Izvor: Nezavisne Novine, 29.Okt.2016, 11:10   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Azra Ikalović: Karcinom nije kraj (FOTO)

Prije nego što se i nama desi karcinom, koji nije kraj života i radosti, treba ga osvijestiti kao potencijalnu dijagnozu i reagovati preventivno.

Mi umijemo i možemo da se nosimo s tim, odvažno, kao na modnoj pisti ili u trci od esencijalne životne važnosti. Međutim, u tome nam je neophodna podrška svih, posebno države, s kojom kroz zakonom obavezne preglede možemo podijeliti obaveze, ali i odgovornosti u prevenciji.

Poruke su to iz ovogodišnjeg oktobra ili >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << Ružičastog mjeseca, posvećenog prevenciji i borbi protiv raka dojke, čije je obilježavanje u BiH počelo u Sarajevu humanitarnom "Trkom za život", a završava se ove subote, 29. oktobra, u Banjaluci modnom revijom.

Tako će glamuroznom modnom pistom prvi put na našim prostorima prošetati modeli koji se bore s opakom bolešću, članice Saveza žena oboljelih od raka dojke "Iskra" u RS, koje imaju od 26 do 84 godine. Tim povodom razgovarali smo s Azrom Ikalović, predsjednicom Asocijacije žena oboljelih od raka dojke BiH i Saveza žena oboljelih od raka dojke "Iskra" u RS.

NN: Čime ste se rukovodili pri odabiru ovakvog programa?

Ikalović: Željeli smo poručiti da karcinom nije kraj života i radosti. Ali, pored ovih poruka osnaživanja, željeli smo ukazati i na neophodnost zakonskog uređenja obaveznog preventivnog pregleda u BiH, odnosno skrininga i mamografije. To je moguće postići jedino zakonskim rješenjem. Zemlje koje su uvele ovaj model smanjile su stopu smrtnog ishoda za 34 posto, što je ogromna stvar i mislim da smo svi dužni da je imamo u vidu.

NN: Pretpostavljam da ste se studioznije bavili ekonomskom opravdanošću inicijative?

Ikalović: Za jedan pregled mamografije potrebno je izdvojiti oko 30 KM po ženi. Za liječenje jednog oboljelog taj iznos prelazi 120.000 KM.

NN: U obilježavanju ovogodišnjeg Ružičastog oktobra čini se kao da smo svjedočili uzročno-posljedičnoj vezi siromaštva i bolesti?

Ikalović: To je istina, kao što je istina da je siromaštvo jedan od uzroka jer je kao način života veoma stresna situacija, koja pomaže razvoju bolesti. I sami ste kao medij podržali akciju skupljanja pomoći korisnici koja je oboljela, a nema veš-mašinu. Treba da imamo svijest o tome da je mnogo siromašnih, kao i primjera u kojima korisnice nemaju da plate kartu da bi došle na kontrolu, dobiju otkaz na poslu kad saopšte dijagnozu, ekonomski nemaju sigurnost, odrasle su u domu za djecu bez roditeljskog staranja, samohrane su majke...

NN: Prema posljednjim podacima, godišnji prosjek novooboljelih na banjalučkom području je 500. Kakva je situacija sa godinama života i obolijevanjem?

Ikalović: Alarmantno je da su ove godine sve pacijentice mlađe od 40 godina, odnosno od 30 do 38 godina. Najmlađa evidentirana ima 17 godina. Prije tri godine imali smo djevojčicu s Kupresa od tri godine, ekstreman primjer u dosadašnjoj medicinskoj praksi u tom uzrastu. Njen rak dojke je metastazirao na jetru. Nažalost, nije preživjela, kao ni mnoge dvadesetogodišnjakinje koje smo imali u "Iskri". Ljudi ne znaju da se u mladosti, zbog hormona, bolest invazivnije razvija. Imali smo tri dojilje kojima je dijagnosticiran karcinom. Međutim, imamo i mnogo prekrasnih priča o ženama koje su dobile ovu veliku bitku.

NN: I dalje ne uspijevate sa resornim udruženjima sa područja čitave BiH realizovati inicijativu izdvajanja sredstava od akciza na duvan i duvanske prerađevine?

Ikalović: To ne znači da odustajemo od nje. Do 4. februara, Onkološkog dana, očekujemo nove susrete i aktivnosti. Nije isključeno da u konačnici izađemo na ulice i mirnim skupom pozovemo sve vlasti da prepoznaju važnost ovog programa i unapređenja zdravlja i liječenja.

NN: Vi se liječite 19 i po godina. Koje se stvari još nisu promijenile ni do danas, a koje jesu?

Ikalović: U RS imamo, jedini u Evropi, besplatnu rekonstruktivnu hirurgiju dojke, kao i ogromnu podršku Centra za dojku RS, besplatne citostatike i liječenja... Treba još mnogo rada na osvješćivanju prevencije, zdravog načina života, psihosocijalne podrške, sistemskog razumijevanja i djelovanja. Recimo, mnoge žene žele donirati kosu, posebno prije hemoterapije, ali nigdje nemamo vlasuljara, a da šaljemo u Beograd - to je jako skupo. Pa, ipak, kad je meni dijagnosticirana bolest, ustanove nisu znale da postoje grudnjaci za ovu vrstu pacijentica, kao ni proteze.

Nastavak na Nezavisne Novine...