Izvor: Nezavisne Novine, 12.Apr.2016, 20:22   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Veliki čovjek u najvećem bolu

Od prošlog ponedjeljka do četvrtka pisao sam o osamnaestogodišnjaku koji je zadavio svoju tetku, nemoćnu ženu koja ga je hranila, jer njegovi roditelji nisu imali novca!

Svaki put kada bih počinjao tekst, razmišljao sam o tom zločinu. Šta se to dogodi u glavi (ne)čovjeka da nekome oduzme život, da onoga ko ti je dao hljeb zavežeš i baciš pored rijeke?

Čekajući tako jedno poslijepodne da se tužilaštvo izjasni o pritvoru za ubicu ili ubice, od prijatelja dobih >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << informaciju da su u Jelahu, kod Tešnja, u saobraćajnoj nesreći život izgubile kćerka od 18 i majka od 46 godina, a da je njihov brat, odnosno sin dvanaestogodišnjak teško povrijeđen.

Počnem odmah pisati tekst o tragediji porodice Kantić i pomislim na čovjeka koji je u trenutku izgubio jedno dijete i suprugu. Bože, kakav treba da budeš da izdržiš tu bol?

Četiri dana nakon što se uz bolne jauke oprostio od svojih princeza, Sakib Kantić, ponovo je morao na koljena. Ostao je i bez svoga dvanaestogodišnjeg sina.

Onako skrhan bolom, čovjek koji je porodicu hranio prodajom polovnih auto-dijelova, donio je veliku odluku i dozvolio ljekarima da obave eksplantaciju organa njegovog mezimca Semira.

Opet razmišljam. Koliku snagu, kakvo srce i um ima taj čovjek? Sahraniti tri voljena bića i učiniti takvo plemenito djelo. Spasiti najmanje dva života, tuđe, nepoznate djece!

To mogu samo veliki ljudi, a Sakib Kantić definitivno to jeste. Zauzvrat Sakib nije tražio ništa, niti će tražiti.

Izgubio je svoje, a spasio tuđe dijete u društvu u kojem su poremećene vrijednosti. To će društvo i dalje više budžetskih sredstava izdvajati za ishranu, smještaj, socijalizaciju i vaspitnu popravku ubice s početka ove priče nego za Sakibovog trećeg, starijeg sina s kojim će ova ljudina iz Jelaha dijeliti tugu do kraja života.

_

Nastavak na Nezavisne Novine...