Zabrana konkurencije

Izvor: Politika, 12.Okt.2006, 12:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Zabrana konkurencije

Prema radnopravnim propisima, zaposleni imaju pravo da raspolažu svojim slobodnim vremenom kako god žele i da, pored rada na neodređeno vreme kod jednog poslodavca, zaključuju ugovor o delu ili druge vrste ugovora kojima regulišu rad i kod drugih poslodavaca, kao i da mogu da osnuju preduzetničku radnju ili preduzeće.

Međutim, ova sloboda je ograničena klauzulom zabrane konkurencije. Poslodavac može da utvrdi poslove koje zaposleni ne može da obavlja van rada, što se unosi >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << u ugovor o radu ili reguliše opštim aktom. Takođe, kod nekih vrsta delatnosti ova zabrana može biti regulisana i zakonom. Zabrana konkurencije je relativno nov institut u našem radnom zakonodavstvu, mada je u zemljama EU odavno zaživeo.

Zabrana konkurencije ne pretpostavlja pravo poslodavca da zabrani zaposlenom da se zaposli kod drugog poslodavca, pa čak i kada se radi o konkurentskoj firmi, već samo zabranu nelojalnog postupanja u smislu prenošenja znanja stečenih kod jednog poslodavca, poslovnih tajni, ili preotimanja poslovnih partnera.

Zabrana konkurencije može da se utvrdi samo ako postoje uslovi da zaposleni radom kod poslodavca stekne nova, posebno važna tehnološka znanja, koja poslodavac želi da sačuva kao tajnu, ili, ako ih prenosi drugima, želi da zadrži isključivo pravo raspolaganja nad njima. Takođe, ukoliko u toku obavljanja posla kod poslodavca zaposleni stiče širok krug poslovnih partnera koje bi, ako započne sopstveni posao ili posao kod drugog partnera, mogao da privuče sebi i time nanese štetu ranijem poslodavcu. Isti je slučaj i kada zaposleni radeći dođe do saznanja važnih poslovnih informacija i tajni, čije odavanje ne bi bilo u interesu poslodavca.

U praksi poslodavac često uslovljava sporazumni raskid ugovora o radu potpisivanjem takve klauzule. Ukoliko klauzula nije uneta u ugovor o radu ili opšti akt, poslodavac nema pravo da pri raskidu ugovora o radu postavlja ovakve uslove. Međutim, pošto je sporazumni raskid dvostrani ugovor, nema smetnje da se njime reguliše i zabrana konkurencije, ako u trenutku zaključivanja ugovora o radu zaposleni nije imao stručna znanja koja je kasnije stekao kod poslodavca. Rok trajanja ove zabrane je ograničen i ne može biti duži od dve godine po prestanku rada. Poslodavac je obavezan da zaposlenom isplati novčanu naknadu u ugovorenoj visini. Naš zakon ne predviđa koliki je taj iznos, ali u nekim zemljama iz okruženja to je polovina zarade koju je primao kod poslodavca za svaki mesec trajanja zabrane.

Ukoliko zaposleni prekrši ovu zabranu, dužan je da poslodavcu naknadi štetu koja je zbog toga nastala.

Koliko ova klauzula može stvarno da pruži zaštitu poslodavcu, ili naknada da pokrije stvarno pričinjenu štetu, veliko je pitanje. Bolja zaštita može biti zadržavanje zaposlenog odgovarajućom zaradom jer najčešće do promene dolazi zato što konkurentska kuća plaća više.

Mr Radmila Bosanac, advokat

[objavljeno: 12.10.2006.]

Nastavak na Politika...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.