Izvor: Politika, 06.Avg.2006, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
VESELIN MATOVIĆ
Iako je reč o pojavi koja je prisutna na cijelom srpskom jezičkom prostoru – sa istim uzrocima, ciljevima i posljedicama – proces potiskivanja (zatiranja ćirilice, kao jednog od najbitnijih elemenata duhovnog i kulturnog identiteta srpskog naroda, po mnogo čemu je drukčiji u Crnoj Gori nego u Srbiji. U Srbiji se, prije svega, radi o nebrizi (i nerazumijevanju) nadležnih naučnih, kulturnih, obrazovnih i državnih institucija, i tamo se, budući da nije neposredno generisan iz zvaničnih >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << centara moći, on, ipak, kako-tako može zaustaviti. Međutim, ovdje, u Crnoj Gori, to je dio sveobuhvatnog državnog projekta o razaranju identiteta većinskog (pravoslavnog stanovništva, sa ciljem njegove asimilacije, tj. obezimenjavanja i potapanja u dukljansko-montenegrinski etničko-kulturološki bestijanluk, i zato se, ovdje, u tom pogledu, teško može očekivati neki boljitak – bar u skorije vrijeme. Naprotiv, predstavnici aktuelne vlasti već uveliko obznanjuju da će se u novom crnogorskom ustavu promijeniti i ime službenog jezika (umjesto srpskog, tzv. crnogorski), a to nagovještava brisanje i svakog drugog srpskog znamena u Crnoj Gori, pa i ćiriličnog pisma, koje je već odavno, ovdje, skoro u potpunosti istisnuto iz javne upotrebe. Mada u postojećem ustavu ravnopravno sa latinicom, nema ga ni u jednom državnom mediju, nema ni u jednom zvaničnom natpisu, niti u bilo kom državnom dokumentu, iako sve autentično što je napisano (mišljeno, osjećano i saznano), u posljednjih deset vjekova od Prečiste Krajinske do Sv. Trojice u Pljevljima i od Savine do Đurđevih Stupova u Beranama, napisano srpskim jezikom i ćirilicom. Kakvog i farisejstva i kakvog li cinizma dičiti se prvom štampanom knjigom na Balkanu, ćiriličnim "Oktoihom", a ovamo, ćirilicu i srpski jezik proglašavati simbolom primitivnog nacionalizma, retrogradnosti i kulturne inferiornosti, tj. preprekom tobožnjim evroatlantskim integracijama! Očigledno, u pitanju je neskrivan lingvocid (oblik genocida – kada se umjesto fizičkog uništenja naroda, uništava njegov kulturni temelj: jezik i pismo), izdignut na nivo prvorazrednog državnog interesa, a prvi put javno ispoljen prije dvije godine u vidu proskribovanja srpskog jezika u ovdašnjim školama.
Međutim, da nevolja bude još veća, političke stranke koje zastupaju interes Srba (i Crnogoraca koji čuvaju svoj srpski kulturni i jezički identitet) u Crnoj Gori, konačno su pokazale da naprosto nijesu dorasle za ovu priču i da je uporno svode na nivo svojih stranačkih interesa. Zato je neophodno, čim prije, ustanoviti jednu ozbiljnu nadstranačku, visoko sofisticiranu i tehničko-tehnološki dobro organizovanu adresu, koja bi se, sabiranjem svih stvaralačkih kapaciteta srpskog naroda, kako iz Crne Gore, tako i iz Srbije, Republike Srpske i dijaspore, na pravi način suprotstavila kulturgenocidnim planovima novocrnogorskih latinaša. To suprotstavljanje bi se moralo odvijati sinhronizovano najmanje u dva pravca: ka ustavno-pravnom regulisanju položaja srpskog jezika i ćiriličnog pisma ravnopravnost u vaspitno-obrazovnom sistemu, u sredstvima javnog informisanja, u pisanju državnih akata, u isticanju imena ulica, gradova, oblasti, firmi i sl.), i ka pokretanju elektronskih i pisanih medija (dnevnih listova, nedjeljnika i časopisa), odnosno - izdavačke djelatnosti.
Treba se prisjetiti da su podgoričke "Vijesti", za dvije godine, u crnogorske domove ubacile preko dva miliona knjiga štampanih latinicom. Na šeststo hiljada stanovnika to je ogroman broj. Koliko li danas djece u Crnoj Gori odrasta među tim knjigama misleći da je latinica njihovo izvorno pismo, čak i ne znajući za ćirilicu, budući da su se te knjige našle uglavnom u domovima gdje drugih knjiga ranije i nije bilo. Iz toga treba izvući neku pouku.
Naravno, popravljanje stanja u ovoj oblasti (i ne samo u ovoj) u Srbiji, mnogo bi pomoglo i nama u Crnoj Gori. Jer, kako nekom ovdje objasniti potrebu za čuvanjem ćiriličnog pisma, ako je ono i u Srbiji ugroženo gotovo u istoj mjeri?
Profesor srpskog jezika iz Nikšića, predsednik Udruženja za zaštitu srpskog jezika i ćirilice u Crnoj Gori
[objavljeno: ]
.jpg)
