Izvor: Politika, 27.Mar.2008, 13:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Holivud nije džaba izmišljen
Svi se žalimo kako u našim zemljama ništa ne funkcioniše kako treba, nema zakona, nema reda . Za sve ti treba veza, ništa ne možeš da završiš za kratko vrijeme, uvijek se u redu stoji, prepire se sa službenikom sa "onu” stranu šaltera. Jednostavno, veliki haos, nerad, nered, bezzakonje. Svi opet tvrdimo kako na divnom zapadu sve ovo funkcioniše mnogo bolje jer, kao što svi "znamo” tamo postoji vlast, red, rad i zakon koji je "jednak” za sve.
Tako sam se nadala >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << i ja kada sam doselila na ovaj američki kontinent. Živjela sam u Kanadi jedno vrijeme, a sada sam zbog posla stanovnik jedne od "najjačih” i najrazvijenijih zemalja svijeta, drage nam Amerike.
Pa da počnem sa propisima i realnim stanjem u mojoj novoj zemlji. Kao prvo i osnovno ovdje se tačno zna gdje ko živi, Crnci isključivo u crnačkim getima, Hispano u svojim itd. Zna se da ja kao bijelac nisam poželjna u crnim predjelima a takođe i obrnuto važi. Zakon koji nigdje nije propisan, a koji se sprovodi i poštuje redovito. Zar to nije super?! Škole su isto podijeljenje i zna se da učitelji koji uče djecu u „crnim školama" i ne moraju da imaju neko znanje, njihov zadatak je samo da budu prisutni u školi. Naravno u svakoj školi ima par policajaca kao i metalni detektor, jer oružje je normalna pojava medju crnom i hispano populacijom. Iako se zna da kriminal cvate u pojedinim četvrtima policiju ipak nećete tu lako naći, oni čuvaju bogate (Bijelce). Zvuči poznato?!
Kada šetate "multikulturnim Njujorkom” tačno možete da znate u kojem ste dijelu po boji stanovništva. Na primjer južni Menhetn. Uđete u restoran i multikulturizam je tu. Bijelci mušterije, pa čak i konobari, dok pripadnici hispano populacije šamaraju suđe u kuhinji i vrše utovar novih namirnica.
Ako se šetate bijelim krajem, pripadnike crne rase možete vidjeti samo sa nekim džakom na leđima ili dok fizikališu nešto. Ne mogu se vidjeti kao regularni šetači. Vrlo rijetko.
Kada tražite posao sasvim je normalno da imate vezu. Ako ste sin ili kći nekog poznanika ne gine vam bolja funkcija pa taman bili lošiji. Veza se podrazumijeva.
Recimo dobili ste posao, sleduje vam godišnji odmor od SEDAM dana (početnik ste) koji morate da iskoristite u toj godini. Imate više sreće ako ste muško, bar vas neće pitati da li imate djecu i da li ih planirate. Buduće trudnice su nepoželjna vrsta. Ako pak zatrudnite, jedna ovako divna humana zemlja ima plan za vas (koji vam firma diriguje) i imate 4 nedjelje porodiljskog ako je dijete rođeno normalnim putem ili 6 nedjelja ako je rođeno na carski rez. Zato mnoge žene spajaju godišnji i porodiljski. Trudničko ne postoji. Ako se ne pojavite na poslu za 6-8 nedjelja- vjerovatno vam sleduje otkaz. Čista humanost! Pa ko kaže da zakona nema. Ima zakon, zakon novca i jačega.
Penziono i zdravstveno uplaćuju samo određenje firme. Srednji privrednik, a tih je dosta i masa ljudi radi u takvim firmama, ne uplaćuju ništa jer ne mogu biti profitabilni, ako bi svojim radnicima uplaćivali osnovno zdravstveno osiguranje. O zdarvstvu bih mogla memoare da napišem (to mi je struka).
Što se redova tiče, uh, to je priča za sebe. U koju god državnu firmu odete redovi su dugački, istina nema guranja, uzmete broj i čekate da vas prozovu. Od 10 šaltera obično rade samo 3. Službenici kao kod nas, većinom neljubazni i pojma nemaju (može im se jer su na državnim "jaslama”). Poznato??
Nije rijedak slučaj da "ganjate” papir koji vam uopšte ne treba jer ste pogrešno informisani.
Ipak je najgore kada neke ustanove nemaju ni šaltere nego morate da telefonirate. Obično tamo nema ni "žive duše” da vam odgovori na poziv.Javi vam se mašina, mio ženski glas koja vam nudi milion informacija i opcija, vaše situacije tj. opcije uglavnom nema, pa se onda oslanjate na internet, komšinicu ili nekog poznanika sa sličnim problemom.
Što se ljubaznosti u prodavnicama tiče prodavačice su istina uvijek nasmijane. Samo su "kiselo” nasmijane. I ja bih bila kada bih radila za $9 na sat i ne bih imala plaćeno penziono i zdravstveno. Kome da se smijem?!. I naravno, one obično rade po 2 posla, pa se iz prodavnice trči da se konobariše ili čisti neka firma (znam iz iskustva). Ti poslovi su predviđeni za studente i za njihov džeparac. Realnost je da masa ljudi radi te poslove jer ne može naći ništa bolje.
Druge uslužne djelatnosti, tipa internet ili bilo šta drugo (kablovska, mobilni) su blago rečeno lopovske. Svaka firma će vas prevariti bar jednom. Umjetnost je naći firmu koja najmanje otima. Ovo je zemlja u kojoj je prevara legalizovana. Uglavnom se nema vremena za istjerivanje pravde jer se mnogo radi i uostalom kome je još stalo do $20 (u mom novom slučaju). Da istjeram pravdu treba da provedem bar 3 sata na telefonu, po nekoliko dana za redom i da ubjeđuem službenicu da nisam koristila internet na telefonu jer zaista ne znam to da radim. To mi je skupo, puno je lakše platiti i uložiti žalbu iz čisto rekreativnih razloga (da duši bude lakše).
I opet se tješim, jer je moj komšija oprostio $50. Nakon 5 dana zvanja i prepucavanja, čovijek je odustao (on je navodno zvao Meksiko). Kaže, odoše živci i vrijeme. A vrijeme je novac. Postadoh ovdje nevjerni Toma. Ništa nikom ne vjerujem, jer znam iz iskustva da će svako pokušati da ti oguli kožu s leđa.
I za kraj, šta reći o zemlji gdje 45 miliona ljudi nema zdravstveno osiguranje, gdje 40% ljudi pije vodu koja je "bogata” hormonima i teškim metalima, gdje je 1 od 100 stanovnika u zatvoru, 37 miliona ispod granice siromaštva od toga 15 miliona djece (ili svaki četvrti).... o zemlji gdje djeca siromašnih nisu zdravstveno osigurana jer je predsjednik odbio program koji osigurava siromašnu djecu – skupo, kaže....
Ovo je zemlja koja nije bila pod sankcijama, koja nije bila bombardovana i koja diktira ostatku svijeta način života i ubija u ime „ljudskih prava". Zemlja koja je istrijebila Indijance (ostalo je par plemena za turističke atrakcije)!
Zemlja, u kojoj je najveći zločin utaja poreza!
Sad znam da Holivud nije džaba izmišljen. Prava slika je pomalo stravična.
R. Bulajić, NY, SAD
[objavljeno: 28/03/2008.]
