Izvor: Nezavisne Novine, 15.Avg.2015, 09:17   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Avion i brod - zarada i zabava

Putovanja rađaju misli. Malo mjesto potiče unutrašnje dijaloge više od aviona, broda ili voza u kretanju. Postoji gotovo neobična uzajamnost između onoga što nam je pred očima i misli koje imamo u glavi: velike misli ponekad zahtijevaju velike krajolike, nove misli nova mjesta. Razmišljanja okrenuta nama samima, koja bi inače bila sklona izvjesnoj tromosti, sada su potpomognuta protokom krajolika…

Švajcarsko-britanski pisac Alejn de Boton lijepo je sročio ove misli, >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << koje poručuju da nam samo novi krajolici otvaraju nove vidike. Nekako vođeni takvim mislima, troje mladih ljudi iz Banjaluke je odlučilo da "podignu sidro i točkove" i otisnu su u životnu avanturu. Posao stjuardese odveo je Selenu Radukić i Olju Babić u Abu Dabi, dok je poznati banjalučki glumac i jedan od osnivača Gradskog pozorišta "Jazavac" Mario Lukajić sreću okušao na kruzeru. Danas kažu da ih je ta odluka promijenila, učinila odraslijim, svjesnijim sebe i svojih vrijednosti, ali i, kako dodaju, potvrdila da mladi ljudi u BiH, najčešće, nemaju priliku da uživaju u plodovima svoga talenta, rada i zalaganja.

Plovio Pacifikom od Aljaske do Australije, prošao Havaje, Tahiti, Bora Boru, Bali, Novi Zeland, oplovio Australiju, ostrva Nove Kaledonije, najljepše i najskrivenije plaže Vanuatua, potom Nju Orleansa, Karibe, Meksiko, Jamajku, Kajmanska ostrva, St. Martin, St. Tomas, pa prema Južnoj Americi, Arubi, Boneru.

Mario Lukajić

Čeprkajući po svom životu, shvatio sam da me kretanje čini ispunjenim i zadovoljnim. To, naravno, nisam znao kad sam odlučio otići na brod. Na brod me natjerala muka koju godinama dijelim sa ostalim stanovnicima Balkana. I tako iz muke čovjek počne preispitivati, tražiti, učiti, prihvatati da bi na kraju promijenio perspektivu gledanja stvari. Možda je to sva tajna sreće...

Rad na brodu preporučujem svima koji su spremni krenuti iz početka, koji su željni učiti nove stvari, spremni požrtvovano raditi, ali i biti plaćeni za taj rad. To je možda i jedina, ali značajna razlika života na brodu u života u BiH. Takođe, rad na brodu zahtijeva veliku psihičku stabilnost i "zaboravljanje" do sada postignutih stvari. Ego je najveći neprijatelj svima na brodu i gledajte da ga se riješite u jednoj od luka. Pored sposobnosti govorenja i razumijevanja stranih jezika, sa sobom je najbolje ponijeti znanje, iskustvo te ogromnu količinu pozitivne energije. Kada sam odlučio otići na brod, znao sam da treba preživjeti dosta odricanja, ali u isto vrijeme biti spreman balansirati stvari koje se događaju. Negdje tamo su vaša djeca, rodbina, prijatelji i drage osobe, a negdje ovdje ste samo vi. Okruženi nepoznatim prostorima, situacijama i ljudima. U trenucima sa osjećajem zaboravljenosti, nostalgije, ali na kraju zadovoljni, jer imate prilike vidjeti mjesta koja su vas godinama oduševljavala kada ste slušali ili gledali o njima.

Ja trenutno radim kao tehnički stejdž staf u pozorištu koje ima 880 mjesta. Poslije 10 godina na sceni, našao sam se iza scene i otkrio jedan novi, zanimljivi svijet bekstejdža. Za skoro godinu dana otkrio sam nove mogućnosti u ogromnoj industriji zabave. Akva teatar ili pozorište u vodi, leteće predstave, cirkus i mjuzikli promijenili su moj način doživljavanja pozorišta i predstava uopšte. Za ovo vrijeme naučio sam mnogo novih stvari, tehnika i radim na tome da se usavršim. Moj cilj je da postanem stejdž-producent menadžer i da radim zanimljive predstave koje će publici izmamiti osmijeh. Za ovo vrijeme sam plovio Pacifikom od Aljaske do Australije, prošao Havaje, Tahiti, Bora Boru, Bali, Novi Zeland, oplovio Australiju, ostrva Nove Kaledonije, najljepše i najskrivenije plaže Vanuatua, potom Nju Orleansa, Karibe, Meksiko, Jamajku, Kajmanska ostrva, St. Martin, St. Tomas, pa prema Južnoj Americi, Arubi, Boneru, upoznao mnogo zanimljivih umjetnika iz najznačajnijih mjesta zabave kao što su Las Vegas ili Brodvej. Sve me to promijenilo i jednostavno se osjećam sretnije i ispunjenije nego ranije. Nemam plan i ne planiram više u životu, jer mi je on do sada izgledao upravo suprotno od planiranog. Usidriću se kad dođe vrijeme sa onim istim osmijehom gledajući zalazak sunca na zapadu. Život je avantura, a može da bude i zabavan.

Selena Radukić

Stigla neka teška vremena, tmurna vremena kada svaka druga rečenica počinje sa "ne". Ne smiješ, ne možeš, ne želiš, ne zaslužuješ, nemaš vremena, nemaš novca, nemaš kome, nemaš s kim... Guše te, sputavaju, degradiraju, ne dozvoljavaju ti da sanjaš i, ono najgore, na svakom koraku uče te da budeš prosjek i da se s tim zadovoljiš. Onda odrasteš, shvatiš koliko je bilo bitno sanjati, truditi se i biti svoj. Svi maštamo o svojoj budućnosti, ali život ponekad napiše priču o kojoj nismo mogli ni sanjati.

Otići daleko od porodice, prijatelja, rodnog grada i svega poznatog je korak na koji niko nikada nije potpuno spreman. Želja za nepoznatim je snažna do trenutka kada se probudiš dovoljno daleko od svega onoga što je do tada bio tvoj život. Kulturološki šok, vremenska razlika, visoka temperatura i pijesak u vazduhu su bili dobrodošlica u UAE. Abu Dabi je bio sve ono što nisam mogla ni zamisliti, a miris hotelske sobe pamtim kao miris trenutka kada sam odrasla.

Ne znam da li sam bila spremna za izazov novog posla o kojem do tada nisam ništa znala. Stjuardese u predivnim uniformama sam viđala samo na filmovima i činilo mi se nemoguće da bih ikada bila u njihovoj koži. Akademija, punđa, crveni karmin i gomila knjiga na stolu su bili prvi korak ka ostvarenju mojih snova. Trebalo je mnogo truda, učenja i dokazivanja do trenutka kada sam obukla uniformu i išla na dodjelu diplome. Od tog dana do danas mnogo toga se promijenilo, ali najviše sam se ja promijenila. Ne smijem, ne mogu, ne želim, ne zaslužujem, nemam vremena, nemam novca, nemam kome i nemam s kim sam izbacila iz svoga vokabulara. Znam koliko želim, znam koliko mogu, za sve nađem vremena, jer znam koliko zaslužujem. Posao jeste težak, nije ni sličan onome što prikazuju na filmovima i definitivno ni približno onome kako sam to ja zamišljala. Često u sukob dođu svi ti teški trenuci i oni savršeni za koje ne postoji mjerna jedinica. Više od 300 putnika u avionu na 40.000 fita negdje iznad okeana po 13-14 sati je onaj teži dio posla. Onaj trenutak kada sletim u Toronto, Hong Kong, Dablin, Pariz, London, Johanezburg, Sidnej, Naritu, Peking i sve ostale destinacije je trenutak kada zaboravim na sav umor, vremenske razlike, putnike, supervizore... Sve ono o čemu sam mogla sanjati je sada dio mene. Miris vazduha na Kineskom zidu, kapljice Nijagare u mojoj kosi, pogled na Hong Kong pred mojim očima, okus kafe i tiramisua iz Rima u ustima, ulice Brazila pod nogama... Šest kontinenata, 50 država, više od 80 gradova je iza mene nakon samo petnaest mjeseci letenja. Osjećam da mi je svijet na dlanu i svaki novi dan mi je avantura.

Olja Babić

Počela sam manekensku karijeru dok sam živjela u Los Anđelesu, putovala puno, živjela u Istanbulu, gdje sam se bavila tim poslom, ali u isto vrijeme završavala fakultet. Igrom sudbine sam odlučila da se vratim u Banjaluku i započnem neki "normalan" život, gdje živiš i radiš.

Ipak, poslije izvjesnog vremena sam shvatila da tvoj duh nema mira, da ipak treba da idem u svijet i vidim koliko daleko mogu dogurati i na taj način ojaćati sebe kao ličnost. Poslije manekenstva i bankarstva, odlučila sam se za nešto totalno drugačije, aplicirala sam za "Etihad", kompaniju koja ti pruža sve - stan, divan život, putovanja, šansu da upoznaš mnoge ljude i vidiš svijet. Živim u arapskom svijetu, gdje je način zivota konzervativniji, pa počinješ da poštuješ njihovu tradiciju i živiš u tom duhu. Otvoriš neki novi put i u stvari počinješ da upoznaješ sebe. Nevjerovatno iskustvo!

Novi gradovi svaki drugi dan, nove kulture, postaješ svjesan da ljudi žive drugačije od nas. I da život koji mi, nažalost, živimo u našoj državi nije zdrav za mlade. Gradovi koji su dosad na mene ogroman utisak ostavili su: Pariz, Edinburg, Dablin, Kuala Lumpur, jer volim starinu, volim istoriju i na svakom svom putovanju uživam, istražujem i upoznajem kulturu. Probavam njihovu hranu i običaje.

Nastavak na Nezavisne Novine...