Izvor: Radio Televizija Vojvodine, 30.Okt.2018, 12:21 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Serijal RTV: "Prisajedinjenje 1918-2018 - Svedoci istorije" - Blaško Rajić
Povodom stogodišnjice od prisajedinjenja vojvođanskih oblasti matici Srbiji, RTV pripremio je trideset reportaža o učesnicima Velike narodne skupštine. Serijal "Svedoci istorije" nastavljamo pričom o Blašku Rajiću, predvodniku Bunjevaca koji su nakon Srba bili najbrojniji na Velikoj narodnoj Skupštini 1918. godine.
Jedna od najznačajnijih ličnosti u procesu prisajedinjenja vojvođanskih krajeva Kraljevini Srbiji bio je Blaško Rajić. Bio je predvodnik Bunjevaca koji >> Pročitaj celu vest na sajtu Radio Televizija Vojvodine << su nakon Srba bili najbrojniji na Velikoj narodnoj Skupštini 1918. godine, da bi godinu dana kasnije bio i deo delegacije buduće Jugoslavije na mirovnoj konferenciji u Parizu.
Bunjevci ga vide gao jednog od najznačajnijih i najuticajnijih među svojima dvadesetog veka. Blaško Rajić se nakon završene bogoslovije u Kaloči hiljadu devetsto i jedanaeste vratio u Suboticu i ostatak života posvetio crkvi i borbi za prava Bunjevaca koji su ga gledali kao narodnog popa.
"Ceo svoj život je posvetio crkvi i borbi za prava Bunjevaca. U toj svojoj želji on je hiljadu devetsto osamnaeste, nakon proboja Solunskog fronta, počeo organizovati Bunjevce u Subotici da se iskoristi prilika i da se ovaj deo Ugarske odvoji i da se pripoji Kraljevini Srbiji. Tu je našao potporu u doktoru Vladislavu Manojloviću i njih dvojica – vrlo ugledni Srbin i vrlo ugledni Bunjevac – su uspeli da objedine sve Srbe i Bunjevce u Subotici i da desetog novembra okupe sve Bunjevce, da održe Skupštinu, gde je formirano bunjevačko-srpsko veće koje je dalje vodilo poslove da bi dvadeset i petog novembra sedamdeset i nešto Bunjevaca bilo na toj Narodnoj Skupštini, a sa Somborom Bunjevaca je bilo ukupno osamdeset četiri i bili su drugi po brojnosti iza Srba. A on je to uspeo zato što je bio izuzetno poštovan među Bunjevcima jer je bio pravi narodni popa. Znači, on se nije držao samo svojih poslova u crkvi, nego u Keru gde je bio župnik, on je bukvalno poznavao sve svoje vernike jer je odlazio od kuće do kuće, izlazio na ulicu, sretao ljude, razgovarao i jednostavno, pored tog svog dela koji je imao u crkvi, on je gledao da pomogne ljudima i savetom i na drugi način, tako da je bio izuzetno poštovan među ljudima i zato je uspeo da okupi oko sebe Bunjevce Subotice", kaže novinar u penziji Joso Poljaković.
Možda bi ova slika izgledala drugačije da je Blaško Rajić bio oduševljen onim što je čuo u Zagrebu, gde se takođe razgovaralo o tome šta i kako dalje nakon prvog svetskog rata.
"Stvorila se situacija, već tamo od kraja oktobra, kada je jedan od prvih skupova koji treba da radi na tom otcepljenju od Austrougarske, u stvari, poslao Blaška Rajića u Zagreb, da vidi šta se tamo dešava. Tamo su se dešavali, na samom kraju oktobra, znameniti događaji, tamo je Hrvatski Sabor i druge Austrougarske zemlje, prekinuli svoje veze sa Austrougarskom monarhijom. Blaško Rajić, kao ni Vasa Stajić recimo koji je bio u isto vreme u Zagrebu, ništa tamo nije čuo o položaju Vojvodine, vratio se neobavljena posla i ostavilo je praktično da se dela po nahođenju političara ovde. Tada je stvojena velika, živa aktivnosti, komunikacija s Beogradom, i iz Novog Sada i iz drugih gradova današnje Vojvodine i sve je išlo u pravcu te Velike Narodne skupštine", kaže istoričar Mirko Grlica.
Pop Blaško Rajić bio je župnik Župe Svetog Roka u Subotici. Ova crkva nalazi se na Beogradskom putu, a istorijski spisi kažu da je Blaško Rajić hiljadu devetsto osamnaeste baš na ovom mestu dočekao srpsku vojsku i, netipično za te prilike, svetom vodicom poškropio srpske topove.
Nakon toga u crkvi je održana misa, a bogosluženje je nastavljeno u pravoslavnoj crkvi, što je bio prvi veliki jugoslovenski događaj hiljadu devetsto osamnaeste u Subotici. Mađarske vlasti mu to nisu zaboravile, zbog čega umalo ostao bez glave hiljadu devet stotina četrdeset prve. Ipak ju je sačuvao i upokojio se deset godina kasnije, hiljadu devet stotina pedeset prve.
Kao nesumnjivi predvodnik Bunjevaca bio je i učesnik Mirovne konferencije u Parizu. Njegov život i rad prate i brojne kontroverze, ali to ne umanjuje njegovu ulogu u procesu prisajedinjenja Vojvodine Srbiji.
Nastavak na Radio Televizija Vojvodine...








