Ima li života bez seksa?

Izvor: B92, 23.Mar.2010, 21:25   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Ima li života bez seksa?

Seks je svuda oko nas - u filmovima, pesmama, knjigama, reklamama... Dostizanje seksualnog vrhunca opseda i žene i muškarce. Koliko intenzivno je „normalno”, koliko često je dovoljno, kako, kada, gde - saveti su nepresušni, a aspekti sagledavanja seksa mnogobrojni, od psihološkog do moralnog, filozofskog i romantičnog. Koliko je u takvom društvu moguće ostvariti intimnu, stabilnu vezu sa tendencijom da se razvije u nešto ozbiljnije - ali bez seksa? Ne govorimo o celibatu, >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << već o aseksualnim pojedincima i parovima.

Piše: Maja Antić


Adam Henri (Adam Henry) je momak u svojim kasnim dvadesetim koji je u adolescenciji zaključio da je drugačiji od vršnjaka. „Prosto nisam voleo seks i to me je u početku zbunjivalo. Smatrao sam da samo prolazim kroz fazu odrastanja, pa sam počeo da izlazim. Imao sam heteroseksualne veze, ali nisam ništa osećao. Pomislio sam da sam, možda, homoseksualac, pošto me devojke ne privlače. Pokušao sam sa momcima, ali rezultat je bio isti”, pričao je Adam u specijalu koji je pre nekoliko godina uradio MTV na temu aseksualnih pojedinaca. „Tokom seksa sam uglavnom razmišljao - kad će kraj”', priča uz smeh.

Tada je otkrio AVEN i shvatio da postoje ljudi koji ne upražnjavaju seks, a koji su normalni i zdravi.

AVEN (Asexual Visibility and Education Network) osnovan je 2001. godine sa dva cilja - da ostvari javno prihvatanje i diskusiju o aseksualnosti i da olakša stvaranje i rast zajednice aseksualaca. Ova adresa je ujedno i dragocen izvor informacija, personalnih iskustava, odgovora na pitanja i na nedoumice kako za aseksualne pojedince, tako i za njihove porodice, prijatelje, partnere.

AVEN je kreirao Dejvid Kej (David Kay), jedan od najpoznatijih predstavnika aseksualne zajednice u Sjedinjenim Državama. Sa 15 godina je otkrio da ga seks ne zanima. Nije imao seksualne odnose do danas, na pragu tridesetih je i kaže da se ne oseća uskraćeno niti oseća potrebu za seksom.

„Jaka emotivna veza može biti jednako snažna kao seksualna”, kaže Dejvid. „Problem je u kulturi. Društvo nam nameće stav da vam je seks potreban da biste bili srećni, da vam seks služi da se identifikujete i da biste razumeli sebe i ostvarili duboku vezu sa drugim ljudima. Sve što se dešava u okviru naše aseksualne zajednice opovrgava te tvrdnje. Izlazio sam sa raznim ljudima i odmah sam im rekao da sam aseksualan. Imao sam veze, spavao sam u istom krevetu sa partnerima, ali nije bilo seksa.

„Nije mi neprijatno kada pomislim na seks, nije mi gadno, nije mi neukusno, samo mi je dosadno. Ne osecam želju da se uključim u seksualni kontakt. Volim da istražujem granice veze, bez fokusa na seks, volim da vidim gde će me sve veza odvesti, osim u pravcu spavaće sobe”, izjavio je Dejvid u intervjuu za Si-En-En.

Da li aseksualci nešto propuštaju ili zahvaljujući nedostatku seksa ostvaruju dublju vezu sa svojim partnerima?

„Grlimo se, ljubimo, samo nemamo seks”, kazu Vinter (Winter) i Pol (Paul), aseksualni bračni par. „Ne osećamo seksualno uzbuđenje i ne želimo da se menjamo. Srećni smo, volimo se, brinemo jedno za drugo, razumemo ko smo, nije nam potreban psihijatar da nam kaže šta se s nama dešava. Imamo nizak libido ili ga nemamo uopšte."

Vinter i Pol su svoju prvu bračnu noć organizovali u hotelskoj sobi, sa svojim prijateljima, igrali su „skrebl”, da bi na kraju svi zajedno zaspali na podu sobe. Tu noć će pamtiti kao najuzbudljivu i jednu od najlepših u svojim životima – bas kako bi prva bračna noć i trebalo da se pamti.

U svakoj vezi postoje različite vezivne tačke. Pomislite, ako iz svoje veze isključite seks koliko bi zajedničkih stvari ostalo da vas veže sa partnerom; koliko njegovih osobina i navika biste nastavili da volite i koliko bi vam stvari nedostajalo iz vaše veze?

Aseksualnost u teoriji

Sredinom 20. veka Alfred Kinsi (Kinsey), pionir u izučavanju ljudske seksualnosti, rangirao je pojedince od 0 do 6 u zavisnosti od njihove orijentacije - od heteroseksualne do homoseksualne. U ovoj kategorizaciji našla se i oznaka X za pojedince koji „nemaju društveno-seksualne kontakte ili reakcije”.

U empirijskom istraživanju koje je 1994. godine sprovedeno u Velikoj Britaniji nešto više od jedan odsto ispitanika je odgovorilo da „nikada nije osetilo seksualnu privlačnost prema bilo kome”, a isti procenat zabeležio je i magazin „New Scientist” u svojoj studiji pre 5 godina.

Iako ne osećaju seksualnu želju, privlačnost niti potrebu za seksom, aseksualne osobe razvijaju čisto emotivne, romantične veze i odnose, pri čemu emocije mogu biti usmerene ka osobama istog ili suprotnog pola, čak istovremeno i ka više osoba.

Institut Kinsi je 2007. sproveo istraživanje koje je pokazalo da pojedinci koji se identifikuju kao aseksualni „prijavljuju značajno manju želju za seksom sa partnerom, manju mogućnost seksualnog uzbuđenja, ali se ne razlikuju mnogo od ne-aseksualnih osoba kada je u pitanju želja da se samozadovolje”.

Zanimljivo je da se ovom temom još 70-ih godina prošlog veka bavila Mira Džonson (Myra Johnson) koja je jasno odvojila dve grupe žena - aseksualne i autoerotične.

Prvoj grupi pripadaju osobe koje, bez obzira na psihološko ili emotivno stanje, seksualnu istoriju ili bračni status, odlučuju da apstiniraju od seksa jer ne osećaju nikakvu želju, dok u drugu grupu spadaju osobe koje osećaju želju, ali odlučuju da se zadovolje same.

Obe grupe Džonsonova naziva nevidljivim, „konsenzusom potisnutim do granice postojanja”, dok ih društvo ignoriše ili insistira na tome da su uzroci njihovog uzdržavanja od seksa religijski, neurotični ili ideološki motivisani.

Činjenica je da je aseksualnost teško definisati, između ostalog i zbog toga što pojedinci koji se izjašnjavaju kao aseksualni imaju različite odnose prema seksualnim radnjama - neki masturbiraju i to smatraju samo činom oslobađanja energije i fiziološkom potrebom a ne latentnom seksualnošću, drugi osećaju seksualnu želju za samozadovoljavanjem, pojedini aseksualci će imati seksualne odnose da bi udovoljili svom partneru, dok će neki odbijati i samu pomisao o intimnom odnosu.

Aseksualne osobe su sposobne za ljubav, razmenu emocija, vezivanje. Romantična privlačnost je kod njih odvojena od seksualne i često govore o tzv. želji za romansom (nešto što bi kod seksualnih ljudi odgovaralo želji za seksom) u smislu da se osećaju sposobno i spremno u želji da ostvare blisku emotivnu razmenu sa partnerom.

Romantična želja kod aseksualnih osoba nije ni na koji način povezana sa seksualnom privlačnošću ili ponašanjem. Baš kao i seksualne osobe, i aseksualne mogu osećati romantičnu privlačnost prema osobama istog, suprotnog ili oba pola.

Partneri ili bliski prijatelji?

Ukoliko vam ideja o aseksualnosti nije bliska, onda ćete o ovakvim parovima najčešće razmišljati kao o samo bliskim prijateljima. Međutim, suština aseksualnih veza je da mogu biti duboke, zasnovane na zajedničkim interesovanjima, željama, ambicijama, ali i romantičnoj privlačnosti koja se prosto neće razviti u seksualnu.

U pojedinim slučajevima aseksualne veze uključuju i određeni nivo fizičke razmene emocija, uglavnom na nivou zagrljaja, poljupca ili fizičke bliskosti koja nece uključivati sam seksualni odnos.

Aseksualne osobe seks jednostavno ne posmatraju kao obavezni izraz ljubavi i bliskosti, ne osećaju potrebu za njim i grade svoj odnos na drugim osnovama.

Psiholozi kažu da se mora biti veoma pažljiv u karakterisanju osobe kao aseksualne - neki ljudi osećaju želju, ali svesno su odlučili da nemaju seks. Oni nisu aseksualci. Neki su imali želju, ali su je, iz nekog razloga, izgubili. Ni oni se ne mogu smatrati aseksualnima. Samo ako niste nikad želeli da imate seks i osećate se dobro zbog toga - moguće je da ste aseksualni.

„Pojava aseksualnosti je dosta retka i nedovoljno istražena. Međutim, ono što je evidentno jeste da se mi rađamo sa seksualnim nagonom, da je to jedan od osnovnih bioloških nagona i da nedostatak seksualnosti odnosno seksualnog nagona i seksualne privlačnosti može biti prouzrokovan samo potiskivanjem tog nagona", kaže za B92 Ljiljana Filipović, psiholog i porodični terapeut.

Ipak, važno je naglasiti da aseksualna osoba može biti u vezi samo sa istom takvom osobom i da nedostatak seksualnog nagona obično podrazumeva i nedostatak nagona za reprodukciju tj. za potomstvo, kaže naša sagovornica.

Mnoge aseksualne osobe su u dugogodišnjim vezama ili brakovima, ne osećaju potrebu za seksom, ali zbog društvenih konvencija, očekivanja partnera, pristaju na odnose. Upravo je rad na vidljivosti ove grupacije ljudi ključan za prihvatanje i razumevanje i ovakvih potreba u intimnoj vezi.

Zbog činjenice da živimo u dramatično seksualizovanom društvu i kulturi, aseksualni pojedinci se osećaju izolovano, a već sama reč za mnoge ima negativan predznak, ukazuje na neki poremećaj, nedostatak, nešto što se mora „izlečiti”.

Ovakva osećanja aseksualnih osoba, posebno u adolescenciji kada prvi put postaju svesni da su drugačiji od većine svojih vršnjaka, često vode u samoprezir, depresiju, povlačenje iz društva, ali i u eksperimentisanje u seksu, problematično i opasno ponašanje. Dugoročno, posledice su nesagledive, posebno u slučaju trauma koje mogu nastati kao rezultat ovakvog ponašanja.

„Uzrok nepostojanja seksualnog nagona je neka patološka pojava koja se može povezati sa ranim seksualnim traumama, emocionalnim lišavanjima i zbog toga nekakvim osećanjem nesigurnosti ili stvaranjem loše slike o sebi ili potpunim odsustvom shvatanja sebe kao seksualnog bića", kaže Ljiljana Filipović. Hormonski ili hemijski disbalansi nisu potvrđeni kao izazivači aseksualnosti, a ni genetska predispozicija, iako ova mogućnost nije do kraja naučno isključena.

Strah od veze se često navodi kao pravo lice aseksualnosti, iako praksa i životni stil aseksualnih osoba ovu tvrdnju opovrgavaju. Strah od intimnosti ili nedostatak poverenja u partnerski odnos ne vode u aseksualnost. Ovi problemi mogu koegzistirati sa aseksualnošću, ali nisu njeni uzročnici.

Najčešći komentar seksualne većine je - ne znate šta propustate. Međutim, neke aseksualne osobe su upražnjavale seksualne odnose i shvatile da ih to ne ispunjava, da ne osecaju želju ni potrebu za takvom vrstom odnosa. Druge seks nisu probale jer nisu osećale želju za tim, jednostavno im seks nije izgledao privlačan, zanimljiv, uzbudljiv.

Seks i ljubav su dve različite stvari, podsećaju članovi foruma AVEN. Seks nije jedina stvar koju možete upražnjavati u vezi. On može biti zabavan, potreban, najčešće neophodan, može produbiti intimnost između dvoje ljudi, ali nije jedina tačka oslonca čvrste i bliske veze.

S druge strane, gospođa Filipović kaže da, ukoliko se aseksualne osobe jave seksologu postoji šansa da se taj potisnuti seksualni nagon kod njih probudi.

„Naravno, za to su potrebni određeni uslovi, odnosno dobra motivacija, upornost i prihvatanje sugestije terapeuta".

Nastavak na B92...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta B92. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta B92. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.