Izvor: Nezavisne Novine, 20.Sep.2015, 09:17   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Da li su nove tehnologije produbile »generacijski jaz« (FOTO)

"Generacijski jaz" kao termin poznat je od davnina. Svaka nova generacija prolazila je kroz razne socijalne, društvene i ekonomske promjene, iznjedrila brojne inovacije kako bi čovječanstvo napredovalo, dok su svi ti procesi ipak prolazili i kroz različitu dozu nerazumijevanja.

Izumi i napredak tehnologije i nauke odrazio se i na način života, dok je globalizacija produbila taj jaz među ljudima rođenim u različito vrijeme.

Oni nešto stariji kažu, na primjer, >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << da je sve manje dječaka koji "nabijaju" loptu po igralištu, djevojčice više ne preskaču lastiš, a sve je manje i djece koja čitaju slikovnice i knjige, već vješto barataju telefonima sa tač skrin ekranima ili nose u ruci tablete.

"Čovječe, ne ljuti se" više nije "in" igra, danas su najpopularnije virtuelne društvene igre. Takođe, nema više spomenara i dopisivanja na školskom času preko papirića, za to danas postoji Facebook, Chat, Viber...

Ali važno je znati da, kako biste razumjeli dijete, učenika, studenta ili penzionera, prvo morate shvatiti kontekst u kojem žive, dok prihvatanjem načina na koji žive najbolje možete premostiti "generacijski jaz".

Nepisano je pravilo da generacije koje su "prošle svoje" kritikuju one čije vrijeme tek dolazi, zaboravljajući kakvim su sve porocima i ispadima kao mladi bili skloni.

Neki to zovu "sukob generacija", a sociolozi su objavili pisana i nepisana pravila kojih se drže generacije koje trenutno naseljavaju planetu. Sociolozi su generacije prema rođenju klasifikovali na: veterane, bejbi bum, te generacije X, Y i Z.

Bejbibumeri su rođeni nakon Drugog svjetskog rata od 1946. do 1960. godine, zatim slijedi generacija X rođenih od 1960. do 1980. godine, te generacija Y rođenih od 1981. do 1995. i generacija Z rođenih poslije 1995. godine, dok se najnovija naziva generacija alfa.

Sociolozi objašnjavaju da u bejbi bum generaciju spadaju oni koji su rođeni u vrijeme Hladnog rata, leta na Mjesec i pojave televizije. Neki od njih su i danas na rukovodećim pozicijama državnih firmi, navikli na radnička prava, vole i cijene titule i simbole. To je generacija "djece cvijeća", koji su bili svjedoci političkih i društvenih previranja, a koja su od njih stvorila ljude pune samopouzdanja, te sposobne osobe sklone eksperimentisanju. U ovu generaciju spada Bil Gejts, tvorac "Microsofta".

Pripadnici generacije X su danas na čelu velikih privatnih firmi, a od karakteristika važno je istaći da su to individualci, borbeni, ali i fleksibilni. Ne podnose stroga pravila, cijene porodične vrijednosti, djetinjstvo su proveli praveći sami sebi igračke bez napredne tehnologije. Ovo je generacija koja je obilježila kraj Hladnog rata, pad Berlinskog zida, vrijeme kada se pojavio prvi kompjuter i začetak mobilne telefonije. Predstavnik je, navode sociolozi, bogataš Roman Abramovič.

Generacija Y, tzv. digitalna generacija, nastala je u vrijeme kada su počeli teroristički napadi, invazija interneta, pojava Play Stationa, rialitija i tok šou programa, odnosno odrasli su u visokotehnološkoj eri, aktivni su 24 časa dnevno, teže ka slobodi, fleksibilni su, vole putovanja i sve više ulažu u karijeru. Smatraju ih nestrpljivim jer žele uspjeh i dobre pozicije "preko noći", za razliku od prethodno navedenih generacija koje su strpljivo gradile ljestvice uspjeha.

Pripadnici generacije Z su potpuno zavisni od moderne tehnologije, te svoj dan ne mogu zamisliti bez mobilnih telefona, onlajn su non-stop, konektovani na društvenim mrežama, globalno su povezani. Počinju učiti ranije, ali ranije i odrastaju, sve im je dostupno putem jednog klika mišem. Brzo prelaze sa jednog zadatka na drugi, pridaju značaj brzini, a ne tačnosti. Nove tehnologije, nedostatak prave komunikacije kao i ubrzani način života dovode do brže samostalnosti ove generacije mladih, ali i erozije djetinjstva.

Sve su ove karakteristike navedene u svjetskim istraživanjima o pripadnicima po generacijskim kategorijama, a koliko su ona tačna i primjenjiva kod nas, provjerili smo na predstavnicima ovih generacija iz BiH.

Aleksandar Milić, profesor, doktor psihologije, rođen je 1945. godine i spada u generaciju bejbibumersa.

Prva asocijacija na djetinjstvo i vrijeme odrastanja, prema njemu, jeste uticaj roditelja, ali i aktivnosti i obaveze prema porodici. Kaže da su se znale obaveze, koje tek kada se završe, slijedi igranje.

"Bila je velika potreba za igranjem, a danas se, generacijski gledano, ugasila potreba djece za igrom, a aktivnosti se više usmjeravaju ka pasivnosti bez aktivnosti, gdje dobijamo generacije koje nemaju dobre navike", govori Milić.

Pojašnjava kako je nekada odnos između djece, mladih i roditelja bio u okviru vrijednosti koje su danas narušene. To su bili zdravi uslovi odrastanja u skladu s mogućnostima.

"Naša predznanja u odrastanju bila su oskudna. Danas osnovaci s kojim se radi mnogo su napredniji, vrijeme protiče i kulturološki milje je značajno pogodniji. Komunikativnost, poznavanje stvarnosti putem medija značajno je bogatije, ide u korist novih generacija, te ako se forsira kvaliteno sticanje znanja, neuporedivo su snažnije generacije u odnosu na ranije", kaže Milić.

Maja Tatić, pjevačica i urednica na RTRS, rođena je 1970. godine i spada u generaciju X. Ona govori da živimo u sistemu u kojem su mjere vrijednosti poremećene, djeca su često medijski izložena lošim sadržajima, ali da ona svoje dijete odgaja u duhu starog, dobrog kućnog odgoja.

"Vidim veliku razliku između svog odrastanja i odrastanja današnje djece. Stanovala sam u Boriku, imali smo slobodno, bezazleno i bezbjedno djetinjstvo. Gledali smo crtane filmove u 19.15 časova i poslije toga išli u krevet, toga danas nema. Pamtim djetinjstvo po bezbrižnim i lijepim igrama, iako svako vrijeme nosi svoje. Manje kvalitetnog vremena posvećujemo svojoj djeci", smatra Tatićeva.

Dragana Dabić, voditeljka i novinarka na RTRS, rođena je 1985. godine, te se ubraja u generaciju Y. Ona se svog djetinjstva sjeća kroz bezbrižnu igru, te kako smatra, kao posljednje generacije koje su imalo pravo i kvalitetno djetinjstvo.

"Sjećam se kako smo vrijeme provodili igrajući se žmurke, odbojke, bili socijalizovani, iako smo ratne generacije i za mnoge stvari smo bili uskraćeni", priča Dabićeva.

Kada je u pitanju "generacijski jaz", kaže da je najbitnije prihvatiti činjenicu da su danas vremena drugačija, vrijeme u kojem živimo je drugačije, radno vrijeme je potpuno drugačije u odnosu kakvo je bilo u doba komunizma, sve se mijenja.

Dejan Stupar, predsjednik Nadzornog odbora Omladinske asocijacije "Akta", rođen je 1996. godine i pripradnik je generacije Z.

"Vremena se mijenjaju, nove stvari dolaze sa novim vremenom. Sjećam se da smo vrijeme provodili ispred zgrade igrajući se, smišljajući i improvizujući neke igre, stvarajući uspomene koje ćemo nositi čitav život. Djeca su se okupljala, tako što smo se dovikivali sa balkona, nismo se dogovarali preko društvenih mreža kako i gdje ćemo se naći, otvarajući grupe i igrajući igrice, što je danas slučaj. Prvi telefon sam dobio u šestom razredu osnovne škole, dok danas djeca od samo nekoliko godina bolje rukuju pametnim telefonima nego moji roditelji", istakao je Stupar.

Smatara da svako treba da razumije period u kojem se nalazimo, počevši od našeg okruženja, profesora i roditelja, te da se potrudimo da ne osuđujemo, nego da pokušamo shvatiti jedni druge.

Nastavak na Nezavisne Novine...