Izvor: Radio Televizija Vojvodine, 12.Jul.2026, 03:06

POGLED SA MIŠELUKA: Slika na velikom platnu

Bezmalo 100 godina u Somboru je trajala polemika o tome kakav spomenik i na kakvom mestu zaslužuje Laza Kostić. U Somboru je bolovao, voleo, pisao pesme. Tu na varoškom groblju je zauvek ostao. Pesnik, boem, političar, doktor prava, prevodilac. Di ga i u kojoj pozi ovenčati? Konačno… odluka je pala. Idealna, po mom skromnom mišljenju. Razbarušen, kao od duge šetnje zadihan, bronzani Laza seo je da se odmori ispred svoje kuće, na glavnom somborskom sokaku. Pred kućom, u kojoj je sa dosuđenom mu Julijanom proveo poslednjih 15 godina života. Na mestu na kom je često za života sedeo dok su se somborske i salašarske snaše, ugledavši ga tako, preko zembilja krstile izgovarajući: „Bož’ me prosti, tako uparađen na ovom suncu… Ej, Lazo, Lazo… imaš ti vremena!” I stvarno. Šta u ravnici može biti lepše od toga da te zapamte onakvog kakav si poslednji put sedeo pred kućom?

Nastavak na Radio Televizija Vojvodine...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Radio Televizija Vojvodine. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Radio Televizija Vojvodine. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.