Izvor: Nezavisne Novine, 16.Sep.2016, 20:47   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Živjećeš vječno

Pokušavam se prisjetiti svakog detalja, sjećanja naviru...

Sjećanje na zvuk tvoje pisaće mašine nikad nije bilo jače, prostorija puna dima od cigareta. Meni su četiri godine, tek počinjem da budem svjesna svijeta oko sebe, a "Nezavisne" tek počinju da mijenjaju svijet oko sebe.

Rasli smo zajedno.

I tu smo i dvadeset godina kasnije. Uvijek si volio da čitaš moje kolumne i ljutio se što ih ne pišem više. I evo me... pišem ti kolumnu koju nikada nećeš >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << pročitati. Ali ja, eto, ne vidim bolji način da ti se obratim i približim, osim ovako, kako je tebi bilo najdraže, pisanom riječju.

Moraš znati da svako slovo koje izađe iz mog pera i sviju nas iz "Nezavisnih" od tog 8. avgusta je pisano u tvoje ime, u tvoju čast.

Ovo je bilo tako u tvom stilu, iznenada. Gurnuo si nas u vatru baš kako si uvijek i radio.

Govorio si "ili isploviš ili potoneš", a evo nas, plovimo dignutih jedara. Idemo punom parom. Boriti se, učili smo od najboljeg.

Ne brini, tvoji temelji stoje čvršći nego ikad, mi stajemo iza ljudi i stavova kao što smo uvijek i radili, te ostajemo otvoreni za sve ljude, nezavisni.

Ja još čekam da mi zazvoni telefon i da me zoveš da siđem u tvoju kancelariju da pretresemo dnevnu štampu, ja ti prigovorim kako puno pušiš i radiš. Da slušaš sve moje "velike" probleme. Od tog 8. avgusta ih čuvam za sebe. Pamtim svaki detalj pa ću da ti pričam nekad kad opet budemo zajedno. Uvijek si bio najbolji prijatelj, savjetnik, direktor i roditelj. Bio si moj mentor kroz život.

Savršeno si balansirao i rješavao sve probleme, od moje maturske haljine do onih državnih. Kod tebe su dolazili svi.

Preživio si ono što niko nije, a iz svakog problema i nedaće izlazio jači. Toliko je toga tvoje srce primalo, zato nije moglo više da izdrži. Preloš je ovaj svijet za ljude toliko dobrog srca, moralo je da pukne.

A ja sam trebala znati, u ovoj godini kada su otišli najveći ljudi, baš u ovoj godini sam te trebala čuvati najviše. Ali, eto, valjda je velikima mjesto sa njima sličnim. Mi smo i dalje tu da se borimo za tvoje ideje i stavove.

Tvoj odlazak bi pojedini dušebrižnici ocijenili kao problem za nas. No, mi to nazivamo novim početkom, u tvom stilu kad možemo postati samo jači.

A ja znam da si tu, i radiš sigurno.

Možda zvuči suludo i ne vjerujem u te stvari, ali dan nakon tvoje smrti kuću nam je preplavilo jato bubamara. Bilo ih je posvuda. Od maminih sudnih krpa do Isidorinog lica. Ne moram vjerovati, ja znam da si ih ti poslao.

Tako da sam sigurna, svi smo sigurni - još si sa nama i vječno ćeš biti protkan kroz nas.

A moj si heroj bio i zauvijek ćeš ostati.

Tvoj lutak

Nastavak na Nezavisne Novine...