Zagađenje vazduha: Da li su zagađujuće čestice krive za gubitak čula mirisa

Izvor: B92, 10.Apr.2023, 19:38

Zagađenje vazduha: Da li su zagađujuće čestice krive za gubitak čula mirisa

Naše čulo mirisa jedan je od najbogatijih i najširih prozora u svet oko nas, igra važnu ulogu u onome što možemo da okusimo i u našim društvenim interakcijama, a čak nam pomaže i da otkrijemo potencijalne opasnosti. Ali pretnja iz vazduha koji udišemo mogla bi da nas lišava naše sposobnosti da mirišemo.

Mnogim ljudima kovid-19 dao je prvi uvid u to kako izgleda izgubiti čulo mirisa.

Poznat kao "anosmija", gubitak čula mirisa može da izvrši ogroman uticaj >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << na naše celokupno zdravlje i kvalitet života.

Ali dok iznenadna respiratorna infekcija može da dovede do privremenog gubitka ovog važnog čula, vaše čulo mirisa možda postepeno nestaje godinama zbog nečeg sasvim drugog - zagađenog vazduha.

Izloženost česticama PM2.5 - sitnim česticama zagađenja u vazduhu, koje nastaju uglavnom od sagorevanja goriva u vozilima, elektranama i kućnim ložištima - prethodno je povezivana sa "disfunkcijom čula mirisa", ali se obično dešavalo samo u okvirima određenih zanimanja ili industrija.

Ali novo istraživanje sada je počelo da pokazuje prave razmere, i potencijalne štete koju izaziva zagađenja koje udišemo svaki dan.

A njeni nalazi su važni za sve nas.

I zaista, pronađeni nivo čestica PM2.5 bio je "značajno viši" u četvrtima u kojima su živeli pacijenti sa anosmijom u poređenju sa kontrolnom grupom zdravih pacijenata.

Čak i kad se uvaži starost, pol, rasa/etnicitet, indeks telesne mase, uzimanje alkohola ili duvana, nalazi su i dalje uvek bili isti: "Čak i malo uvećanje izloženosti česticama PM2.5 iz okruženja može se dovesti u vezu sa anosmijom".

Nalazi su potvrđeni i u drugim delovima sveta u studijama objavljenim ove godine.

Jedna skorašnja studija sprovedena u Breši, u severnoj Italiji, na primer, pokazala je da su nosevi tinejdžera i mlađih odraslih osoba postali manje osetljivi na mirise što su više bili izloženi azot-dioksidu, još jednom zagađivaču koji nastane od sagorevanja fosilnih goriva.

Druga godinu dana duga studija sprovedena u Sao Paulu, u Brazilu, takođe je ukazala da ljudi koji žive u oblastima sa većim zagađenjem od sitnih čestica imaju oštećeno čulo mirisa.

Ali, kako tačno zagađenje narušava našu sposobnost da mirišemo?

Prema Ramanatanu postoje dva potencijalna puta.

Jedan je da neke od čestica zagađenja prolaze kroz olfaktornu sijalicu i stižu direktno u mozak, izazivajući zapaljenje.

"Nervi čula mirisa su u mozgu, ali imaju rupice u dnu lobanje, gde sićušna vlakna ulaze u nos koja izgledaju maltene kao komadići najtanjih špageta", kaže Ramanatan.

"Oni su izloženi."

Pogledajte i ovaj video:

Tim britanskih istraživača je 2016. godine otkrio sitne čestice metala u tkivu ljudskog mozga koji su izgledali kao da su prošli kroz olfaktornu sijalicu.

Barbara Mar, profesorka nauke životne sredine sa Univerziteta Lankaster u Velikoj Britaniji koja je predvodila studiju, rekla je ranije da su čestice bile "neobično slične" onima pronađenim u zagađenom vazduhu kraj prometnih saobraćajnica (kućni kamini i peći na drva bili su drugi mogući izvor).

Studija Barbare Mar sugeriše da ove metalne nanočestice mogu, jednom kad se nađu u mozgu, da postanu toksične, doprinevši oksidativnom oštećenju mozga koje narušava nervne puteve, mada to i dalje ostaje tek na nivou teorije.

Drugi potencijalni mehanizam, kaže Ramanatan, možda ni ne zahteva da čestice zagađenja stignu do mozga.

Udarajući u olfaktornu sijalicu maltene svakodnevno, one izazivaju zapaljenje i oštećenje nerva direktno, sporo ih habajući.

Zamislite to maltene kao eroziju obale, gde peščani slani talasi nagrizaju obalu; zamenite talase sa zagađenim vazduhom, a obalu sa našim nazalnim nervima.

Svetska zdravstvena organizacija je 2021. godine promenila zdravstvene smernice za maksimalnu godišnju prosečnu izloženost česticama PM2.5, smanjivši je sa 10 na pet mikrograma po kubnom metru (µg/m3).

Stokholm, prestonica Švedske, jedan je od nekoliko metropola na svetu koja uspeva da ostane ispod ovog nivoa, sa godišnjim prosekom od 4,2 µg/m3.

Poređenja radi, Islamabad, u Pakistanu, ima godišnji prosek nivoa čestica PM2.5 od 41.1 µg/m3, dok je on 42,3µg/m3 u Blumfontejnu, u Južnoj Africi.

Ovo verovatno čini nalaze iz Stokholma još relevantnijim, ako je čak i stanovnicima Stokholma čulo mirisa narušeno niskim nivoom zagađenja, koliko će onda biti gore u regionima sa višim nivoom?

Pogledajte i ovaj video:

To je takođe podsetnik koliko izuzetno lokalizovano zagađenje može da bude, i spolja i iznutra.

Metodi kuvanja i izbori grejanja ljudi možda ih izlažu većem stepenu zagađenja nego njihove komšije.

U međuvremenu, savremeni metodi sagorevanja od motora vozila do najnovijih "eko" peći na drva mogu da stvore toliko sitne nanočestice da se jedva registruju na očitavanjima za PM2.5, ali mogu direktno da uđu u naš krvotok i moždano tkivo.

Poznato je da zagađenje vazduha izaziva četvrtinu svih smrti od srčanih bolesti i moždanog udara, i skoro polovinu svih smrti od plućnih bolesti.

Kad se uporedi s tim, možda je naše čulo mirisa mnogo niže na listi prioriteta za zabrinutost.

Ali i Ramanatan i Ekstrom upozoravaju da potcenjujemo važnost našeg čula mirisa na vlastitu odgovornost.

Specijalnost Ekstromovog istraživanja je demencija.

A anosmija bi mogao da bude rani znak upozorenja.

"Kod demencije, a naročito kod Alchajmerove bolesti, mi pretpostavljamo da bolest počinje da napreduje nekoliko decenija pre nego što primetimo prve simptome", kaže Ekstrom.

Anosmija je jedan od prvih simptoma.

U vreme kad se postavi dijagnoza Alchajmerove bolesti, "skoro 90 odsto pacijenata već ima anosmiju", kaže Ekstrom.

Šta je tačna veza ostaje nepoznanica, ali jedna teorija je da "toksini iz životne sredine uđu u centralni nervni sistem preko olfaktorne sijalice i naprave oštećenje, pokrenuvši kaskadni efekat koji na kraju može da dovede do neuralne degeneracije".

Pogledajte i ovaj video:

Pratite nas na Fejsbuku,Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Izvor: BBC News na srpskom

Nastavak na B92...






Povezane vesti

Zagađenje vazduha: Da li su zagađujuće čestice krive za gubitak čula mirisa

Izvor: Radio 021, 10.Apr.2023

Naše čulo mirisa jedan je od najbogatijih i najširih prozora u svet oko nas, igra važnu ulogu u onome što možemo da okusimo i u našim društvenim interakcijama, a čak nam pomaže i da otkrijemo potencijalne opasnosti. Ali pretnja iz vazduha koji udišemo mogla bi da nas lišava naše sposobnosti...

Nastavak na Radio 021...

Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta B92. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta B92. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.