Izvor: Radio Televizija Vojvodine, 07.Nov.2016, 20:17   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Dodela pesničke nagrade "Milica Stojadinović Srpkinja"

Nagradu "Milica Stojadinović Srpkinja" ravnopravno dele Stana Dinić Skočajić i Sunčica Denić, a iste će im biti uručene na otvaranju manifestacije "Milici u pohode" u četvrtak, 24. novembra 2016. godine u Zavodu za kulturu Vojvodine u Novom Sadu.

Na konkurs Zavoda za kulturu Vojvodine je pristigla 31 zbirka pesama autorki, koje su objavljene od oktobra 2015. do oktobra 2016. godine.

Na sednici Žirija, održanoj 4. novembra 2016. godine, doneta je odluka da ovogodišnju >> Pročitaj celu vest na sajtu Radio Televizija Vojvodine << nagradu "Milica Stojadinović Srpkinja" za najbolju pesničku knjigu ženskog autora, pisanu na srpskom jeziku, dobiju, ravnopravno, Sunčica Denić, za knjigu Nevreme, objavljenu u izdanju "Albatros Plus", Beograd 2016. godine i Stana Dinić Skočajić, za knjigu Teglice za bubice, objavljenu u izdanju Književne opštine Vršac, 2015. godine.

Sunčica Denić je rođena 1956. godine u Ugljaru, kod Prištine. Piše poeziju, prozu, književnu kritiku i eseje. Autor je više knjiga studija i monografija. Živi u Vranju, radi na Pedagoškom fakultetu. Član je Udruženja književnika Srbije i Srpskog književnog društva.

Poezija Sunčice Denić je prevođena i nagrađivana. Uvrštena je u više antologija savremene srpske poezije. Pesnikinja svedoči o svojoj zatečenosti u vremenu, koje dobija predznak ne, kao i većina stvari oko nje: „neograđeno dvorište", „nezavršena kuća", „neupaljeno ognjište". Oko nje su pukotine i praznine, molitve i raspeća, pitanja bez odgovora, ali ne i beznađe. I pored nesigurnosti, nesporazuma sa drugima, pa čak i sa najbližim i dragim osobama, pesnikinja ne gubi „volju za pevanjem", u njoj „trijumfuju ljubav i život", nad smrću, koja je takođe prisutna. I tako „nevreme" postaje „nadvreme", a „volja za pevanjem kao težnja za Jednim", i, na kraju, kao „trijumf večnosti".

Stana Dinić Skočajić je rođena 1951. godine u Strumici (Makedonija), a živela je u Kovinu, Beloj Crkvi, Beogradu i Knjaževcu. Sada živi u Nišu. Uređuje književni program u Niškom kulturnom centru. Piše poeziju i prozu. Nagrađivana je za pojedine priče. Prevođena na ruski, španski, bugarski i makedonski jezik. Članica je Srpskog književnog društva.

Šesta zbirka pesama, Teglice za bubice, predstavlja najzrelije pesničko ostvarenje Stanje Dinić Skočajić, pesnikinje i prozaistkinje. Njen tematsko-motivski dijapazon relativno je sveden i jasno koncipiran: zapravo, moglo bi se reći da se odlikuje usredsređenošću na male, svakodnevne i efemerne stvari koje se pomeraju sa margine u samo središte pesničkog čina: čak dva deminutiva u naslovu svedoče o ovom vidu poetičkog minimuma: i jedan i drugi srešćemo u nizu pesama. Pojedine imenice, čak i kada nisu u deminutivu, ukazuju na mar za detinje, malo, svedeno. Budući da su oba naslovna deminutiva u ženskom rodu, moglo bi se govoriti o izvesnom pozicioniranju lirskog subjekta s pojedinim izuzecima. Iz pesme u pesmu, Stana Dinić Skočajić promišlja važna pitanja različitih životnih doba, a posebno mesto posvećeno je starenju i strepnji od smrti sa kojom se lirski subjekat nosi na različite načine. Iako u pojedinim pesmama nailazimo na stereotipne izraze, koji bi se mogli i tumačiti kao citati preuzeti iz petparačkih priča ili kakvih popularnih pesama: stegni me jače, obećanje ludom radovanje, klica uzdanica, pronaći svoga boga, đavo će ga znati i dr., to ne treba da zavara čitaoca, jer bi se pre moglo govoriti o poigravanju, pa čak i latentnom parodiranju navedenih oblika, koji u kontekstu sveopšte efemernosti, dobijaju novi memento mori smisao. Zbog dubine metaforike, pesničkih slika koje niže, te kontrastnih scena koje postavlja pred čitaoca, mišljenja smo da pesnička knjiga Teglice za bubice Stane Dinić Skočajić zaslužuje nagradu Milica Stojadinović Srpkinja.

Nastavak na Radio Televizija Vojvodine...