Izvor: SandzakPress.net, 19.Nov.2016, 13:35   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Udar zavidnih nevjernika na srce Isa-begovog vakufa

Pravo svačijeg vlasništva, osim u vjerskim, sadržano je i u svjetovnim izvorima, kao što je Evropska konvencija i njeni protokoli, gdje stoji da ‘svaka fizička i pravna osoba ima pravo na poštivanje svoga vlasništva i niko se ne smije lišiti njegovog vlasnistva…’  Kada fizička osoba uvakufi neko svoje vlasništvo, ono postaje opće dobro za vjernike i narod, a njime upravlja Islamska zajednica. Kroz povijest naših sandžačkih vakufa bilo je otimanja vakufa od strane države kroz >> Pročitaj celu vest na sajtu SandzakPress.net << sve političke sisteme kroz koje je Sandžak prošao. Neki vakufi su vraćeni Islamskoj zajednici, neki još uvijek nisu, već se dugi niz godina bespravno eksploatišu.  Na primjer, robna kuća ‘Pazarka’ u Novom Pazaru na vakufskom je zemljištu, plac kod Pete mjesne zajednice na Hadžetu je vakufski, dječiji vrtić na Poilima je na vakufskoj zemlji, objekti ‘Lipa’ i ‘Uniprom’ na Musali također, zatim, zemljište u krugu bolničkog kompleksa u Novom Pazaru. Što se tiče ostalih sandžačkih gradova, situacija je slična: u krugu starog pogona fabrike ‘Raška’ u Sjenici zemljište je vakufsko, kao i taxi – plac kod autobuske stanice, te dio parcele na kojem je ambulanta; opštinsko zemljište desno od Glavne džamije u Tutinu je vakufsko, Osnovna škola ‘Mustafa Pećanin’ u Rožajama je na vakufskoj zemlji, zatim preduzeće ‘Svjetlost’ u Prijepolju, kao i veterinarska stanica u Šarampovu koja je podignuta na temeljima stare medrese; stambena zgrada u Priboju na ”Brijegu” je na vakufskom zemljištu; objekat ‘Elektro-prenosa’ u Bijelom Polju napravljen je na temeljima porušene Harem džamije itd.    Neki vakufi su teškom mukom vraćeni Islamskoj zajednici, poput gazi Isa-begovog vakufa u centru Novog Pazara. Gazi Isa-begova džamija koja je stajala na trgu srušena je odavno, a zgrada “Islamske ustanove” godinama davana subjektima koji nisu vlasnici.  Nakon što je Islamska zajednica uspjela vratiti vakuf u svoje vlasništvo, pohlepna vlast i grupa korumpiranih nevjernika ponovo ovih dana udaraju na njega, što kod vjernika proizvodi revolt i odluku da ga, ako zatreba, i životima brane.    Vele, dosad su napadi ateista na njihove vakufe bili po raznim dijelovima tijela Islamske zajednice, a ovog puta su ove kriminalne grupe odlučile bezočno udariti po srcu Isa-begovog vakufa, Fakultetu za islamske studije i prostoru na kojem se nalazi. Napadači očito ne znaju za svetost vakufa ili ne žele da znaju.    Vjerodostojni hadis Poslanika s. a. v. s. kaže: “Uvakufi stvar tako da se ona ne može ni prodati, ni darovati, niti naslijediti, a njeni prihodi da se upotrebljavaju, kao opće dobro!” A Allah dž. š. u Kur'anu veli: ,,Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne date dio od onoga sto vam je najdraže; a bilo šta vi dali, Allah će, sigurno to znati. (Ali Imran, 92.)   Zato, ovom društvu nisu potrebni “vakifi” koji nakon uvakufljenja neke vrijednosti u ime Allaha,  ucjenjuju nečim zajednicu ili koji bi uvakufljenu stvar nakon par godina “razvakufili” i slično. Tome mjesta nema niti u islamu, niti u svjetovnim zakonima.    Da se, usput, zajedno podsjetimo nekih termina vezanih za vakufe: ‘vakif’ je osoba koja po svom vlastitom izboru i volji, u ime Allaha, predaje dio svoga imetka za dobro i korist vjernika, kao i opće dobro društva; ‘mevkuf’ je uvakufljena vrijednost, bilo da se radi o pokretnoj ili nepokretnoj vrijednosti;  ‘vakufnama (vakfija)’ je dokument koji sadrži pismeno očitovanje volje vakifa, imenovanje uvakufljene imovine, načina na koji će se koristiti i druge podatke. Osim podataka o vakufu i uvakufljenju, vakufnama na kraju sadržaja bilježi i vakifovu rečenicu: “Proklet bio onaj ko oskrnavi ovo moje dobro djelo”!   Ko se osjeća muslimanom Bošnjakom ne smije pružiti ruku da nanese i najmanje zlo vakufu u bilo kojem smislu, a kamoli da otme od vjernika, otuđi, preda državi i, na bilo koji način, uništi. Vjernici su DUŽNI vakuf braniti i oni su kategorija branitelja, a oni koji ga napadaju su, prema gore navedenim mjerilima, prokletnici.    Osim toga što su dužni štititi i braniti vakuf, vjernici su dužni vakuf i unaprjeđivati! Svaka generacija koja dođe trebala bi da ugradi u vakuf nešto svoje od vrijednosti koje koriste vjernicima i cijelom društvu.    Nadalje, vjernici su dužni da se bore povratiti sve vakufe koje je država kroz razne političke sisteme otuđila, pa bilo da je borba kroz zakon o restituciji ili na neki drugi način. Restitucija kao pravni pojam potiče od rimskog pojma ‘restitutio in integrum’ – što znači: povrat u pređašnje stanje, tj. u ovom slučaju, oduzetu vakufsku vrijednost vratiti pravom vlasniku, Islamskoj zajednici. Islamska zajednica je dužna sredstva koja dobije korištenjem vakufa, usmjeriti prvenstveno u odgojno-obrazovne svrhe, a onda u pomaganje različitih ugroženih kategorija društva, itd.    Podsjetimo se, na kraju, i člana XVII Deklaracije o pravima čovjeka i građanina donesene u Parizu 1789.godine koji glasi: “Vlasništvo je nepovrjedivo i sveto pravo”. Šta tek onda reći o povrjeđivanju prava vakufa od strane  sunarodnika kojima ništa nije sveto?     Dr. Mersada Nuruddina Agović

Nastavak na SandzakPress.net...