Da sam znao pre nego što sam postao vegan...

Izvor: B92, 28.Sep.2013, 00:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

"Da sam znao pre nego što sam postao vegan..."

Kada je Met Frejžer, pisac knjige "Vegan atleta", postao vegan, suočio se sa velikom životnom promenom iz koje je mnogo toga naučio. On je u svom blogu objavio priču o onim stvarima koje bi želeo da je znao pre nego što se upustio u takav način ishrane. Njegovo iskustvo u celosti vam prenosimo.

" Čak i kada sam postao vegetarijanac, često sam se pitao kako veganima polazi za rukom da vode takav način života.

Znao sam da želim da prestanem da jedem sve životinjske >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << proizvode, ali nisam mogao ni da zamislim kako to funkcioniše. Čak sam probao veganski način ishrane tokom jednog meseca, ali sam shvatio da još nisam spreman za to.

Odluka da konačno kažem: ‘Ja sam vegan’ došla je posle mnogo promišljanja. Na posletku, trebalo mi je dve pune godine pre nego što sam potpuno izbacio jaja, mleko, puter i sir.

Dve i po godine kasnije, sada mi je ovakav način života sasvim prirodan. Imam dovoljno iskustva da sebi iz prošlosti (ili drugima koji su na sličnoj raskrsnici) dam nekoliko saveta.

Evo nekoliko njih:

Šale nikad neće prestati

Zato se naviknite na njih i prihvatite da ne ukazuju uvek na nedostatak poštovanja prema vama.

Omiljena pošalica mog oca kada probava neku moju hranu je: ‘Ovo bi odlično išlo uz neke ćufte!’ To je šala, naravno, a činjenica da to tako često govori postala je šala za sebe.

Međutim, na svakom okupljanju porodice ili prijatelja, uvek se nađe neko ko misli da prvi put zbija šalu na taj račun.

Naviknite se na šale. Smejte im se ili barem iskoristite priliku da kažete koliko vam je važan takav način života.

Odricanje od sira nije teško kao što izgleda

Ne kažem da je odricanje od sira lako. Život bez te namirnice zahteva određena prilagođavanja, naročito ako se oslanjate na njega, kao na ključni deo vegetarijanskih jela.

Mislio sam da mi nedostaje sir kao predjelo uz čašu vina ili piva. Ipak, brzo sam shvatio da sam ga uspešno zamenio orasima ili krekerima, koji sasvim zadovoljavaju potrebu za slanim zalogajem između gutljaja.

Brzo sam shvatio da pica bez sira nije ni izbliza dobra kao ‘prava’, ali vremenom sam čak zavoleo vegansku picu.

Ključ je da date sebi vremena da se odreknete sira (u mom slučaju to je trajalo mesecima) i na posletku ćete uspeti.

Veganska hrana ne mora da bude skupa, ali obično jeste

Kada računate, nema razloga da veganska hrana bude skuplja od mesa. Na kraju krajeva, meso i mesne prerađevine su ono što vas najviše košta u prodavnici.

Ako ga recimo zamenite pasuljem, sigurno će vam ostati nešto kusura.

Pa ipak, trošim više od dvostruko na namirnice. Zašto?

Zato što me je to što sam vegan dovelo do toga da se hranim zdravije. Počeo sam da jedem organsku hranu i plaćam je mnogo skuplje.

Ipak, novac koji trošim na najzdraviju moguću hranu je investicija u budućnost koja će mi se naknadno isplatiti.

Većina vaših obroka biće čuda spremljena u jednoj šerpi

Verovali ili ne, to je bio najteži deo – izgubio sam interesovanje za kuvanje, čim sam izbacio meso, a zatim i mlečne prerađevine iz ishrane.

Pre svega, veganska hrana zahteva mnogo manje vremena za pripremu. Drugo, bez mesa ili sira, nema potrebe za pravljenjem nekih naročitih priloga.

Zato, umesto dva ili tri različita jela za večeru, pravim jedno – testenine, gulaše, salate ili mahunarke sa ostalim povrćem.

To je stvar praktičnosti i jednostavnosti koja, iako manje ‘gurmanska’, savršeno pristaje uz moj način života i promenu u načinu ishrane.

Uticaćete na mnogo više ljudi, nego što mislite

Nisam očekivao da će prijatelji ili članovi porodice bilo šta promeniti u svom načinu ishrane posle moje odluke. Nije mi ni bio cilj da menjam bilo koga.

Ipak, barem pet prijatelja reklo mi je da sada jede mnogo manje mesa. Neki su postali vegetarijanci, pa čak i vegani.

Ljudi primećuju, čak i kad se ne trudite da im ‘bodete oči’ svojim izborom.

Pripremite se na osećaj odgovornosti

Postoji stereotip da su vegani mršavi i slabi. Delimično je tačan, zato što mnogo vegana zapravo izgleda baš tako.

Međutim, to se menja, jer sve više ljudi želi da se bavi sportom i paralelno hrani biljnom hranom.

To ne znači da drugi drugačije doživljavaju vegane. Naravno, vaš je izbor da li ćete se uklopiti u stereotip, ili dokazati da možete i drugačije.

Ja sam odabrao ovo drugo.

Postao sam ambasador veganstva (kao i svako drugi ko je vegan, hteo to ili ne) i deo moje obaveze je da budem u formi i činim sve da zadržim i najmanji mišić, iako to mojoj građi teško pada.

Potreba da drugima budem primer proteže se i dalje od bavljenja sportom. Na primer, trudim se da ne budem “vegan propovednik”, jer znam da to nekim ljudima smeta i odbija ih od ideje da se posvete takvom načinu života.

To JESTE važno

Nisam nikada sreo vegane koji su po pitanju svog izbora opušteni kao moja supruga i ja. Ne trudimo se da od drugih ljudi učinimo vegane, podržavamo ih kada kažu da se trude da jedu prirodnije, čak iako jedu samo meso i nikada ne uživamo u raspravama kako neko ‘treba’ da jede.

Pa ipak, čak i sa tako opuštenim stavom i izbegavanjem svega što deluje nametljivo, čini mi se da smo počeli da upola ređe odlazimo na večere s prijateljima ili članovima porodice, a možda i ređe.

To što ste vegan je važna stvar, bez obzira na to da li vam to tako izgleda.

Neki ljudi se neće usuditi da vam pripreme obrok, drugi misle da ćete im pridikovati, treći neće ni da se trude da vas razumeju i to je sve na mestu.

Uz to, iako nema razloga da ne pozovete nekoga na večeru, morate računati na to da će nekima vaša veganska gozba izgledati sasvim neprivlačno.

Prijatno će vas iznenaditi oni koji vas podržavaju

Druga strana smanjenog broja zajedničkih obroka sa prijateljima i porodicom je ta što će postati očigledno ko misli da činite ‘pravu stvar’ i ko će jedva čekati da proba ono što vi jedete.

To mi je mnogo značilo. Mnogo toga lepog ćete primetiti kod ljudi koje već poznajete i volite, a kad vam neko ukaže takvo poštovanje, i sami ćete se osećati voljeno.

Nekad ćete se osećati usamljeno, ali niste sami

Nikada nisam imao snažnu želju da se ‘častim’ mesom iz zadovoljstva. Češće mi se dešavalo da to poželim radi konformizma ili zato što ne želim da pravim scenu.

Međutim, tokom poslednje dve godine, imao sam nekoliko situacija u kojima sam se osećao sasvim usamljeno, a to mi je teže padalo od bilo kakve želje da pojedem meso.

Uspeo sam da se izborim sa takvim trenucima podsećajući se da nisam sam. Zahvaljujući tehnologiji kakvom danas raspolažemo, možemo uvek naići na istomišljenike koji će biti zainteresovani za vaše izbore, ma kakvi oni bili.

Dugoročno, povezaćete se s ljudima koji razmišljaju kao vi, uživo, ali i putem interneta, što će učiniti trenutke sumnje izuzetno retkim.

Ne morate da budete čudniji kada postanete vegan, ali sigurno hoćete

To što sam vegan promenilo je mnogo toga u vezi sa mnom, podstaklo me da istražim svoju jedinstvenost i gurnulo me ka granici onog što se smatra mejnstrimom.

Iako nije bilo razloga da postanem čudniji kada sam postao vegan, ali se to desilo u mom slučaju i drago mi je zbog toga".

Nastavak na B92...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta B92. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta B92. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.