Izvor: Nezavisne Novine, 12.Avg.2015, 19:46   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Zlo u nama, zlo na internetu

Volio bih da su u pravu oni koji tvrde da mržnja koja isijava na društvenim mrežama i ratovi koji se vode po virtuelnim brdima i dolinama kroz komentare ispod tekstova napisanih na nekom od balkanskih jezika ne predstavlja opšte raspoloženje naroda.

Kažem volio bih, ali postavljam sebi pitanje kako to da smo se tako krvoločno ubijali tokom proteklih ratova? Odakle toliko zla u nama pa da jedni drugima radimo to što smo radili?

Kako smo mi to uljuđeni i fini kada je >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << jedino ograničenje u ratu koliko će biti razbijenih glava bilo u veličini toljage koja se za tu svrhu koristi. Ubijali smo svi - i jedni i drugi i peti i šesti - onoliko koliko smo mogli.

Odakle, dakle, tolika mržnja na internetu? Da li se stvarno radi o nekoliko dokonih budala koje nemaju pametnijeg posla? Budale koje ostavljaju takve komentare sigurno jesu dokone, ali bojim se da one samo glasno govore ono što većina glasno ćuti.

Ali ima lijeka. Ova pojava se može suzbiti. A prvi korak u njenom suzbijanju je priznanje realnosti, a ne sklanjanje naših tamnih poriva pod tepih fraza tipa "mi smo dobri, to je samo nekoliko besposlenih ljenčina". Ljudska priroda nekako je pocijepana napola - ima jedna dobra, anđeoska, strana i ona druga, tamna, demonska. I u svakom ljudskom biću je tako. Valjda to još vučemo iz praistorije, kada smo se u hladnim pećinama borili za životni prostor i za komad mesa. Poslije smo se polako emancipovali, postajali uljuđeniji, civilizovaniji. Kroz obrazovanje, društvenu saradnju, praktikovanje iskrene vjere, nauku i napredak, dobra strana polako je preuzimala primat, ali ona tamna, uvijek je vrebala.

Kroz neiskrenost političkih elita, ulizivačkih novinskih tekstova koji idu "niz dlaku" nacionalističkim stihijama, poput, nedavno, u Hrvatskoj nakon obilježavanja "Oluje", i guranje loših pojava pod tepih, samo stimulišemo tu zlu stranu i vabimo je da izađe na površinu. A kada izađe, prvo se manifestuje u "bezazlenom", virtuelnom prostoru. Pa ako tu ne naiđe na otpor, ako joj to prođe, onda ide dalje i kreće u svoj ubilački pohod. Pohod iza kojeg ostaju spaljeni i mrtvi.

A mi se, na kraju još jednog rata, pitamo ko nas to, majku im njihovu, zavadi?

Nastavak na Nezavisne Novine...