Izvor: Blic, 18.Dec.2003, 13:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Zašto ne voli školu

Zašto ne voli školu

Polazak u školu za dete je životna prekretnica. Osećaju se važnima, često jedva čekaju da krenu, ali vremenom početno oduševljenje zamene otporom. Sve im je teže da ustanu, stvari za školu leže razbacane po sobi, zanemaruju domaće zadatke, a nastavnici se sve češće žale na njih. Takvu promenu često doživljavaju deca koja nisu bila spremna na bilo koju vrstu neuspeha. Možda loše čita, teško piše, računa ili mu ne ide na fizičkom. Ali >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << možda dete nije dobro prihvaćeno u razredu, a to zna da bude bolnije od loših ocena.

Kad dožive neuspeh, deca znaju da zamrze školu, objašnjava Gordana Ačić, školski psiholog. Ne samo školu kao ustanovu, već sve aktivnosti koje su s njom povezane. Nažalost, u školu mora da se ide, pa je važno da roditelji što pre uoče i prebrode teškoće da se problem ne bi pretvorio u još veći, da dete ne bi bilo obeleženo kao loš đak i da se ne bi ta muka produžila na celo školovanje.

- Osnovni zadatak roditelja je da podstiču uspeh - kaže Gordana Ačić. - Detetu je potrebna sva vaša podrška, podrška i pomoć učitelja i nastavnika. Ako u školi zapinje, dobro bi bilo da dete bude uspešno na bilo kom drugom planu. To ne znači da treba da ga upišete u muzičku školu ili da mu plaćate časove tenisa. Dovoljno je da mesi s vama kolače i uveri se da mu to ide od ruke ili da nauči da skija, da vozi bicikl, klizaljke, rolere, ako to još ne zna. U svemu tome veliku pomoć možete dobiti od dobre učiteljice s kojom ćete biti u kontaktu.

Detetu najviše znači kad ga priznaju vršnjaci i kad ga društvo primi u 'ekipu'. Tako jača samopouzdanje, počinje sebe da gleda u dobrom svetlu, jača veru u sebe, pa vremenom počne da postiže bolje rezultate i na drugim poljima.

- Ako teškoće ne otkrijete na vreme, krug će se zavrteti u suprotnom, negativnom pravcu, jedan neuspeh vodi novim neuspesima, dete počinje sve gore da se oseća, poveruje da nije sposobno ni za kakav uspeh - dodaje Ačićeva.

Ona posebno upozorava roditelje na pogubnost kritike.

- I ako primetite kod svog deteta beznađe, nipošto ga ne kritikujte, ma koliko vam je teško da oćutite - veli ona. - Ubeđeni ste da je dovoljno da se samo malo više potrudi, ali upravo te reči mogu dete da razore, jer ono već ima osećaj da je dalo sve od sebe i stiglo do dna. Kritika će samo da poveća njegov strah i nepoverenje u sopstvene sposobnosti.

Roditelji ne smeju da uređuju i ocenjuju detetov život prema svojim ambicijama. Moraju da drže otvorene oči i uši za njegove probleme i želje. Ako pokušaju da decu razumeju, poštuju i pomognu im da zavole školu, to će biti važan uslov za postizanje uspeha u drugim stvarima u životu. Muke imaju i natprosečni učenici

I veoma pametna deca znaju da zamrze školu i podbace s ocenama. Uzroci su različiti.

Dosada - ponekad vrlo inteligentna deca ne mogu da se priviknu na metode učenja koje su im dosadne i nemaštovite. Takvo dete švrlja po sveskama, gleda kroz prozor, jedva čeka zvono.

Učiteljica - razlog može da bude loš odnos s učiteljicom. Ali možda je dete osetljivo, sklono vezivanju, traži majčinsku figuru u nastavnicima. Razočaranje i otpor prema učiteljici pretvoriće se u loše ponašanje i otpor prema školi.

Vršnjaci - veoma inteligentnu decu kolektiv zna da odbaci jer su drugačija. Kad jedni drugima idu na živce, to je samo način da se prikrije osećaj neuspeha u društvenom kontaktu, objašnjava Gordana Ačić, školski psiholog.

- Ne dopustite da vam se dete pretvori u čudaka - dodaje ona. - Naučite ga da je učešće u grupnom radu vrlo važno. Kad god možete, uključite ga u zajedničko stvaranje bilo kakvog projekta i tražite da istraje do kraja. Naučite ga da ceni tuđa dela, da su svi korisni, poštovani i vredni članovi zajednice. Niko me ne voli u razredu

Ako vam dete ikada izgovori ovu rečenicu, nešto morate odmah da preduzmete. Takav osećaj se ne javlja bez razloga, a ko zna koliko to traje i koliko dete trpi. Kažite da ništa u životu nije nerešivo, budite mirni, ne uzrujavajte se i ne okrivljujte nikoga. Pitajte prvo dete kako je to zaključilo? Ako kaže da niko neće s njim da se igra, niko neće da mu pozajmi svesku, treba zajedno da utvrdite razloge. Dete će sigurno reći da nema razloga, ali ako pažljivo pratite njegov izraz lica, zaključićete kad stignete na vruć teren. Možda uvek hoće da bude glavno u igri, da određuje pravila? Vi ga najbolje poznajete - možda ne zna da podnese poraz ili nije naučilo da deli igračke, ne prihvata pravila, a kad drugi pogreši, drži mu lekcije?

Ako kaže da ga zovu tužibabiom i ulizicom... pa teško je odoleti i nikad nikoga ne tužiti. Posavetujte dete da pritužbe prijavljuje samo onda kad time pomaže onome koga prijavljuje.

Ako se potuži da je uvek za sve kriv, da uvek dobije najteža pitanja, da mu se rugaju da je mamina maza, zapitajte se jeste li sami tome doprineli.

Ako vas nijedno tumačenja nije umirilo, pitajte učiteljicu šta misli i obavezno poslušajte njen savet.

Nastavak na Blic...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.