VRS nije namerno gađala Sarajevo

Izvor: B92, 17.Dec.2012, 19:24   (ažurirano 02.Apr.2020.)

VRS nije namerno gađala Sarajevo

Hag -- Trojica svedoka odbrane Radovana Karadžića opovrgavali su u Hagu da je Vojska Republike Srpske namerno napadala civile u Sarajevu artiljerijom i snajperima.

Oni su takođe opovrgli da su iz srpskih opština u Sarajevu proganjani Muslimani i Hrvati.

Bivši predsednik RS i vrhovni komandant njene vojske optužen je, između ostalog, za terorisanje stanovništva Sarajeva artiljerijskim i snajperskim napadima i za progon nesrba širom BiH.

Ratni zvaničnik >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << srpske opštine Novo Sarajevo Zdravko Šalipur tvrdio je da, nasuprot navodima optužnice, opštinski krizni štab i ratno predsedništvo na Grbavici "nisu bili instrument za proterivanje nesrpskog stanovništva", već su radili na uspostavljanju normalnog života u situaciji u kojoj skupština opštine nije mogla da se sastaje.

Potvrđujući da je na Grbavici bilo srpskih paravojski, Šalipur je izjavio da su civilne vlasti uspele da ih suzbiju. Negirao je, istovremeno, da su u tom naselju postojali pritvori za Muslimane i Hrvate. Kao i prethodni svedoci Karadžićeve odbrane, kazao je i da su mnogi civili nastradali od snajperskih hitaca i granata ispaljenih sa položaja ABiH iz grada.

Šalipur je negirao i da je VRS, početkom rata, kako su tvrdili neki svedoci optužbe, potpuno uništila gradsko porodilište u Sarajevu, rekavši da je njegov sin rođen u tom porodilištu 20. aprila 1992.

Beta

Dvojica bivših pripadnika Sarajevsko-romanijskog korpusa (SRK) VRS, Izo Golić i Ratomir Maksimović, ponovili su iskaz prethodnih Karadžićevih svedoka da se taj korpus, tokom rata u BiH, isključivo branio od napada Armije BiH iz Sarajeva i da nije otvarao vatru na civile.

Poručnik Golić, koji je zapovedao minobacačkom baterijom Prve romanijske brigade VRS, izjavio je da su na meti tih oruđa bile "neprijateljske pešadijske snage" od kojih su neke bile u civilnim objektima u gradu.

VRS, po Goliću, nije uzvraćala vatru koja je na njene položaje bila otvarana iz pokretnih minobacača u blizini bolnice na Koševu i drugih zaštićenih civlinih objekata, upravo da bi se sprečile civilne žrtve. O zaštiti civila i poštovanju Ženevske konvencije postojalo je stalno naređenje vrha VRS i samog Karadžića.

"Naša meta nikada nisu bili civili, niti smo imali nameru da ih terorišemo", kazao je svedok, dodajući da je "svako normalan" civile uklanjao sa prve linije fronta.

Dok ga je unakrsno ispitivala zastupnica optužbe, Golićeva je, međutim, potvrdio da je na sarajevskom ratištu bio samo do oktobra 1992. Prihvatio je kao tačno i da dva tenka ABiH koje je ukopane video na Koševu u to vreme nisu otvarala vatru.

Penzionisani pukovnik Maksimović, koji je 1993-94, a zatim 1995-96, bio oficir za moral u komandi SRK, posvedočio je da je taj korpus bio "odbrambena jedinica", jer je sprečavao proboj muslimanskih snaga iz Sarajeva i štitio srpsko stanovništvo.

Odbrambena dejstva korpusa, po Maksimovićevoj izjavi, "nisu bila deo sistematskih i raširenih napada na civilno stanovništvo", kako piše u optužnici protiv Karadžića.

Svedok je naznačio da nije znao da je cilj vojnog i političkog vođstva RS bila podela Sarajeva. Znao je, međutim, za zalaganje srpskih lidera da se Sarajevo "demilitarizuje", što su Muslimani odbijali. Maksimović je ponovio da su u SRK važila stroga naređenja da se ne puca na civile i da se vatrom uzvraća samo na borbene položaje neprijatelja.

U unakrsnom ispitivanju, Maksimović je, suočen s dokumentima, potvrdio da je u martu 1993. naoružao grupu dobrovoljaca Srpske radikalne stranke koja je došla da pomogne odbranu Vogošće, ali je naglasio da su ti borci posle oko mesec dana bili razoružani pre nego što su otišli, zato što "nisu zadovoljili".

Pošto su mu tužioci predočili izveštaje o civilnim žrtvama u Sarajevu, 30. maja 1993, svedok je uzvratio da je, uprkos potpisanom primirju, u toku bila ofanziva Armije BiH na strateški put Lukavica-Pale od koje se SRK branio. Po svedokovim rečima, niko od novinara u Sarajevu tada nije obraćao pažnju na srpske žrtve.

"To su bile odsudne borbe, da su muslimanske snage prošle na Sarajevsko polje, gde je bilo između 80.000 i 100.000 Srba, nastala bi klanica", rekao je Maksimović. Posvedočio je i da je Karadžić tada naredio maksimalnu uzdržanost, zbog čega su borci govorili da "nam predsednik ne da da se branimo".

Svedoka Šalipura sutra će unakrsno ispitivati tužioci.

Karadžić je optužen i za genocid u Srebrenici; progon Muslimana i Hrvata širom BiH i uzimanje za taoce pripadnika Unprofora, 1992-95.

Nastavak na B92...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta B92. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta B92. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.