Izvor: Radio Televizija Vojvodine, 30.Sep.2015, 12:09 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Stav: Ekonomija apsurda
Najnoviji izveštaj Svetske banke za region jugoistočne Evrope Srbiji je doneo nekoliko dobrih vesti. Prvo, privreda je izašla iz recesije, kreditna aktivnost raste, javni dug je stabilizovan, a nezaposlenost pada. Ipak, to što je novi izveštaj optimističniji od prethodnog ne znači da kreatori naše ekonomske politike imaju razloga za slavlje. Naprotiv, po svim tim pokazateljima Srbija je i dalje najlošije rangirana na regionalnim tabelama.
Rast od 0,5 odsto najniži je u >> Pročitaj celu vest na sajtu Radio Televizija Vojvodine << regionu, javni dug najveći u okruženju, a udeo nenaplativih kredita od oko 23 odsto takođe je među rekordnima u ovom delu Evrope.
U izveštaju je kao pozitivni trend istaknuto i to što je, prema Anketi o radnoj snazi, stopa nezaposlenosti sa 20,3 odsto, koliko je iznosila na kraju drugog tromesečja 2014. godine, pala na 17,9 odsto. Da ne bude zabune, i nezaposlenost od 17,9 odsto je i dalje previsoka, ali pad te stope za 2,4 odsto može da bude ohrabrujuć znak.
Problem je , međutim, što oni koji se u ekonomiju razumeju, to tako ne vide. Naprotiv, skeptično uočavaju da ovaj pad nezaposlenosti ne prati značajniji ekonomski rast, kao ni rast potrošnje građana i veća naplata poreza i doprinosa na zarade.
Uostalom i studenti Ekonomskog fakulteta znaju da ovaj podatak nije u skladu sa nekim osnovnim ekonomskim zakonomernostima. Jer, aktuelni podaci sa tržišta rada kao da ispravljaju, široj javnosti nepoznatu Filipsovu krivu. Reč je, naime, o zakonomernosti po kojoj su inflacija i nezaposlenost obrnuto proporcionalni. To je još sredinom prošlog veka utvrdio čuveni ekonomista Alban Vilijam Filips.
U skladu sa Filipsovom krivom, kada je inflacija visoka, nezaposlenost teži da bude niska. A kada je inflacija niska, nezaposlenost teži da bude visoka.
U Srbiji to nije slučaj. Paralelno sa padom cena padala je i stopa nezaposlenosti. Međugodišnja inflacija na kraju avgusta iznosila je oko dva odsto.
Filipsova kriva nije jedini ekonomski princip koji u Srbiji ne važi. U praksi je prestalo da važi pravilo koje se u ekonomiji zove Okunov zakon. Artur Okun utvrdio je da visok rast bruto domaćeg proizvoda uslovaljava i visok rast zaposlenosti, jer preduzeća samim tim unajmljuju veći broj radnika (ekspanzija privrede). Ako je trenutna stopa nezaposlenosti previsoka potreban je znatno veći ekonomski rast za njeno smanjenje, kaže Okunov zakon.
U Srbiji je privreda neprekidno bila u recesiji još od prve polovine 2013. godine pa sve do drugog kvartala ove godine. U tom periodu, a prema podacima iz Ankete o radnoj snazi, broj zaposlenih je porastao za 158.000, što povećanje za čak 6,6 odsto. Ove godine očekuje se rast bruto domaćeg proizvoda od 0,5 do jedan odsto. Po Okunovom zakonu, ekonosmki rast trebalo bi da bude veći od 6,6 odsto jer je stopa nezaposlenosti u Srbiji previsoka.
Prema podacima sa tržišta rada, u našoj zemlji oko 8.000 ekonomista čeka posao. Apsurdno je što bi, da su kojim slučajem Artur Okun i Alban Vilijam Filips rođeni ovde, i oni bili među njima. Jer u srpskoj praksi nikako ne bi uspeli da dokažu ono po čemu su u svetskoj teoriji postali poznati.
Ovaj tekst nastao je u okviru projekta "Privredne reforme iznad svega" Radio-televizije Vojvodine.
Nastavak na Radio Televizija Vojvodine...












