Izvor: Nezavisne Novine, 19.Sep.2015, 07:06   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Blogeri u bici za tron kraljice stila Ane Vintur (FOTO)

Kažu da je onoga trenutka kada je Brajan Boj na modnoj reviji sjeo pored urednice američkog „Vouga“ Ane Vintur modna hijerarhija doživjela preokret.

Neosporna kraljica mode, koja vlada carstvom od 350 miliona dolara godišnje, dobila konkurenciju. Hoće li Ana Vintur naći odgovore? Dvadeset godina znala ih je i prije nego su se postavljala pitanja.

Čak i 2006. kada su svi pomislili da je uzdramana, a njena sujeta povredjena filmom „Đavo nosi Pradu“, snimljenom >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << po knjizi njene bivše asistentice Loren Vajsberger, i kada se očekivalo da će se poslije uspjeha filma moćna urednica svetiti ekipi, ona je došla na premijeru i obukla odjeću baš sa potpisom Prada! Jedino što je odbila bilo je da se sretne sa Meril Strip, koja je u filmu tumačila njen lik, pod imenom Miranda Pristli.

Godinama više nije dovoljno kupiti „Vouge“, jer moda se preselila na internet, a modni blogeri postali su veoma cijenjeni i uticajni u modnom svijetu. Svakim danamo njihov broj se uvećava i danas postoje hiljade modnih blogova koji je mogu podijeliti na dvije ili tri osnovne vrste.

Jedna je takozvani Streeet Style, fotografije lijepo obučenih i zanimljivih ljudi sa ulice. Drugu grupu blogera čine oni koji slikaju sami sebe u različitim odjevnim kombinacijama i pišu o modnim trendovima, dok na trećoj blogeri pišu o modi, bez fotografija.

Blogerska elita

SKOT ŠUMAN prvi je počeo. Fotografije ljudi slikanih na ulicama Njujorka od 2005. godine počeo je da objavljuje na svom blogu.

Šumanov blog „Sartorialist“ (http://thesartorialist.blogspot.com/) je najuspješniji i najpopularniji u svijetu, a dnevno ga pogleda oko 70.000 ljudi.

Istovremeno Skot Šuman i dalje radi za različite modne časopise i kreatore, ali i oni, kao i manekeni koje hodaju pistama svjetskih prestonica mode, srećni su i zadovoljni kada im Šuman fotografije postavi na svoj  „Sartorialist“.

I upravo od trenutka kada je Šuman utemeljio svijet blogera i  anonimni ljudi sa stilom dobili su priliku da utiču na svjetske modne trendove, ali i na magove modne industrije.

Skot Šuman putuje svijetom i fotografiše ljude od  stila koji su krenuli na posao, u šetnju ili na kafu, a ono što su obukli za tu priliku dokazuje da su ove krpice nosive za razliku od mnogih koje se mogu vidjeti na modnim pistama.

TAVI GAVISON iz Čikaga, svoj prvi blog napisala je sa samo 11 godina, senzacija je postala već sa 13. Nova Ana Vintur, kako je zovu, radila je blog u svojoj sobi i njeni roditelji o tome nisu imali pojma do onoga trenutka kada im je  na adresu stigla pozivnica za Nedjelju mode. Njene odjevne kombinacije, koje sama fotografiše fotoaparatom sa tajmerom su neobične, nešto kao alien-chic. Blog Tavi Gevinson „Style Rookie“  ima više od 50.000 čitalaca dnevno. Iza Tevi je i njena prva kolekcija pamučnih majica koju je napravila u saradnji sa londonskim brendom Borders&Frontiers.

BRAJAN BOJ je filipinski bloger za čiji blog kažu da je  "histerično kemp". Od Mark Džejkobsa dobio je torbu čije model upravo njemu i posvećen, a zove se BB - po  inicijalima Brajan Boja. Priča se i da je njegovu zaštitnu pozu - jedan  kuk isturen, tašnica u ruci, kompanija "Fendi" iskoristila u kampanji. Svoj blog započeo je pišući iz kuće na Filipinima, a prošle godine „Njujork post“ proglasio ga je jednim od devet najzanimljivijih internetskih zvijezda.

IVAN RODIĆ rođen je u Švajcarskoj prije 31 godinu. Otac mu je Srbin, a  majka Švajcarskinja. Studirao je  komunikaciju u Lozani. Radio u reklamnoj industriji i  kao slobodni novinar. Posljednjih pet šest godina proveo je u Parizu, gdje je i postavio svoj blog,  u modnom svijetu poznat kao  „Facehunter“.

Njegove fotografije objavljivali su mnogi najuticajniji modni časopisi Elle, Vogue, GQ, Cover, Modette, Blond.....Svoj blog „Facehunter“ Ivan opisuje kao blog je na kom objavljuje fotografije „ljudi koji imaju nešto unikatno kao ličnosti i koji se vole izražavati kroz svoj stil“. Zbirku svojih fotografija objavio je i u knjizi „Facehunter“.

BLOG Jackandjill.com potpisuje Tomi Ton koji je počeo tako što je fotografisao ljude na zabavama u rodnom gradu, a danas putuje svijetom slikajući modele, urednike, stiliste i „cool cure“ sa posebnom pažnjom na cipele i torbe koje nose.

Moć Ane Vintur

Da li su Šuman, Tevi, Rodić i klinci koji vladaju internetom već ugrozili tron Ane Vintur, koja 20 godina svijetu diktira šta je in, a šta out?

Vjerovatno još uvijek ne, o čemu svjedoči i tekst o uticaju i moći urednice američkog „Vouga“ u uglednom „Vol strit žurnalu“.

Jer njen uticaj je  daleko veći od pukog diktiranja modnih stilova kroz nepogrešiv ukus. Kako otkriva "Vol strit žurnal" njena prava moć skrivena je u gotovo  nevidljivoj mreži njenih uticajnih prijatelja i saveznika - od Holivuda do Vašingtona, i preko  oba okeana.

Unutrašnji krug prijatelja i saradnika Ane Vintur je čvrsto povezan i  nedostižan za spoljni svijet, cementiran bespogovornom lojalnošću:

- Ja sam igrač koji brzo mijenja saradnike, ali Ana je uvijek tu, u dobru  i zlu. Kada mi je loše krenulo, ona je organizovala žurku i sredila mi  saradnju sa Bernarom Arnoom, jednim od deset najbogatijih ljudi svijeta -  kaže Harvi Vajnstin, jedan od čelnika nezavisne filmske kompanije  "Vajnstin", koji sa Vinturovom sarađuje već 15 godina.

Prema njegovim riječima, pored poznanstva Vinturova mu je  omogućila sklapanje nekoliko unosnih poslova. Kao protivuslugu, Vajnstajn  joj je pomogao u organizovanju koncerta za kampanju Baraka Obame 2008.  godine, na kom su nastupili Brus Springstin i Bili Džoel.

Australijski režiser Baz Lurman upoznao je Anu Vintur kad joj je poslao nedovršenu verziju filma "Mulen Ruž", nakon što su se u javnosti pojavile informacije o postojanju nezvaničnih izdanja filma, koje su prijetile da  unište premijeru.

Vinturova je podržala projekt, na naslovnicu "Vouga"  stavila Nikol Kidman u spavaćici iz filma i organizovala aukciju za  poznate i slavne, na kojoj je učestvovao i Donald Tramp:

Armija pomoćnika i saradnika Ane Vintur omogućava pristup oblastima koje  nadmašuju njen položaj urednika jednog modnog magazina. Modne revije koje je Vinturova organizovala u Njujorku ostaće za pamćenje.

Još uvijek njeno je ime neprikosnoveno, a njeno prisustvo na modnim revijama ključno. Ana Vintur se 2003. pridružila Savjetu modnih dizajnera Amerike u stvaranju fonda koji obezbjedjuje novac i  smjernice za najmanje dva mlada dizajnera svake godine.

Svjetski poznati dizajneri još uvijek ne počinju bez nje, a trendovi se koriguju pod njenom komandom.

Na sam pomen imena Ana Vintur svim se modnim  akterima tresu se noge. Davne 1988. godine, kada je stala za kormilo „Vouga“ prestala je da se obraća samo bogatima i  preporodila je nekad prilično zastarjeli časopis. Kada je tadašnja glavna urednica "Vouga" pozvala na razgovor za prijem u časopis na pitanje koje je to mjesto na kojem bi željela da radi, odgovorila je: „Vaše“! I tako je veoma brzo bilo.

Ana Vintur zarađuje dva miliona  dolara godišnje i kreira trendove u odevanju, umjetnosti, kulturi i politici. Svojim perom neke je smjestila na tron modne industrije, druge otjerala u zaborav.

Rođena je prije više od 60 godina u Londonu. Oca Čarlsa, talentovanog novinara,  zvali su "santa leda".   "Santa leda" Anu je često konsultovao oko naslovne strane, želeći da bude  primamljiva mladima.

Od 14. godine nije menjala paž frizuru, ali je skraćivala suknje  u znak protesta protiv stroge školske uniforme. Oduvijek je voljela bogate, uticajne i starije muškarce. U 15. godini  zabavljala se s devet godina starijim Pjer Pol Ridom, kasnije sa kolumnistom Najyelom Demsterom s kojim nije izbijala iz londonskih  klubova. Da bi bila viđena.

Digla je ruke od škole u 16. godini. Nije htela da upiše koledž, ali je po naredbi roditelja išla na kurs časova mode. Ubrzo je odustala:

„U modu se ili razumiješ ili ne“, rekla je i karijeru započela u modnom  novinarstvu.

Dala je otkaz u "Harpers end kvin" jer se nije slagala s urednicom, a iz istog razloga je otpuštena i iz magazina "Harpers bazar". Tadašnji dečko, novinar i plejboj Džon Bredšou, upoznaje je s Bobom Marlijem. S njim je  nestala na sedam dana. A onda je postala urednik časopisa "Viva", pa  "Savi", potom britanskog i od 1988. američkog izdanja "Vouga".

Atomska Ana

Ustaje u šest sati, igra tenis sa gotovom šminkom i frizurom, a u redakciji je tačno u osam. U kancelariji joj pomažu tri asistenta koja joj moraju biti 24 sata na raspolaganju. Na revije nikad ne kasni. Naprotiv, dolazi među  prvima.

Zna da je vrijeme novac i na koktelima nikad ne ostaje duže od 20 minuta. U  krevetu je uvijek u 22.15. Svaki dan jede dimljenog lososa i pržena jaja.  I danas čita svaki detalj koji je objavljuje u Vougu.

Ne preza ni od koga. Ljuta što joj je Hilari Klinton otkazala snimanje,  Vintur je zajedljivo prokomentarisala da se kandidatkinja za predsjedničku  funkciju nije pojavila u "Vougu" da ne bi izgledala "previše ženstveno":

„Zamislite moje zaprepašćenje. Pomisao da savremena žena mora izgledati muškobanjasto da bi je ozbiljno shvatili kao kandidata za moćan položaj je  uznemirujuća. Ovo je Amerika, a ne Saudijska Arabija“ , napisala je Vintur  u uvodniku.

U poslu je odlučna i stroga, očekuje da se svaka njena vizija i ideja pretoče u djelo. U stanju je poslati u zaborav kompletno modno  snimanje na koje su  potrošene hiljade dolara i dani rada, samo zato jer  fotografije nisu dovoljno dobre za nju. A kada joj se nečiji rad svidi,  rijetko će pokazati iskreno oduševljenje, već će samo diskretno i ravnodušno dati do znanja da može proći. Nije uzalud dobila nadimak „Atomska Ana“.

U jednom intervju kazala je da nije tačno da ljudima s kojima radi  diktira kakvu  odjeću da nose, ali da „od njih očekuje da imaju stila“.

U jednom drugom u kojem je  pričala o svom životu, knjizi, djeci..  na pitanje da li je istina da se niko ne smije sa njom voziti  u liftu, Ana je ironično odgovorila: „Ma ne, mogu se voziti sa mnom!“

Na revijama je uvijek u prvom redu, Mercedes joj daje auto gdje god da krene, Plaza za nju uvijek ima apartman.

Ana Vintur neosporno je jedna od najvažnijih žena u istoriji, žena koja je pomakla granice u  svijetu mode. Da li će uspjeti da se održi i zadrži Vouga na tronu u trci sa vremenom. Jer, modna industrija je, sama po sebi veoma brza, a internet i modni blogovi, koji neposredno nakon završetak modnih revija objavljuju slike novih kolekcija, još više su ubrzali ogromnu mašineriju.

Najjača konkurencija Ani Vintur danas je blog  libertylondongirl.blogspot.com koji je postao modna Biblija. Prije nego što glavne modne vijesti stignu do novina, pa i do američkog "Vouga" možete ih pročitati na ovom blogu. Kako? To još niko ne zna. Kažu da se iza ovog bloga krije  anonimna britanska modna urednica koja živi u Njujorku. Britanski „Telegraf“ navodi da na ovom blogu možete naći sve od trača do zaista korisnih informacija, a sve upakovano u britanski humor. Nešto kao stvarni „Đavo nosi Pradu“.

Nije li Ana Vintur Britanka koja živi u Njujorku? Odgovor je jednostavan. Samo se ne zna da li je tačan.

 "Ko ne voli cipele, ne voli ni ljude"

Modni blogovi u Hrvatskoj još uvijek su u povoju, ali ih ima već nekoliko desetina. U Srviji najpoznatiji je onaj "Ko ne voli cipele, ne voli ni ljude" iza kojeg stoji Beograđanka Jelena Karakaš.

Za sebe kaže da je potpuno atipičan bloger, jer je prije blogovanja radila u jednom modnom magazinu.

Jelena smatra da su magazini postali prespori za današnju generaciju i da budućnost radi za blogere.

- Ali to izdavači nisu znali prepoznati, sada velike izdavačke kuće na svojim sajtovima pokušavaju ispratiti trend koji su začeli modno osviješteni klinci. Trenutno se dešava i mala smjena na online modnom Olimpu; Chiara, Andy i Elin polako postaju važniji od Tavi, Bryana, Susie... - dodaje ona.

Bojan Ritan

Dok "Sartorialist" pokazuje luksuzne kombinacije iz modnih prestolnica, većina blogova pokazuje uličnu modu mladih. Jedan od najpoznatijih takvih blogova u Njemačkoj je "Les Mads", kojeg su 2007. osnovale Jessica Weiss i Julia Knolle. 2008. godine je izdavačka kuća "Hubert Burda" kupila Les Mads i zaposlila djevojke kao urednice. To im je omogućilo pristup velikim modnim događajima s kojih su na svom blogu izvještavale.

Bojan Ritan,  Banjalučanin, koji živi u Njemačkoj već godinama se bavi modom na blogu. Kaže da je na ovu ideju došao kada je vidio reportazu o Stil in Berlin (http://stilinberlin.blogspot.com/) i  otkrio Šumanov „Sartorialist“.

- Bio sam jendostavno fasciniran fotografijama i ljudima koje je slikao.  Meni lično nisu važni modni detalji ili moda sama po sebi nego više osobe u cjelini, njihov lični stil, koji je uvijek nešto posebno i odraz ličnog, posebnog ukusa i karaktera, kaže Bojan.

Njegov blog  the-stylish-citizen.blogspot.com ima nekoliko hiljada posjeta dnevno. A na njemu su uglavnom fotografije ljudi od stila koji šetaju ulicama Minhena i Kana.

Nastavak na Nezavisne Novine...