Izvor: Objava, 16.Jul.2020, 14:55

Ima jos postenih ljudi

Vozila sam sina u decjim kolicima, isli smo do mlekare i kada sam sve stvari stavila u odeljak za to u donjem delu kolica, u kojem je bila i lopta, ranac od deteta i mlecni proizvodi koje sam kupila, moja torba je ostala spolja naslonjena. Dosla sam ispred zgrade i da izvadim kljuc, vidim nema torbe. Sokirana, vratim se nazad, putem kojim sam isla u nadi da cu je naci jer je ispala uz put. Prolazeci pitam po radnjama i kaficima, nista niko ne zna. Sve se desava na Bul.Evrope u Novom Sadu. Ocajna, vracam se nazad, razmisljam da komsije pozovu mog muza na posao, da mi donese kljuc, nemam cime ni u stan. Odjednom, zenski me glas povika po imenu. Ja se vratim, zena me gleda, reko jeste vi nasli, kaze jesam. Zena radi u turistickoj agenciji Avenija putovanja. Iznese mi torbu i tel.kojim je pokusavala da me preko nekog pronadje. Pocnem da placem od soka i srece, da je bas ta predivna, postena zena nasla torbu sa sve novcanikom, dokumentima, karticama, kljucem. Htedoh joj dati nesto da je pocastim, nece ni da cuje, daje da sinu kupim nesto. Zena se zove Simonida, moj heroj i spasilac.
Zelim da svi znaju za tu divnu zenu i dobro delo.