Udar u srce

Izvor: Politika, 21.Mar.2007, 13:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Udar u srce

Stavros Dimas, prvi čovek Evropske komisije za zaštitu čovekove okoline, zadao je prošle nedelje udarac u srce Nemcima inicijativom da se na autoputevima u ovoj zemlji generalno ograniči maksimalna dozvoljena brzina. Kao argument u prilog ovoj inicijativi, naveo je podatak da je u 27 zemalja Evrope, kao i u SAD, brzina ograničena od 55 milja (SAD), do 130 kilometara na čas u većini evropskih zemalja. Drugi razlog je da snažni automobili sa motorima od 400 i više konjskih snaga pri velikim >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << brzinama ispuštaju znatno više štetnih gasova u atmosferu.

Nemačka javnost odmah je burno reagovala, a posebno su bili pogođeni vlasnici skupih i brzih automobila koji u ovoj zemlji predstavljaju više od statusnog simbola.

Automobil je za Nemca isto što i porodica, on je najveća ljubav prosečnog građanina i označava stvarni simbol slobode svakog pojedinca industrijski najrazvijenije evropske zemlje.

Malo je stvari koje su tako bliske Nemcu kao što je sloboda da svoj "porše", "mercedes", "audi", ili BMW vozi autobanom čak i 300 kilometara na čas!

Predlogu su se odmah suprotstavile i neke političke grupacije, ali i ljudi iz automobilske industrije, sa obrazloženjem da je to pokušaj trivijalizacije problema očuvanja čovekove okoline. U takvoj oceni najglasniji je bio nemački ministar za ekologiju, Zigmar Gabrijel, kome su se pridružili i predstavnici Nemačke asocijacije proizvođača automobila.

Čak ni kancelarka Angela Merkel, u čijem je programu zaštita čovekove okoline na jednom od prvih mesta, nije blagonaklono dočekala predlog evropskog komesara, svesna da pokušaj uvođenja ograničenja brzine u Nemačkoj može biti potencijalno "smrtonosan" za svaku, pa i njenu vladu.

Suprotno mišljenje izneo je, međutim, konzervativni političar Jozef Gepel, smatrajući da vlada treba da sledi praksu većine evropskih zemalja.

Njegov stav izazvao je dodatne reakcije, koje su išle čak do tvrdnji da u Nemačkoj ni za vreme Trećeg rajha, pa ni Drugog svetskog rata, nije postojalo generalno ograničenje brzine na autoputevima, koji su, uzgred, bili jedan od kamena-temeljaca uspona industrije u ovoj zemlji pod Hitlerom.

Uz to, navode se i statistički podaci da su nemački autoputevi mnogo bezbedniji od autoputeva u drugim evropskim zemljama, kao i od magistralnih i lokalnih.

Argument više je i činjenica da je nemačka auto-industrija zauzela najviše mesto na svetskoj rang-listi upravo zahvaljujući tome što proizvodi verovatno najbolje sportske automobile na svetu. U prilogu dodaju podatak da je tokom naftne krize 1973. godine, kada je uvedeno ograničenje brzine na 100 kilometara na čas, nastao "mračan period", a prodaja sportskih automobila opala skoro na nulu.

U raznim anketama organizovanim povodom predloga Stavrosa Dimasa, prosečan Nemac je izričit: brzina je san koji smo prodali svetu. To je naša tradicija duboko ukorenjena u psihu svakog Nemca i odbranićemo je.

[objavljeno: 21/03/2007]

Nastavak na Politika...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.