompleksu Ferhadije u Safikadinom turbetu, koje je uništeno miniranjem Ferhadije 1993. godine, dok oni drugi spominju da se Safikadin grob nalazi na početku ulice koja vodi od tvrdjave Kastel do "Media marketa".

A ima li istine u ovoj legendi?

Po nekim izvorima Safikada je bila turska djevojka zaljubljena u vojnika vezirske vojske što ovu legendu stavlja u vrijeme izmedju 16. i 18. vijeka, dok drugi kazu da je ona bila iz jedne časne banjalučke porodice, a njen je ljubavnik bio austrijski vojnik koji je, po mišljenju njene porodice, bio okupator i zbog toga je bio zabranjen mladoj Safikadi. Postoji i jedna priča koja kazuje da se Safikada nije htjela zaustaviti na upozorenje: "Halt!", koje je izdao jedan austrijski vojnik te je zbog toga i bila ubijena.

U mnogim od priča sporan je i top, jer koliko je poznato, nikada se pucanjem nije označavalo podne u gradu na Vrbasu. Da li je Safikada sahranjena na mjestu koje danas posjecćuju mnogobrojni Banjalučani, niko se sa sigurnošću ne usudjuje tvrditi, jer za to dokaza nema. Pri rekonstrukciji Safikadinog groba 1987. godine, utvrdjeno je da na dubini od jednog metra, ispod donje ivice spomen groba, postoji ljudski kostur položen u smjeru zapad-istok. "Prema strukturi kamena, upotrebi klamfi i obradi, kao i monumentalnosti nadgrobne ploče, grob se može smjestiti na kraj 16. vijeka" pisalo je u izvještaju arheologa Borisa Graljuka.

Sve u svemu, Verona ima Romea i Juliju, a Banjaluka ima Safikadu. Obje su priče o tragičnim ljubavima, samo sto u ovoj banjalučkoj, u nadi za srećnu ljubav, palimo svijeće...

Nastavak na Nezavisne Novine...