Izvor: Blic, 17.Avg.2007, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Vatra
Evo, ljeto polako izmiče, žege, sušu i požare već želimo da zaboravimo, međutim tužna zgarišta umjesto kojih su se nekada ponosno dizale šume opominju nas da nešto sistemski mora da se riješi.
Šumi treba 30 do 50 godina da izraste, velikim bukvama i hrastovima i čitavih sto, a vatri samo nekoliko sati da ih pretvore u pepeo. Tamo gdje izgori šuma, nepovratno se mijenja mikroklima, zime su oštrije, vjetar jači, vrućina žešća. Vatrogasci, bez obzira na to koliko su spremni >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << i obučeni, kad bukne vatra, pri jakom vjetru, stihiji ne mogu ništa. Dakle, treba nešto učiniti na prevenciji, na tome da do požara uopšte ne dolazi. Kako? Prvo, prije ljeta treba ošišati sve rastinje u širini od desetak metara pored svih puteva koji prolaze kroz šume. Sve flaše, stakla, upaljače treba pažljivo ukloniti sa takvih površina jer su oni uglavnom uzrok slučajnom samozapaljivanju. Međutim, koliko vidim, češći su požari koji su izazvani nemarom. Edukacija stanovništva, sa pojačanom informativnom i medijskom kampanjom na proljeće, imaće solidan efekat. I na kraju imamo i namjerno podmetnute požare. Tu bi trebalo pooštriti zakon. Izazivanje požara teško je djelo protiv sigurnosti naroda i države, i kaznene mjere trebalo bi biti adekvatne. Pa kad bi neki piroman dobio 25 godina iza brave, ostale „kolege" bi dva puta razmislile prije nego se late te užasne rabote.
Šuma ne može sama da se brani, moramo je zaštititi mi. Bilo bi vrlo primitivno čekati sledeće ljeto da se ovaj ozbiljan problem razmatra jer će u tom slučaju opet sve da se lomi preko leđa vatrogasaca. A kome trebaju nova zgarišta? Osim ako na zgarištu ne vidimo da niču neka gradilišta, onda su stvari više nego jasne, utoliko i poraznije.
