Beograd u Torontu

Izvor: Politika, 08.Jan.2008, 13:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Beograd u Torontu

Sećam se teksta iz Ilustrovane Politike, od pre 15ak godina, kako se u Torontu putevi zimi greju, a kada se popravljaju, poravljaju se ispod zemlje (odozdo), tako da popravka ne ometa saobraćaj. Sećam se i kada mi je majka jednog druga prenela prve vesti o njemu, rekavši da on živi u Torontu u velikoj kući sa bazenom. Kada sam došao u Toronto, video sam da se samo prilazi podzemnim garažama (ako su na otvorenom i strmi) zimi greju, dok se svi ostali putevi posipaju sa toliko soli, da posle >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << onako izjedeni moraju da se popravljaju svakog leta. Istina popravke ne ometaju saobraćaj jer ga tim istim putevima zbog radnika i valjaka ni nema. Moj drug jeste živeo u "velikoj kući", ali mi to pre zovemo soliter, koji je istina imao svoj bazen, kao što je slučaj sa još dosta zgrada ovde. Dakle, sve je bilo istina, ali zavisi kako se gleda. I ovo što ću vam ja ispričati je istina, ali sa moje tačke gledišta.

Svakog leta moj drugar Srđan me dočeka u Beogardu sa istim pitanjem: "Treba li ti para?" Ja se svaki put smejem, jer to je za mene šarm naših ljudi. Ima li toga u Torontu?

Prvo: izreka "pričaj srpski da te ceo svet razume" je istinita. Ne govorim vam to zbog mog drugara, koji je nesmotreno u torontonskom liftu naglas primetio kako ima ružnih crnaca, da bi mu afro-amerikanac (politički korektan izraz) na savršenom srpskom odgovorio "pa ne mogu svi da budu lepi k’o vi Srbi". Ne možemo pretpostaviti da je ceo svet studirao medicinu u Beogradu, zar ne? Dakle u Torontu ima mnogo naših i uvek valja paziti šta se i gde govori. Bezbrojne su biografije na konkursima za posao, u kojima je jedna od glavnih kvalifikacija – govorim 5 jezika: engleski, srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski.

Kada smo već kod traženja posla, naši su uvek spremni da vam pomognu. Već je legendarna priča o sunarodniku koji je kao jedinu pomena vrednu kvalifikaciju naveo da je u Novom Sadu bio predsednik radničkog saveta. Pa šta si radio, pitaju ga prijatelji? Sastančio. Kako objasniti Kanađanima šta je radnički savet? Zahvaljujući našim kreativnim umovima ispostavilo se da je biti predsedink radničkog saveta u stvari uspešno vođenje tima od 40ak ljudi u izradi projekata koji su svi završeni na vreme i sa predviđenim budžetom tako da je problem rešen na obostrano zadovoljstvo.

Toronto je sličan Beogradu. Ovde imate sve što i u Beogradu. Ako vam treba majstor za popravku kola ili za radove u kući, imate naše majstore. Isto kao u Beogradu i ovde će vam «učiniti cenu» (naš si, ljudi smo, dogovorićemo se) i isto kao u Beogradu će vam reci da će sve biti gotovo za dan-dva. Isto kao u Beogradu jedan majstorski dan traje pet običnih radnih dana. Ako vam treba neki naš proizvod, u svakom delu Toronta imate po nekoliko radnji sa celokupnim asortimanom – jafa keks, eurokrem, Knjaz Miloš, Fanta šokata, Voda Voda, kajmak, čvarci, burek... Doduše, nema baš svega. Teško je naći vinobran i esenciju za pravljenje zimnice. Nema ni naftalina u kuglicama protiv moljaca. Kažu da su sve to otrovi. Šta sve neće da izmisle? Što bi moj profesor iz matematike rekao – nemojte da pušite, umrećete zdraviji.

Od zdrave hrane pak jedino nema suspi (suvih paprika) i jogurta sa kravicom. Paprike dobijamo poštom, ali rešenje za jogurt još nismo nasli.

I usluga u prodavnicama je kao što nekad beše kod nas – četri namrgođena lica ređaju robu po policama, a na kasi nikoga, osim reda koji se otegao do ulaza. Samo kada je vlasnica tu svi su nasmejani, rastrče se po radnji da posluže kupce.

U Torontu se možete hraniti zdravo kao i u Srbiji. Kod Ante možete kupiti pečeno prase i ćevapčiće. U Makadamu (niste znali da se tako čita McAdam?) možete da naručite Karađorđevu šniclu, šopsku salatu, lepinju s kajmakom i sa strane da vam odmah donesu i Lipitor da vas ne ubije holesterol. Moj prijatelj Kanađanin još pokušava da otkrije da li Srbi jedu išta osim mesa i da li ima bilo koje jelo u koje ne stavljaju sir. Možete kupiti i pljeskavice, ali su mnogo bolje ako ih pravite sami po Svetinom receptu (koristite tek otvorenu kiselu vodu a ne onu koja je već ishlapela – kako na engleski prevesti "ishlapela"?). Kajmak u radnji je skup i samo "liči" na naš. Od kada se Zora vratila u Srbiju, moramo sami da ga pravimo. U Torontu i okolini je nemoguće kupiti punomasno mleko od seljaka, jer je navodno štetno. Zora ga je nekako nabavljala, ali je tajnu kako odnela u Srbiju. Zato morate da sledite Milošev recept i kupite organski punomasni krem za kafu, pa ga kuvate i kuvate... Pazite, mora da bude organski. Za kiseljenje kupusa vam treba «rumunski kupus». Naši seljaci (koji imaju farme oko Toronta) gaje samo onaj sa tvrdim listovima, što je za ribanac.

Toliko o hrani za stomak, šta je sa hranom za dušu? Ako hoćete da idete u pozorište, možete da birate između nekoliko srpskih amaterskih pozorišta, ili pak da odgledate bar dve-tri predstave po sezoni koje nam zahvaljujići Kizi stignu pravo iz Beograda. Zahvaljujući Nenadu imamo i redovni novembarski srpski filmski festival na kome se osećate kao na Festu. Em imate filmove iznenađenja (jer se ne zna koja će kopija stići iz otadžbine), em možete da cupkate na hladnoći u redu pred bioskopom dok završite cigaretu. Pomislićete da je vreme festivala nezgodno, jer pada u vreme slava. E pa ovde u Torontu je odnos prema slavama mnogo praktičniji i fleksibilniji nego u domovini. Slave su povodi za okupljanje i druženje (minimum pedesetak gostiju) , pa je uputnije da se organizuju petkom i subotom, kada može duže da se ostane a sutradan duže spava... Istina ovdašnje firme vam daju slobodan dan za vaše religiozne praznike, ali vaši gosti nemaju slobodan dan kada i vi, pa treba biti uviđavan.

Ipak smo uspeli da zadržimo običaj da gostima kažemo da se ne izuvaju kada uđu u kuću, za razliku od Kanađana koji to očekuju od vas. Imaju Kanađani i dobrih običaja koje smo mi preuzeli (a čujem da su sve rašireniji i u Beogradu) – dečiji rođendani se slave u kuglanama, bioskopima, uglavnom van kuće. Tako svi mogu da uživaju i niko ne mora da čisti kad gosti odu. Nažalost u Srbiji još uvek ne možemo da teramo ljude na ulicu da bi pušili, kao što je to u Kanadi slučaj. Uobičajeno je videti ljude koji na minus 20 stoje pred zgradama, cupkaju i puše. Pušači u Kanadi će se sigurno razboleti, ako ne od nikotina, onda od hladnoće.

U Torontu imamo i svoju prodavnicu CDa i DVDa, koje ovdašnji Kinezi još nisu počeli da piratizuju. Kineski mol u Torontu je poznat po brzom izdavanju piratskih kopija filmova, tako da Beograd nije jedini grad koji pruža svom stanovništvu privilegiju jeftinog gledanja svetskih hitova u krugu porodice. Imamo i svoju knjižaru «Srbiku» koja prodaje sve najnovije knjige iz Srbije. Kako je nova generacija Srba, rođena 60ih i 70ih godina postala puno brojnija, od stare emigracije (ne mogu više da kažem predratne, jer bih morao da preciziram o kom ratu je reč), tako su i naslove o junacima Ravnogorskog pokreta zamenili oni iz novijih ratova. Imaju i sva 243 naslova koje je do sada objavila Isidora Bjelica. Koncertna ponuda je bogata i slična beogradskoj – koncert Bajage je istina otkazan, ali je Dara Bubamara rasprodata. Ko kaže da ne pratimo trendove? Inače, koristim priliku da pozdravim Caneta iz Partibrejkersa. Sačekaj još malo sa ponovnim dolaskom ovde, jer "Šta je emigranti, šta se palite?" publika još nije zaboravila.

Imamo i svoj fudbalski klub (inspirativno nazvan Beli Orlovi) koji je uspeo da dođe do finala prvenstva ove godine. U finalu nam je protivnik bio hrvatski tim i opet smo se osećali kao kod kuće. Vlasti Toronta su odlučile da će zbog visokog rizika, umesto jedne finalne utakmice biti odigrane dve: prva će biti na hrvatskom terenu i biće dozvoljeno prisustvo samo hrvatskoj publici, a druga na srpskom terenu sa samo srpskim navijačima. Naravno da smo izgubili. Možda zato što Šeki više nije šef stručnog štaba?

To nije jedina stvar u kojoj je naša zajednica uticala na promene u kanadskoj. Legenda kaže da ste u "Ikei" do pre desetak godina mogli da, ako niste zadovoljni, vratite nameštaj i 90 dana nakon kupovine i dobijete novac nazad. Kada je "Ikea" otkrila da su svi kupci čija se prezimena zavrsavaju na "ić" obilato koristili to pravo, naročito kada im familija koja je bila u gostima ode nazad za Srbiju, skratili su taj rok na samo 45 dana. Znaju ovi iz "Ikee" da neće familija da poteže preko bare na manje od 3 meseca.

Inače, ovde sve što se kupi moze i da se vrati. Mnogo su fleksibilniji od onih u Beogradu ("morate da vratite u smeni u kojoj ste i kupili, po podne"). Druga legenda kaže da smo mi uticali na vlasti Toronta da podignu cene kazni za nedozvoljeno parkiranje u centru grada. Da li smo mi krivi što smo više godina koristili to što je kazna za nedozvoljeno parkiranje manja od plaćanja parkinga u centru?

Ako sam nesto zaboravio da vam kazem o Torontu, samo se prijavite na Cukijevu distributivnu listu za poruke i pre ili kasnije će vam željena informacija stići. On vam je besplatni informativni centar srpske zajednice Toronta. Toronto vam je dakle kao Beograd. Skoro. Verovatno je negde drugde bolje. Ovde u Torontu je samo dobro. Ali tako je svuda, uvek je "negde drugde bolje".

Branko Bošković, Toronto, Kanada

[objavljeno: 08.01.2008.]

Nastavak na Politika...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.