Izvor: crckarije.com, 24.Avg.2011, 13:34 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Još jedan u nizu
U potrazi za dobrom pričom, sasvim slučajno upoznao sam Ivana, pametnog dečka od kojih 30 godina. Kratko ošišan, namirisan i uredno obučen, gotovo svaki dan, cijeli uspuhan i izmoren od hodanja dolazi u jedan caffe na plaži. Uz drveni šank ima svoje omiljeno mjesto na koje uvijek sjedne. Zapali cigaretu, lagano ispija gemišt koji mu utažuje žeđ i gleda daleko u daljinu.
Svoje vrijeme krati pričajući s drugim ljudima, poznanicima... uvijek nekog nađe za razgovor. Ljudi ga vole!
Ponekad, u kasne večernje sate, zapjeva djeleći mikrofon sa pjevačem benda koji svira u kutu ispod zapuštene palme. Puno vremena provodi u tom caffeu na plaži... Tamo je prihvaćen.
Jednom prilikom sam ga pitao, osim što dolazi u caffe, što još radi? Čime se bavi u životu?
Rekao mi je kako se budi i ustaje iz kreveta niti previše kasno, a opet niti previše rano. Gleda televiziju, voli filmove, zabavlja se sa svojim motorom posebne izvedbe... Popravlja ga, mijenja ovo, mijenja ono, toči ulje, šprica... Sam je svoj majstor i to jako voli. U kasna poslijepodneva majka mu dolazi s posla, zatim priprema ručak nakon kojeg on odolazi u caffe i tamo je do zatvaranja. Sljedeći dan, ponovno sve ispočetka!
Posao? Plaća?
Ivan ne zna što je to. Pokušavao je mnogo puta pronaći neko radno mjesto, no nitko mu nije pružio priliku. Zar je on nesposoban za rad!!??
Nije mu pružena niti mogućnost kako bi dokazao suprotno, nego ostaje samo još jedan u nizu pametnih i sposobnih mladih ljudi za koje se misli da ne može i na tome ostaje... On je samo još jedan u nizu neprihvaćenih osoba sa cerebralnom paralizom.
Tekst isčrčkao: redakcija portala www.crckarije.com (Marko Sladić)
Izvor slikica: www.hsucdp.hr
